Novom munjom protiv krize i skupoće!
Vjerojatno ste i vi u zadnje vrijeme naletjeli na Opel Fronteru, makar u jednom od onih reklamnih oglasa kojim se, pomalo stripovskim fontom, skreće pozornost ljudima kako se poznato Opelovo ime vratilo i opet je među nama. Probali smo je i evo naših dojmova.
Da, Frontera, u devedesetim godinama prošlog stoljeća bila je predmet čežnje svih onih koji su bili željni avanture pravim terencem, ali im je on do tada bio nedostupan. A pogotovo je Frontera bila predmet čežnje onima koji su posjedovali jednog od tadašnjih terenaca, ali ih je isti previše žuljao u vožnji normalnim cestama.
Lijepo dizajnirana Frontera je bila Opelov odgovor na tadašnju japansku terensku elitu i veliki porast njihove popularnosti. Da, rađena je u suradnji sa markom Isuzu, sestrinskim brandom unutar tadašnjeg velikog GM-a, kao zalog da će posao biti odrađen kako treba.
Otada je prošlo poprilično vremena, i iako i danas na cesti možete susresti neku od tadašnjih Opel Frontera, vrijeme je za jednu novu priču. Opel je u međuvremenu iz GM-a prešao u redove još jedne velike korporacije, Stellantis, pa je razumljivo kako se nova Frontera naslanja na tehnološka rješenja i ogromna iskustva koja se dijele unutar korporacije. Stoga nova Frontera nije, što bi narod rekao, repa bez korijena, nego model koji ima svoju braću i sestre, kako po platformi, tako i po pogonskim rješenjima, ali i dalje u sebi ostavlja Opelov DNK.
Dakle, što je nova Frontera? Ukratko, razumno odmjeren automobil, kako u dimenzijama, tako i u motorizaciji i opremi, a takav ostaje i u cijeni. Početnu Fronteru možete danas kupiti za nešto više od 42.900 KM, a ovakav automobil kao na testu bit će vaš za 48.390 KM, s uključenim PDV-om. Ako imalo pratite zbivanja na tržištu, to je više nego povoljna cijena, jer danas i lošije motorizirani i slabije opremljeni automobili znaju preskočiti psihološku granicu od 50.000 maraka.
Naravno, za 48.390 KM nećete dobiti ništa što vam, u osnovi, ne treba, ali se, eto, zove luksuzom kojim se želite hvalisati u društvu. Za 48.390 KM dobit ćete četiri metra i skoro 40 još centimetara dug automobil, dovoljno visok da primi i one preko 1,90 i dovoljno širok da primi i one malo deblje i teže.
U osnovi, Opel Frontera je veoma moderan i veoma ugodan automobil za vožnju, vrlo prostran, pogotovo u svojoj klasi, sa veoma solidno odmjerenim unutrašnjim prostorom, veoma dobrom ergonomijom i, kako je to danas već red – optimalno digitaliziranim instrumentima i komandama. I dovoljnim udjelom fizičkih tipki, uključujući i one od automatske klimatizacije.
Nema previše digitalnog šuma oko vas, niti išta previše bliješti, ali 10 inčni središnji zaslon i digitalni instrumenti odlično obavljaju dužnost. Za čitavu obitelj tu su čak 4 USB priključka, da se svi lijepo uštekaju na duljim putovanjima, a tu je i bežični punjač i apsolutna povezivost vašeg mobitela sa zaslonom Frontere putem Android Auto ili Apple CarPlay aplikacije – zapravo sve što vam danas treba za bilo kakvo putovanje!
Za putovanja, ali i svakodnevnu gradsku uporabu odlično će vam doći totalno ravan prtljažnik sa 480 litara zapremine i duplim dnom. Upotrebljivost povećava zadnja klupa koja se obara u omjeru 60:40. A krovni nosači u perspektivi mogu iznijeti i 240 kilograma tereta.
@bljesak.info Vjerojatno ste i vi u zadnje vrijeme naletjeli na Opel Fronteru, makar u jednom od onih reklamnih oglasa kojim se, pomalo stripovskim fontom, skreće pozornost ljudima kako se poznato ime vratilo i opet je među nama. Probali smo je, a naše dojmove pročitajte na portalu! #frontera #opel #bljesak ♬ original sound - Bljesak
Posebno, ali baš posebno izdvajamo udobnost vožnje, koja je jedna od najboljih u klasi, čemu pridonose sjedala koja čak iskaču iz okvira klase u kojoj je Frontera, sa zanimljivim rješenjem središnje upuštene bijele linije, koja samo dodaje dodatnu udobnost. Za razliku od mnogih automobila u ovoj klasi, sjedala su dovoljno duga u području sjedeće površine, tako da nas ni na dužim putovanjima nije zamaralo voziti Fronteru.
