Milan Šufflay, znanstvenik i političar koji je dao ogroman doprinos Hrvatskoj

Navršilo se 155 godina od rođenja, Milana Šufflaya, istaknutog hrvatskog povjesničara, pravaškog političara i književnika, koji je rođen 8. studenog 1871. u Lepoglavi.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je povijest te je 1901. doktorirao temom Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena (1075–1108).

Od 1902–03. studirao je u Institutu za austrijsku povijest u Beču, da bi od 1904–08. bio kustos u Narodnom muzeju u Budimpešti, a 1908–16. profesor na katedri za pomoćne povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Sudjelovao je u političkom životu Kraljevine SHS, a nakon optužbe za suradnju s političkom emigracijom bio je zatvoren u Srijemskoj Mitrovici (1921–22). Bio je član vodstva Hrvatske stranke prava, a 1925. bezuspješno je pokušavao organizirati Hrvatsku narodnu radikalnu stranku. Bio je jedan od glavnih promotora ideje o "granici na Drini" kao granici svjetova.

Ubijen je 18. veljače 1931. godine ispred svog stana u Zagrebu kada su mu pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija čekićem (metalnom šipkom) razbili lubanju.

Njegovo ubojstvo, koje je organizirao režim kralja Aleksandra I. Karađorđevića, odjeknulo je u javnosti te su Albert Einstein i Heinrich Mann uputili pismo Međunarodnoj ligi za ljudska prava u Parizu, kojom su tražili osudu ubojstva i kraljeve diktature.

Prilikom ubojstva, ubojice su iz njegovog stana odnijele dovršeni rukopis treće sveske povijesnog zbornika Codex Albanicus, koji nikada nije pronađen

U znanstvenom se radu Šufflay ponajviše bavio pomoćnim povijesnim znanostima, društvenim problemima hrvatske srednjovjekovne povijesti te albanskim srednjovjekovljem. Bio je jedan od utemeljitelja albanistike u svijetu.

Pisao je o srednjovjekovnom dalmatinskom notarijatu (Dalmatinske privatne isprave – Die dalmatinische Privaturkunde, 1904) i surađivao na albanskom diplomatičkom zborniku (Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, koautori L. Thallóczy i K. Jireček, I–II, 1913–18).

Napisao više knjiga iz povijesti Albanije: Albanski gradovi i utvrde posebice u srednjem vijeku (Städte und Burgen Albaniens hauptsächlich während des Mittelalters, 1924), Srbi i Arbanasi (1925), Statuti i uredbe kaptola dračke stolne crkve (Statuta et ordinationes capituli ecclesiae cathedralis Drivastensis, koautor V. Novak, 1927).

Osim političkih eseja (Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike: dvanaest eseja, 1928) pisao je i romane (Kostadin Balšić, pod pseudonimom Alba Limi, 1920; Na Pacifiku godine 2255, 1998).

Govorio je ili se služio s čak deset jezika – uz hrvatski, vladao je francuskim, njemačkim, talijanskim, engleskim, latinskim, starogrčkim i srednjogrčkim, a kasnije je naučio i albanski, hebrejski te sanskrt.

Roman Na Pacifiku god. 2255. smatra se prvim znanstveno-fantastičnim romanom u Hrvatskoj.