Rezultati po tagu: Hrvatski pjesnik

Stihove i dramska djela počinje pisati već u mladosti, no kako saznajemo iz predgovora Pjesni pokornima kralja Davida, veći dio tog, kako ga naziva, "poroda od tmine", sam uništava.

Objavio 512 pjesama, od kojih je 145 uvršteno u 78 antologija, 12 u čitankama, a 327 prevedeno na druge jezike. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. godine za Nobelovu nagradu.

Najvažnije Ujevićeve knjige poezije su sljedeće: Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu, Ojađeno zvono, Rukovet, Žedan kamen na studencu, Mamurluci i pobješnjela krava, Mudre i lude djevice (pjesničke proze)...

Kranjčević se kao mladi pjesnik formirao pod pretežitim utjecajem Augusta Šenoe i Augusta Harambašića u duhu dotadašnjega domoljubnoga pjesništva s obvezatnom didaktičnom funkcijom i izrazito patetičnim stilom.

Pisao je i stihove s ratnom tematikom (Prošecija, Ciklame, krvave ciklame). Ipak najpoznatiji je ostao po pjesmama Fala i Popevke sam slagal, koje pripadaju najpopularnijim kajkavskim djelima u hrvatskoj povijesti, a uglazbio ih je Vlaho Paljetak.

Godine 1920. objavio je svoju jedinu zbirku Preobraženja. Sastoji se od 48, uglavnom kratkih, pjesama. Neke su objavljene prethodnih godina, ali ih je Šimić preradio pa se Preobraženja smatraju zasebnom ("kanonskom") fazom.

Pjesme pisao od rane mladosti, njegova poezija spoj je simbolističkih i impresionističkih elemenata. Za života objavio 25 pjesama u spomenutoj zbirci "Pjesme". Snažno utjecao na Domjanića, Nazora i druge pjesnike.

U Marseilleu je na skupu francuskih intelektualaca Jama proglašena jednim od najvećih književnih dostignuća s ratnom tematikom. Veliki Picasso je načinio bakrorez za jedno od mnogih izdanja ovoga značajnoga djela.

Djelo Nikole Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze.

Kaštelanovo je pjesništvo od početka usmjereno ostvarivanju sklada sadržaja i izraza, objedinjujući u sebi ukupnost pjesničkih postupaka moderne hrvatske poezije te dosežući njezine sâme vrhunce.

Nakon što se u potpunosti posvetio pisanju neprestano živeći u siromaštvu, ali je unatoč nesređenim egzistencijalnim prilikama ostavio plodan i iznimno značajan književni opus.

Svoj život posvetio je književnosti, s onu stranu građanskih konvencija i karijere, a posjedovao je neiscrpnu erudiciju, kojom je prožet sav njegov ogromni opus.

Pjesničke zbirke "Lelek sebra" (1920) i "Kolajna" (1926) nastale su u tzv. pariškoj fazi, najvjerojatnije 1916–19. U njima se profilirao kao pjesnik simbolističkog i esteticističkog usmjerenja.

U književnosti se javio 1922. pjesmom "Tužna jesen" u Omladini, pod pseudonimom Margan Tadeon. Pod svojim imenom objavljivao je od 1930. Opredijelio se za zavičajnu i intimnu tematiku.

Zbirka "Preobraženja", izdana 1920. godine, ima 48 kratkih pjesama čiji su stihovi oslobođeni dotadašnjim pravilima i podređeni su isključivo osobnom dojmu, a pritom su bili grafički posloženi po središnjoj osi, što je bila revolucionarna novost.

Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik.

Kada se vratio iz Rima neko je vrijeme proveo u Zagrebu i družio se s književnicima koji su pratili nazore pravaške političke orijentacije. U tom je periodu počeo pripremati prvu zbirku pjesama "Bugarkinje".

U Vidinu pjesništvu prevladava nekoliko konstantnih motiva, osobito opsesivan motiv smrti. Druga učestala tema čežnja je za zavičajem i krajolicima djetinjstva, osobito intenzivirana u emigrantskom razdoblju.

Upravo na 90. rođendan jednog od najvećih živućih hrvatskih pjesnika u izdanju Školske knjige izlazi njegova "Gora oko dvora", začudna zbirka dnevnih/dnevničkih zapisa.

Modernistička posvajanja folklornoga stila posredovana su iskustvima s lirikom Federica Garcíe Lorce. U zbirci Ustoličenje (1965) Pupačić se okrenuo grafičkoj ornamentici po ugledu na Preobraženja A. B. Šimića, a izraz mu je postao apstraktniji.

Zanimljivo je navesti činjenicu – jedan od najvećih hrvatskih pjesnika pao je razred, u zagrebačkoj Gornjogradskoj gimnaziji, i to - iz hrvatskog jezika.

Prvu zbirku pjesama "Lirika" objavio je 1930.; 1934. sudjelovao u zajedničkoj zbirci "Lirika grude", koja reafirmira kršćansku duhovnost i vrjednote hrvatskoga sela, a 1936. objavio je zbirku "Angelusi", koja zrači introspekcijom duše pred Kristom...

Melanhonični, otmjeni i dekadentni štimung, krajolici izdvojeni iz svakodnevnice, prigušene boje i fine nijanse, milozvučna i gotovo svečana akustika – sve su to elementi upisani u Šimićevo pjesništvo.