Rezultati po tagu: Milo Jukić

U zidu južnog pročelja stoji mlinski kamen na kome je pop Ivan Bubić glagoljicom zapisao kako je 1588. proširio crkvu. Originalna ideja, popu glagoljašu bi posthumno trebalo dodijeliti kakvu nagradu za dostignuća u marketingu!

Plemenitaški grbovi Knezovića, Pejačevića, Sojmirovića i Ćorića-Neorića, Gospa Olovska, Sasi i fra Petar Zlojutrić Soljanin, sve na jednom mjestu. I to gdje? U Bugarskoj!

''I bivši v jutro poli maši… I idoše na razvodi.'' Tako, latinicom i glagoljicom, stoji na mramornoj ploči na kapelici; naravno, rečenica iz ''Istarskog razvoda'', zapisana 1275. godine.

Jedan od pićanskih biskupa, od 1668. do 1670., bio je i izvjesni Pavao Budimir „iz Bosne“. Tako stoji u dokumentima, a ja nimalo ne bih prezao okladiti se da je, kao i svi Budimiri, bio iz Vira od Posušja.

Zaključak: ako bih birao između onog dolje Trsta, suvremenog, „svjetskog“, i ovoga gore, na San Giustu, bez ikakve dvojbe bih izabrao ovo drugo. Eto…

Kako od drena i kako je obični dr(ij)en osvojio veliko početno slovo? Tekla je 1430. godina, djevojka čuvala koze ili kakvu drugu govečad, pa joj se jednog dana, među drenovim granama, odlučila ukazati osobno Gospa.

Za četiri godine će Lovrečani – 'ta će Zagreb, kamoli New York :) – moći proslaviti cijeli milenij od prvog spomena Castruma sancti Lorenti: nekad je, i to gotovo cijelo jedno stoljeće, Sveti Lovreč bio prijestolnica mletačkog dijela Istre!

Gjirokastra je Albaniji – kakav Skenderbeg, kakvi bakrači! – dala ''najvećeg sina'', Envera Hodžu, čija je očinska ljubav, znamo, desetke, možda i stotine tisuća Albanaca poslala pravo u smrt.

S 12.699 stanovnika popisanih na području općine 2021. – trebali su oteti nekog iz Buja ili Brtonigle, a Slovenija je još bliže, pa fino zaokružiti brojku :) - Umag je gotovo triput manji od naše Kalesije ili osam puta manji od Bijeljine.

Svi Mošćeničani i Mošćeničanke su se zavjetovali i dali na posao, noseći kamenje na leđima. Pretekli kugu, koja je – inače crkvica stoji kod zapadnog ulaza u gradić – došla do crkvenog trijema, ali se nije usudila zakoračiti u grad.

Ako se neko pita zašto ne odoh gore, na San Giusto, i u dvorac Miramare… Odoh, ali neka ostane za drugi put. Čemu žurba, Trst je naš! :) Ili: Život damo, Trst ne damo! :)

Tu su negdje seoca i zaseoci Kurevčija, Šupljini, Kurelići, Pengari, Griža, Vuki, Vukovija, Čobci, Šerebija, Komarija…, sve po 2-3 kuće, ali živa. E, sad, ono kad se momak iz Kurevčija oženi mladom iz Šupljina :-O :)

Danas je tvrtka „Zigante“ jedna od najpoznatijih prerađivača „jestivog dijamanta“, kako tepaju tartufu, a onaj „nalaz“ od 1,31 kg se, kao najveći na svijetu, već gotovo četvrt stoljeća nalazi u Guinnesovoj knjizi rekorda.

Stojanović je izvajao „Ženu“ davne 1934., ali nikad ni sekunde nije ostarjela: čvrsta bedra, jedre grudi, Venerin brežuljak nalik gustom grozdu, izraz lica što samouvjereno kaže: Uzalud mi tražiš manu!

Kaštel je nekad pretvoren u stambenu zgradu, sad su unutra, umjesto Borisija, na adresi Kaštel 1, Vlahović, Volpi, Seljak i Markežić. A šta ako se jednog dana odnekud pojavi neki Borisi, pokuca na vrata i kaže: Sve je ovo moje!

Ječe kameni kvadri, igraju stoljećima uspavana gotička slova, drhture „zvijezde“ na svodu, treperavi sveci na freskama i Gospa ispred njih samo što se ne pridruže pjesmi, ali ih valjda strah ih da ne pokvare melodiju…

Zapiješ se fino u, recimo, „Native baru“, skokneš u susjedni pab-dva-tri, i tako dočekaš zoru, a onda s ture striptiza u, recimo, „Angels Gentelmen's loungeu“, pravo u Milenijsku kapelu, na molitvu, pokajanje i spokoj :)

Da u Barbanu zbrajaju kruške i jabuke po dobro nam poznatom receptu brojanja Skokova sa Starog Mosta u Mostaru, potkraj kolovoza bila bi održana 330. Trka na prstenac. Istrani vole bajke, ali ih ne miješaju s istinom i stvarnošću, pa je Trka ipak bila 50.

I za kraj rimski forum, dimenzija 75 x 21 metar, veći čak i od Velike bazilike. Nije samo to, nego je jedini u Epiru, jedan od najvećih uopće u rimskim provincijama i jedan od najbolje očuvanih iz Augustova razdoblja.

Zvončar narogušen, na licu mu maska s rogovima, pogled opak, kroz krezuba usta isplažena jezičina. Na njemu mornarska plavo-bijela majica, na nogama duboke kundure, udnu leđa veliko zvono, sav opasan užetima.

Blizu izlaza iz katedrale i rukom ispisana poruka međugorske Gospe od 25. rujna: Draga djeco, neka vam ovo vrijeme bude vrijeme molitve za mir. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.

Najveći broj Šušnjevaca je otplovio u tuđinu, preko oceana, na američki kontinent. Zato je danas samo u New Yorku oko 280 govornika šušnjevačkog vlaškog jezika, gotovo šest puta više nego u samoj Šušnjevici.