Prije 99 godina umro je pjesnik Antun Branko Šimić

Hrvatski pjesnik Antun Branko Šimić preminuo je na današnji dan, 2. svibnja 1925. godine od tuberkuloze u zagrebačkoj zaraznoj bolnici. U trenutku smrti Šimić je imao samo 26 godina.

Rođen je u Drinovci kod Gruda 18. studenog 1898. godine. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završio u Širokom Brijegu. Već kao petnaestogodišnjak objavio je pjesmu u časopisu Luč.

Nakon Širokoga Brijega kratko vrijeme boravio u Mostaru, zatim upisao četvrti razred gimnazije u Vinkovcima, a školovanje nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji.

Za svoga kratkog života Šimić je objavio samo jednu zbirku pjesama koja je označila prekretnicu u razvoju hrvatske poezije.

Zbirka Preobraženja, izdana 1920. godine, ima 48 kratkih pjesama čiji su stihovi oslobođeni dotadašnjim pravilima i podređeni su isključivo osobnom dojmu, a pritom su bili grafički posloženi po središnjoj osi, što je bila revolucionarna novost u hrvatskom pjesništvu. 

Šimićeve rane pjesme od 1913. do 1917. u velikoj mjeri slijede Matošev pjesnički program. Posrijedi je pejzažna lirika stroge forme i impresionistički uhvaćenih pojedinosti iz zavičajnog okružja.

Nakon upoznavanja s njemačkim ekspresionističkim pjesništvom preko časopisa Der Sturm, 1917. došlo je do temeljnoga zaokreta u Šimićevu shvaćanju poezije i umjetnosti pa je pokrenuo svoj prvi časopis Vijavica.

U tekstovima Namjesto svih programa, Anarhija u umjetnosti, O muzici forma ispovijedao je nova modernistička načela, ali je ostao na stajalištu čistoće umjetnosti. 

Pjesme koje su nastale od 1917. do 1919. pisane su slobodnim stihom i označuju se kao Šimićeva ekspresionistička ('anarhična') faza. Prožete su nemirom ili očajem lirskoga subjekta i bilježe impulse koje ekstatični subjekt "hvata" u brzu tempu gradskog življenja (Pjesma, Grad, Ples, Pjesma pjesnika).

A. B. Šimić ostao je upamćen i kao oštar književni kritičar. Iako vrlo mlad usudio se kritizirati djela velikana poput Miroslava Krleže i Vladimira Nazora, a često se upuštao u žustre polemike s ondašnjim književnim velikanima.

Pokrenuo je pored Vijavice (koja je izlazila do 1919.) i nekoliko drugih časopisa u kojima se zalaže za "izgradnju duhovnog carstva na zemlji". Šimić je izdavao i časopis Juriš, koji se brzo ugasio. Već teško bolestan, 1924. pokrenuo je i Književnik, a nakratko (od ožujka do studenoga 1923) s Milanom Begovićem uređivao Savremenik.

U daljnjem radu prekinula ga je bolest od koje se neuspješno liječio u Cavtatu i Dubrovniku da bi na kraju preminuo u Zagrebu te je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.