Putnici straga također su bili oduševljeni laganim ulaskom i veoma prostranom stražnjom klupom, tako da Frontera, osim što odlično obavlja gradske zadatke, veoma solidno funkcionira i na magistralnim i autocestama. Vozili smo je, između ostalog i 130 km/h, pa podizali brzinu na 150 km/h, nivo buke bio je veoma zadovoljavajući – a istaknut ćemo i kako, usprkos kutijastom obliku i jakom bočnom vjetru, Frontera nije davala ni najmanji znak gubljenja pravca ili na bilo koji način nervozno reagirala.
Zapravo, prošla je test koji ni skuplji automobili nekada ne prođu ovako dobro, Šum vjetra pritom je iznenađujuće umjeren, što govori u prilog solidnoj zvučnoj izolaciji Frontere i funkcionalnom pristupu dizajnu. Prozračnost kabine je sjajna, nema famozne klaustrofobičnosti, kakvu ponekad nalazimo u modernim kabinama, a za mirnu i sigurnu vožnju tu je kamera za vožnju unatrag, u finoj rezoluciji i dovoljnoj veličini.
Dizajn interijera nove Opel Frontere prije svega je jednostavan, nema razmetanja, iako ima i cool detalja, poput elastične trake na središnjoj konzoli, kojoj je zadatak efektno držati boce ili limenke s pićem, a u isto vrijeme vašem koljenu ne biti neugodna, kao što kod nekih drugih tvrda plastika konzole zna "ubijati" koljeno na duljim vožnjama. Materijali su nešto jednostavniji, nema previše mekane plastike, vide se određeni prečaci, u skladu s ukupnom cijenom koštanja, ali svi dijelovi za koje hvatate, od upravljača do rukohvata, meko su tapacirani.
Vidi se ponešto od onoga što baštini i Peugeot, ponešto i od onoga što nalazimo kod Citroena, ali Opel je dizajnerski imao namjeru staviti vlastiti pečat – pa prije svega upravljač govori u kojem ste automobilu. Redizajnirana famozna Opelova „munja“, njihov zaštitni znak još od ranih dana automobilske industrije, sada slijedi moderne tokove.
Rekli smo kako je pogonski sklop jako fin. Zapravo, Frontera se jako lijepo vozi, razvija snagu veoma ravnomjerno i vidi se da je, čak i uz mnogo opravdanih kritika kroz protekle godine, pogon dotjeran do te mjere da bi se morao svakome svidjeti. Da, hibridni pogon čine već legendarni 1,2 litarski benzinac i 48V električni pogon, skupa daju 145 KS u jačoj, odnosno 110 KS u slabijoj varijanti.
Iako je i slabija većini vozača vjerojatno dovoljna, jača je baš milina za voziti, čemu doprinosi i izuzetno lijepo proračunat šeststupanjski eDCT mjenjač, koji je neizostavni dio elektrifikacije Frontere. Tokom vožnje nismo zabilježili niti jedan jedini trzaj ili neku pogrešnu odluku mjenjača u odnosu na ono što bi mi, kao vozači, u tom trenutku željeli. Maksimalna brzina slabije verzije je oko 180 km/h, dok jača Frontera ide i do 190 km/h, a ubrzanje od 9 sekundi do 100 km/h moglo bi zadiviti i vozača, ali i druge sudionike u prometu, jer ipak ne govorimo o automobilu s nekim sportskim ambicijama.
Nova Opel Frontera je tu da služi razumu i čitavoj obitelji - i da joj pritom nimalo ne bude na teret. U ovo doba poskupljenja i gotovo nedohvatljivih automobila običnom radnom čovjeku, Opel Frontera se ističe kao jedan od onih automobila koji je još uvijek dostupan normalnom džepu, pogotovo ako znamo što za džep znači novi automobil – bez puno brige u eksploataciji i bez skrivenih troškova. Ako uzmemo u obzir da je nakon svega, pogonski sklop konačno došao na razinu zrelosti.
Elastičnosti obiteljskog budžeta svakako će pridonijeti i razumna potrošnja Frontere – na testu tek 5,5 litara benzina, što u ova čudna vremena skupih energenata itekako puno znači! Pritom, ne zaboravimo i osam godina tvorničke garancije – ili 150.000 pređenih kilometara!
U ova doba velikih briga, eto razloga da barem po pitanju automobila budete poprilično bezbrižni. Nova Opel Frontera čeka vas u AC Boras u Mostaru, rekli smo, već od 42.900 KM, a tamo se možete uvjeriti u sve ovo što smo vam napisali.
