VIDEO | Što stoji iza muške šutnje?

Postoje muškarci koji nikada nisu naučili govoriti o emocijama. Ne zato što ih nemaju, nego zato što su vrlo rano naučili da ih nije sigurno pokazivati.

U novoj epizodi podcasta Rastući s djecom gostovao je dr. Damijan Šimičić, liječnik, psihoterapeut u edukaciji, suprug i otac, koji je otvoreno progovorio o muškim emocijama, visokoj senzitivnosti, perfekcionizmu, roditeljstvu i unutarnjim oklopima koje mnogi muškarci nose još od djetinjstva.

“Dobar kao curica”

Damijan se prisjetio odrastanja kao visoko senzitivan dječak u sredini u kojoj takva osjetljivost nije bila posebno dobrodošla.

"Učiteljica bi znala vikati: ‘Dečki, joj vi ste grozni, osim Damjana i curica.’ I onda dobiješ tu etiketu — dobar si kao curica", ispričao je.

Iako izvana mirno i “dobro” dijete, iznutra je nosio snažan osjećaj povlačenja, promatranja i prilagodbe. "Zašto ja, kad mi se nešto kaže, ja se povučem? Zašto ja lakše zaplačem?" pitao se godinama.

Danas na to gleda drugačije. "Skužio sam, to je zapravo moja supermoć." Upravo ta sposobnost dubokog osjećanja ljudi danas mu pomaže u radu s drugima, u partnerstvu i roditeljstvu.

Kada osjetljivost postane oklop

Govoreći o muškarcima i emocijama, Damijan je vrlo jasno objasnio kako mnogi dječaci odrastaju u uvjerenju da emocije nisu sigurne.

"Nismo smjeli plakati. Nismo smjeli biti senzitivni i nismo smjeli pokazivati svoje emocije", rekao je.

A kada dijete nauči da emocije nisu dobrodošle, ono pronađe način da se zaštiti. Neki se zatvore. Neki postanu perfekcionisti. Neki se izgube u poslu. Neki pobjegnu u humor, sport, alkohol ili stalnu potrebu za dokazivanjem.

"Taj oklop koji te štiti da ne budeš ranjen, istovremeno te štiti i od bliskosti", istaknuo je Šimičić. I upravo zato mnogi muškarci u odrasloj dobi ne znaju govoriti o onome što osjećaju. Ne zato što ne osjećaju dovoljno, nego zato što su predugo morali preživljavati bez prostora za emocije.

Djeca nas vraćaju na ono od čega smo bježali

Na temu roditeljstva, Damijan je vrlo iskreno govorio o tome kako djeca ne aktiviraju samo ljubav i nježnost, nego i sve naše stare obrasce.

"Sad dijete raste i u svakoj svojoj fazi ti baca nazad u facu sve to od čega si ti bježao cijeli svoj život", rekao je.

Kod sebe je tako prepoznao perfekcionizam, potrebu za kontrolom, strah od pogreške, potrebu da budemo “izvrsni” što je u roditeljstvu ne samo nemoguće, nego i potpuno krivi motiv. „Samo budi svoj“ – zaključuje Damijan.

Djeca nas, kako kaže, vrlo brzo vrate nama samima. I upravo zato roditeljstvo nije samo odgoj djece nego i duboki osobni rast odraslih.

Damijan je govorio o želji da svojoj djeci pruži ono što mnogi muškarci njegove generacije nisu imali , kao što su prostor za emocije, sigurnost i prihvaćanje.

Muškarci i psihoterapija

U razgovoru se otvorilo i pitanje zbog čega muškarci puno rjeđe dolaze na psihoterapiju. Damijan smatra da dodatni pritisak i forsiranje često stvaraju još veći otpor. Umjesto toga, naglašava važnost znatiželje, razumijevanja i sigurnog prostora, jer mnogi muškarci nikada nisu imali iskustvo da netko mirno i bez osude želi čuti kako im je.

I neovisno bili žene ili muškarci, iza mnogih odraslih ljudi još uvijek stoji neko dijete koje je samo željelo biti prihvaćeno. A možda je prvi korak prema promjeni upravo to — da ga napokon čujemo.