FOTO | Mostar okupio znanstvenike na simpoziju posvećenom Ivanu Aralici

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru održan je "Znanstveni simpozij o književnome djelu Ivana Aralice", posvećen jednom od najistaknutijih hrvatskih prozaika druge polovice 20. stoljeća.

Simpozij je održan u amfiteatru Antuna Branka Šimića, a organizirao ga je Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

O pripovijedanju i politici u Araličinu djelu

Plenarno izlaganje održala je akademkinja prof. dr. sc. Dubravka Oraić Tolić na temu "Pripovijedanje i politika u djelu Ivana Aralice".

Ivan Aralica rođen je 10. rujna 1930. godine u Puljanama na planini Promini u Dalmatinskoj zagori. Nakon školovanja na Učiteljskoj školi u Kninu radio je kao učitelj, a 1961. godine diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Radio je kao upravitelj, ravnatelj i profesor srednjih škola u Zadru, a krajem 1960-ih i početkom 1970-ih politički se angažirao u vrijeme Hrvatskog proljeća.

Od 1992. godine redoviti je član Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a član je i Društva hrvatskih književnika.

Povijest kao jedna od središnjih tema njegova opusa

U počecima književnog stvaralaštva Aralica je pisao društveno angažiranu prozu, dok je nakon Hrvatskog proljeća snažnije okrenuo svoj opus povijesnoj sudbini hrvatskog naroda.

Među njegovim najpoznatijim djelima je Morlačka trilogija, koju čine romani "Put bez sna", "Duše robova" i "Graditelj svratišta", a prethodio joj je roman "Psi u trgovištu".

U kasnijim djelima Aralica je preplitao povijesne i suvremene teme, političku represiju, rat, identitet i društvene odnose.

Među njegovim poznatijim romanima su i "Asmodejev šal", "Okvir za mržnju", "Tajna sarmatskog orla", "Knjiga gorkog prijekora", "Četverored", "Ambra", "Fukara", "Puž", "Svetinka", "Sunce", "Runolist" i "Život nastanjen sjenama".

Jedan od dominantnih hrvatskih prozaika

Araličin književni opus često se povezuje s povijesnom i mediteransko-orijentalnom tematikom, osobito prostorima Dalmacije, Bosne, Like i Hercegovine.

Kao književne uzore navodio je Knuta Hamsuna, Isaaca B. Singera i Thomasa Manna.

Njegova djela obilježena su povijesnim sukobima, političkim i društvenim previranjima te promišljanjima o identitetu, vjeri i položaju pojedinca unutar velikih povijesnih procesa.

Znanstveni simpozij u Mostaru bio je posvećen upravo različitim aspektima Araličina književnog stvaralaštva i njegovu mjestu u hrvatskoj književnosti.