U vrijeme kad su automobili skuplji nego ikada prije, posebno gledano iz perspektive standardnog domaćeg džepa, malo je većini radnog naroda u BiH nekih dostupnih novih automobila koji ulaze u rang onih koji za uloženi novac daju dovoljno da vlasnik nema previše dilema nakon kupnje.
Hyundai Bayon spada upravo u tu skupinu automobila kojima treba, prije svega, racionalan kupac, lišen svih pretjeranih zahtijeva i svjestan da za svakodnevnu vožnju treba imati obavezno stvari koje ti uvijek trebaju, dok one druge uglavnom spadaju pod porez na budalu.
Daleko od toga da je Bayon neka bagatela, još dalje od toga da je to auto sveden samo na najnužnije, ovdje govorimo prije svega o navici mnogih naših kupaca automobila da uvijek kupuju za broj ili dva veći auto nego li im treba, pogotovo ako govorimo o polovnjacima, izmišljajući potrebu da ne bi došli u situaciju da nekome pravdaju odabir, pogotovo onaj koji graniči sa racionalnošću i zdravim razumom.
Kako je na ovim prostorima upravo zdrav razum uvijek bilo najteže obraniti, onda ne čudi da ćete na cestama češće sresti neki veliki SUV, nego Hyundai Bayon, makar podaci o našem standardu govore da bi trebalo biti obratno. Što, opet, ne znači da nećete iz suprotne trake sresti i Bayona.
Najmanji Hyundai crossover, naime, zadobio je povjerenje solidnog broja naših kupaca, a kroz neke razgovore s vlasnicima dobili smo informacije da su općenito vrlo zadovoljni automobilom, koji se u solidnoj početnoj opremi sa, hajde da tako kažemo, klasičnim benzinskim 1,2 litarskim motorom i ručnim mjenjačem može na papiru dobiti za tek nešto malo jače od 30.000 maraka, što zna biti i po nekoliko tisuća maraka manje od srodnih konkurentskih modela.
No, kako takvi do kraja racionalizirani modeli postoje uglavnom samo na papiru, uz nešto opreme Bayon će skočiti prema 40.000 KM, što ga i dalje čini jeftinijim i po nekoliko tisuća maraka u odnosu na srodne konkurente iste veličine, a ponegdje, kada govorimo o brendovima sa desetljetnim poštovanjem na ovim prostorima, razlika zna biti i „cener“.
Naravno, već sam spomen motora od 1,2 litra i ručnog mjenjača govori nam kako Hyundai Bayon neće na prvi pogled i prvi osjećaj oduševiti nekoga tko je naviknuo na veće i jače automobile, ma koliko glavobolja da je imao s njima. Bayon je prije svega automobil koji bi trebao zaintrigirati ljude koji su i do sada vozili automobile u rangu veličine i snage koju nudi ovaj Hyundai. Ili čak i one manje od Bayona, a takvih nije da nije bilo kroz sve ove godine na ovim prostorima, jer nije tako davno bilo vrijeme kada su još okolo puzale Peglice i Fiće, Renault 5 iz Novog Mesta bio san snova, a Golf Dvica statusni simbol. Još bliže je bilo vrijem e kada je petoro išlo u Golfu Trici, a Škoda Fabia karavan bila obiteljski san.
Bayon je, da i to raščistimo, dug 4 metra i 18 centimetara, što je u dlaku dužina Golfa Četvorke. Naravno, vremena su se promijenila, pa je dizajn Bayona, inspiriran većim SUV modelima i općim trendovima dizajna, ponešto bolje rasporedio unutarnje dimenzije i osjeća se veća doza prostranosti u odnosu na spomenuti legendarni auto, koji je još uvijek nema mjera na ovim prostorima, a također nema razloga da udobnost Bayona ne stavimo u kontekst nekada omiljene više srednje klase – sasvim zadovoljavajuća i za kratke i relativno duže ture, za 4 odrasle osobe ili kakvu već kombinaciju s djecom imate. Dodamo li tome gume na 16 cola, koje sigurno doprinose udobnosti, ali i manjim troškovima, imamo obiteljski automobil po klasičnim standardima.
Rekli smo, oblik Bayona je inspiriran SUV dizajnom, pa makar se na prvu čini malo i pretjeran (ako niste vidjeli novu Konu, recimo), ipak se radi o nekom zlatnom standardu novih vremena. Svjetlosne grupe sprijeda smo u međuvremenu prihvatili, stražnji dio i dalje se čini uspješnije riješenim, a cjelokupan dizajnerski paket, nakon malo privikavanja, zapravo i nije uopće loš, čak naprotiv.
