Poznatog hrvatskog povjesničara, pravaškog političara te jednog od utemeljitelja znanstvene albanologije, Milana Šufflaya, žandarski agenti dočekali su pred njegovim stanom u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu, u noći 18. veljače 1931. godine.
U rijetko viđenoj demonstraciji nasilja agenti su znanstveniku razbili lubanju čekićem, a zatim su mu provalili u stan odakle su ukrali zgotovljen treći svezak djela Codex albanicus. Šufflay je od zadobivenih rana preminuo sljedećeg dana.
Kako je Šufflay, koji se netom bio vratio iz Albanije, dobivao prijeteća pisma te ga je režimski tiska učestalo napadao, svima je bilo jasno da iza brutalnog ubojstva stoji velikosrpski režim.
Štoviše, otkriveno je nakon uspostave Banovine Hrvatske, da je atentat izvršen po zapovijedi tadašnjeg šefa zagrebačke žandarmerije Bedekovića po izravnoj narudžbi iz Beograda.
Ubojstvo poznatog znanstvenika odjeknulo je i u svjetskoj javnosti tako da su intelektualci predvođeni Albertom Einsteinom i Heinrichom Mannom uputili prosvjedno pismo Međunarodnoj ligi za ljudska prava u Parizu tražeći osudu ubojstva, ali i diktature kralja Aleksandra.
Inače, Šufflay je režimu dugo bio trn u oku kao član vodstva Hrvatske stranke prava (bio je jedan od glavnih promotora teze da je "granica na Drini granica dvaju svjetova"), kao povjesničar koji se bavio hrvatskom pravnom poviješću, ali i kao istaknuti albanolog čije su teritorije režimski velikosrbi omalovažavali i negirali.
Već početkom 1920-ih Šufflaya su uhitili zbog optužbi da je surađivao s političkom emigracijom te je dvije godine proveo u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici. Izveden je pred sud zajedno s također optuženim dr. Ivom Pilarom i još 14 suoptuženika. Proces protiv njih bio je od 2. do 25. lipnja 1921. godine.
Tijekom izdržavanja kazne u Zagrebu je operiran i konstatirali su mu tuberkulozu pluća, emfizem i grešku na srcu. Otpušten je iz kaznionice nakon što je izdržao polovicu kazne i nastanjuje se kod sestre Zlate u Gundulićevoj u Zagrebu. Po izlasku iz zatvora posvećuje se opet znanstvenome radu.
Što se tiče njegovog znanstvenog rada Šufflay je bio svestran. Najviše se bavio pomoćnim povijesnim znanostima i problematikom hrvatske srednjovjekovne povijesti. Za hrvatsku povijesnu znanost posebno je značajna njegova suradnja s Tadijom Smičiklasom na pripremi Diplomatičkog zbornika Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Milan Šufflay je napisao više knjiga o povijesti Albanije te ga se smatra za jednog od utemeljitelja albanologije kao znanosti. Pisao je političke eseje, ali i romane.
Njegov roman Na Pacifiku god. 2255.: metagenetički roman u četiri knjige smatra se prvim hrvatskim znanstveno-fantastičnim djelom te ga zbog toga zovu i ocem hrvatske znanstvene fantastike.
Milan Šufflay rođen je u Lepoglavi 1879. godine, kao najmlađe dijete učitelja Augustina Šufflaya i Franciske rođ. Welle von Vorstern, ugarske Njemice iz Osijeka.
Polazio je zagrebačku Klasičnu gimnaziju koju je završio 1897. godine. Povijest je studirao na Zagrebačkome sveučilištu. Postigao je stupanj doktora filozofije 1901. godine na temelju disertacije Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena (1075-1180).
Još kao sveučilištarac vladao je francuskim, njemačkim, talijanskim, engleskim, svim slavenskim jezicima, također latinskim, starogrčkim i srednjogrčkim a kasnije je svladao novogrčki, albanski, hebrejski i sanskrt. Profesor Tadija Smičiklas držao ga je svojim najdarovitijim studentom.
Godine 1912. izabran je za redovitog profesora. Međutim, kad je za bana došao njegov daljnji rođak Nikola Tomašić, s kojim je bio u trajnim neprijateljskim odnosima, morao je otići sa Sveučilišta.
Početkom 1915. godine je mobiliziran, makar su sveučilišni profesori bili oslobođeni vojne dužnosti. Otpušten je uskoro zbog bolesti i tada piše svoje najznačajnije radove.
U proljeće 1928. godine, prihvatio je ponudu katedre povijesti Jugoistočne Europe na budimpeštanskom sveučilištu i 1. lipnja iste godine, imenovan je sveučilišnim profesorom, no nije otputovao, jer mu je molba za putovnicom odbijena.
U jesen 1929. godine na traženje albanske vlade i bečke Akademije znanosti nastavlja djelo Jirečeka i Thallóczyja, priređuje III. svezak arhivske građe Codex Albanicus. Prihvativši 1929. godine poziv albanskoga kralja Ahmeda Zogua da posjeti Albaniju, 1930. godine, nakon dugih peripetija i višekratnih intervencija albanske vlade, dobio je putovnicu za Albaniju te je u prosincu doputovao u Albaniju.
Sredinom siječnja 1931. godine istraživao je arhivske fondove u Dubrovniku i Kotoru, a krajem siječnja iste godine bio je dovršen III. svezak izdanja Codex Albanicus.
Vrativši se iz Albanije primio je i prijeteće pismo, a onda su učestali napadaji na nj kroz tisak, što je bio jasan znak da su ga velikosrpski krugovi odlučili likvidirati.
Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, pričekali su ga na današnji dan prije 95 godina, 18. veljače 1931. na pragu kuće i razbili mu lubanju čekićem.
Policijski agenti Belošević i Zwerger, koji su razbojstvo počinili, sklonili su se u Beograd i uzaludno je, poslije uspostave Banovine Hrvatske, traženo njihovo izručenje. Godine 1940., od 10. do 14. lipnja, u ponovljenom suđenju atentatorima Branku Zwergeru, Ljubomiru Beloševiću i Stevi Večerincu sud je i tad izbjegao dokazati notornu istinu, da su atentat i umorstvo izvršeni po naredbi šefa zagrebačke policije Janka Bedekovića, a po narudžbi iz Beograda.
Sud je nakon trodnevne rasprave, 21. lipnja 1940. godine proglasio krivima Zwergera i Beloševića a Večerinac je oslobođen krivnje.[9] Zwerger je osuđen "na kaznu vječne robije" i "na trajan gubitak časnih prava" a Belošević na pet godina robije i istodobni gubitak časnih prava.
Iako je Šufflay bio pristaša Hrvatske stranke prava, pokopan je, 22. veljače 1931. godine, u odjeljku arkada na Mirogoju, koji pripada Hrvatskoj seljačkoj stranci.
