Rezultati po tagu: Milo Jukić

Da u Barbanu zbrajaju kruške i jabuke po dobro nam poznatom receptu brojanja Skokova sa Starog Mosta u Mostaru, potkraj kolovoza bila bi održana 330. Trka na prstenac. Istrani vole bajke, ali ih ne miješaju s istinom i stvarnošću, pa je Trka ipak bila 50.

I za kraj rimski forum, dimenzija 75 x 21 metar, veći čak i od Velike bazilike. Nije samo to, nego je jedini u Epiru, jedan od najvećih uopće u rimskim provincijama i jedan od najbolje očuvanih iz Augustova razdoblja.

Zvončar narogušen, na licu mu maska s rogovima, pogled opak, kroz krezuba usta isplažena jezičina. Na njemu mornarska plavo-bijela majica, na nogama duboke kundure, udnu leđa veliko zvono, sav opasan užetima.

Blizu izlaza iz katedrale i rukom ispisana poruka međugorske Gospe od 25. rujna: Draga djeco, neka vam ovo vrijeme bude vrijeme molitve za mir. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.

Najveći broj Šušnjevaca je otplovio u tuđinu, preko oceana, na američki kontinent. Zato je danas samo u New Yorku oko 280 govornika šušnjevačkog vlaškog jezika, gotovo šest puta više nego u samoj Šušnjevici.

Vižinadom su 1969. jurcali i sudarali se, pucali jedni na druge obučeni u američke i njemačke uniforme iz Drugog svjetskog rata, Clint Eastwood, Telly Savalas, Donald Sutherland, Don Rickles….

U središnjem dijelu židovske sobe stoji aron hakodeš ili sveta arka, izrezbareni ormar u kome se u sinagogama čuvaju svitci tore. Slovi za najsvetiji dio svake sinagoge, a simbolizira zavjetni kovčeg.

Poznato je da je prije osmanskog osvajanja uz crkvu svete Katarine u Kamengradu postojao i franjevački samostan, a u okolini nekoliko katoličkih župa. Vjeruje se da su s lica zemlje zbrisane krajem 17. stoljeća a preživjeli se razbjegli u Prekosavlje.

Kako napraviti izbor između himalajske Shakti, pratiteljice bogova, od pozlaćene mjedi, i drvenog kambodžanskog vrača usana debelih kao da je nepažnjom rasijane bolničarke upravo primio deseterostruku dozu botoksa?!

Redovito zavirim u groblja pa ću i ovdje. S prvog spomenika me – pokoj im dušama – gledaju Kosta i Nedeljka Kenjalo. E, vala bih ga, mislim prezime, promijenio pa makar… :)

Džamija Merjem el-Batul, odnosno, pazi sad, džamija Djevice Marije, jedina je islamska bogomolja na Malti. Njen temeljni kamen postavio je 1978. – pazi sad drugi put! – Moammer el-Gadafi.

U prvom redu i Hanka Alić, rođena 1892. I onda neko kaže ono „ma živjet će on/a sto godina!“ Živjela je, eto, i sirota Hanka, doživjela 1992., ali bi joj bilo bolje da je umrla prije nego je doživjela stotu.

Rabatske katakombe bi bile jedne od stotina manje ili više sličnih da se u njima, nakon brodoloma, 60. godine, prije odlaska u Rim, nije nastanio sveti Pavao i ostao ovdje tri mjeseca.

Zemljotres s konca 2020. zadnjim se kopitima ritnuo i po Kostajnici, pa se Opštinu moralo iz temelja pretresti. Izvana sad već izgleda novija nego 1887., ali ponutricom još lebde boje kakvim je Gibonni obojio nebo u „Temperi“.

Nikola Nonković je 1691. od mletačkog Senata počašćen proglašenjem za viteza svetog Marka. Narodna predaja kaže da je Smrdan grad, koji je napadalo 4000 Osmanlija, obranio sa svega 57 vojnika. Ako laže predaja, lažem i ja.

Sinagoga-bazilika Onhezmi je, već rekoh, glavni motiv našeg posjeta Sarandi. Tako se, Onchesmus ili Onchesmos, grad zvao u drevnom antičkom Epiru, dok je današnje ime dobio po bizantskom manastiru Četrdeset svetaca (Agioi Saranda).

Položena u prtljažniku mog „golfa“, rakija od mušmula odlučila je i nekako uspjela iscuriti pa sam, razočaran vlastitom nepažnjom, „dobacio“ samo dotle da sam joj osjetio zamaman miris. Šmrc ☹

Kupa se lijeno valja i šuti, a ona bi znala najviše: negdje u njenoj utrobi su istrunule kosti ne samo Hasan-paše Predojevića već i brata mu Džafer-bega, cerničkog sandžakbega, kao i bezbrojnih aga, spahija i drugih osmanskih vojskovođa...

Omarska je do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća imala status općine, a onda su je "oni odozgo", ko zna zašto, "utopili" u općinu Prijedor. Po popisu iz 1961. su, u sjedištu i 11 sela, živjela 17.642 stanovnika.

Jedan domaćin svake večeri dovede poveliko stado koza u štalu smještenu iznad parkinga jednog od hotela, a povremeno nekoliko članica kozjeg stada vidimo kako mirno pasu na livadi uz cestu, deset metara od plaže.

Malo je čudno da su partizanski spomenik u prah pretvorili isti oni koji 25. XI., dan kad su isti ti partizani u Mrkonjić Gradu održali prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, slave kao Dan državnosti BiH.

Auti krot Portu bombi jurcaju i danas, a ja bih da se zatrčim prema sredini ceste, kako bih je snimio iz najbolje pozicije. Umjesto da me fotografira, Ona rogobori da šta mi je, lud sam, zgazit će me neko… Neće, bona, neće, čuva Bog Milu svog :)

Duga priča, ali se u Republici Srpskoj, kao i u Srbiji, a rođen je u obližnjem selu Komlenac, Tepić slavi kao nekad Sava Kovačević ili Rade Končar, dok je za Hrvatsku oduvijek i zauvijek bio, ostao i ostat će samo ratni zločinac.