Naravno, ljepota je uvijek u očima promatrača, a također i opći subjektivni osjećaj o nekom autu, no kad vas Bayon proveze gradskim ulicama brzo i lako kao da se radi o pola metra kraćem automobilu, počet ćete cijeniti njegove realne kvalitete, koje niste dobili za previše novca. Aktualni redizajn približio ga je najnovijim modelima kuće Hyundai, ali nema neke revolucije, samo evolucija.
Općenito, rukovanje i vožnja Bayona je vrlo lagana. Iako vas odmah nakon ulaska neće prepasti neki preveliki ekran, jasno je kako je unutrašnjost Hyundaija moderna koliko to treba biti u današnjem trenutku, što znači da digitalizacije ima svuda oko vas kada uđete u Bayon, ali ne previše. Digitalni instrumenti i solidno veliki središnji displej daju očima dovoljno prostora da izbjegnu digitalni zamor. Sve blagodati modernog doba su unutra, od elektrike, do elektronike, klime i serva, a i sigurnost je na visokom nivou.
Malo privikavanja i već ste na cesti, spremni ovladati svim opcijama, koje nisu baš lista bez kraja, čak ni u Premium opremi, ali ih ima sasvim dovoljno da vam neke na prvu ne budu posve jasne. Prostranost i udobnost su jaki aduti, ali višim vozačima mogao bi smetati pokretni otvor na krovu, koji malo svojim bokovima krade visinu krova, što nas dovodi do toga da ovaj auto, iako dizajniran kao crossover nije toliko išao u visinu kabine, nego je više zadržao kompaktni pristup. A i zašto će vam uopće krovni otvor, posebno u Hercegovini, kad, ako ne pada obilna kiša, ubija sunce?
Digitalni instrumenti ispred vozača su pregledni i nude se u par opcija, ručni mjenjač, mada su svi u trendu automatskih mjenjača, nekako nam je drago vidjeti, kao i klasičnu ručku ručne kočnice. Nema, zahvaljujući njoj, onog ružnog naglog otpuštanja, kakvo vam često priušti automatika. Kombinacija dovoljno finih materijala (ničeg previše i ništa ekskluzivno) čini boravak u ovom automobilu prijatnim, a mjesta za sitnice ima dovoljno za ovu klasu. Znači, ne previše. No, Bose sustav zvučnika i automatska klima zato pridonose ugodi u vožnji koja iskače iz standarda polovnjaka ove veličine otprije desetak godina.
Motor u testiranom Bayonu nije trocilindrični, nego ima cilindar više, što nas dovodi i do ljepšeg rada u vožnji. Klasika je tako lijepa, posebno ako ne želite od nje previše, jer je ovaj MPI motor, za razliku od trocilindraša sa litrom zapremine i turbom, više okrenut mirnijoj vožnji, kao u neka stara vremena – njegova snaga od 79 KS i jest najbolja za mirnu i ekonomičnu vožnju, što vraća i podnošljivom potrošnjom – oko 7 do 7,5 litara i besprijekornim zadovoljavanjem Euro 6e norme ekologije.
Naravno, kako je to klasični agregat, da ne kažemo starog tipa, kaznit će svaki pokušaj agresivne vožnje penalom na potrošnji, pa ćete, ako ganjate brže od sebe, pogotovo po gradu, potrošiti i litru, dvije više. Ostanete li u domeni smirenosti, bit ćete prezadovoljni razinom buke i uglađenošću vožnje.
Bayon je onaj moderni primjer automobila koji će vas bez stresa prevesti od točke A do točke B. Zato ubrzanje od 0 do 100 km/h koje prelazi 14 sekundi i krajnja brzina od nešto malo preko 150 km/h, osim što odgovara postavci agregata pod haubom, zaziva i neka vremena kad se nije previše žurilo, a uvijek se negdje stizalo. I kad se najveća snaga tražila na visokim okretajima, a negdje pri vrhu okretaja čučao i najveći okretni moment.
Prostranost je solidna, to smo već rekli, putnicima nazad neće biti raskošno, ali ni tijesno, a prtljažnik od 411 litara je posve u redu, čak i vrlo dobar za ovu klasu. Zapravo, uz sve blagodati modernih automobilskih standarda – koje Bayon dakako poštuje i posjeduje, možemo reći kako je, usprkos modernom dizajnu bliskom električnim autima zapravo riječ o najklasičnijem mogućem automobilu kojeg danas možete kupiti novog.
Što će najviše poštovati oni koji uglavnom voze po gradu i prigrađu, ali ne žele robovati prevelikim ratama kredita i živce nuditi raznoraznim majstorima, kao i onima koji nemaju prevelike prohtjeve, nego im se očekivanja u životu, rekli smo na početku, uvijek vrte između realnog i racionalnog.
