„Meni nijedan dan u životu nije prošao bez knjige“, kaže Alis Marić – žena koja procjenjuje da je tijekom života pročitala više od pet tisuća knjiga. No, iza te fascinantne brojke ne stoji samo ljubav prema čitanju, nego i život obilježen traženjem, padovima i hrabrim odlukama.
U podcastu Rastući s djecom upoznajte Alis Marić, book blogericu i autoricu platforme “Čitaj knjigu”, koja okuplja oko 900.000 pratitelja iz cijele regije.
Alis s nama dijeli svoju životnu priču – priču o usponima i padovima koji počinju još u djetinjstvu, kada je majka ostavlja u internatu i time, kako kaže, uvelike određuje njezin životni put. Upravo tada, kroz likove iz priča i bajki, rađa se ljubav prema čitanju koja je prati cijeli život.
Alis otkriva kako je odrasla uz brižnu majku u u okruženju koje je naglašavalo sigurnost, disciplinu i „trpljenje“, zbog čega je dugo živjela život koji nije bio njezin. „Učili su me da treba imati sigurnu plaću i pognuti leđa. Nitko mi nije rekao: idi za onim što voliš.“ Završila je pravo, radila u velikim kompanijama, bila uspješna, ali duboko nesretna. „Bila sam toliko slomljena da sam fizički oboljela. To je bio trenutak kad tijelo kaže – ne.“ Tek tada počinje okretanje sebi i onome što je oduvijek bila – ljubiteljica knjiga, priča i ljudi.
Majka troje djece postala je vrlo mlada, vođena intuicijom više nego pravilima. „Slušala sam sebe. Danas bi mi bilo puno teže uz svu tu buku i savjete.“
Posebno otvoreno govori o teškim trenucima – razvodu, bolesti sina i osjećaju krivnje koji prati roditelje. „Dijete sve osjeća. Najvažnije je da majka ostane mirna i vjeruje da će biti dobro.“ Ipak, s odmakom, zaključuje da kad su djeca odrasla u dobre i sretne ljude, znači da si ipak nešto napravio dobro.
Ne idealizira majčinstvo, ali ga vidi kao najvažniju životnu školu. „Nisam bila savršena majka. Puno sam griješila. Radila sam najbolje što sam znala.“ Dodaje kako nema savršene majke, ali da djeci treba pružiti jako puno bliskosti, ljubavi i povjerenja.
Jedna od njezinih najsnažnijih poruka odnosi se na način na koji danas promatramo roditeljstvo. Alis se protivi ideji da se život mora „posložiti“ prije djece. „Ne ide to tako da prvo sve obaviš, pa onda imaš dijete. Dijete ide s tobom kroz život i gledajući tebe uči kako živjeti.“
Djeca sve uče gledajući nas pa tako i ljubav prema čitanju: „Djeca uče gledajući nas. Ako mi ne čitamo, ne možemo tražiti od njih da čitaju.“
U vremenu strahova, zabrana i preopterećenosti informacijama, zagovara jednostavan, ali zahtjevan pristup – povjerenje. „Zabrane su najgora vrsta odgoja. Što više braniš, to dijete više želi.“
Svojoj djeci nije branila izlaske, društvene mreže ni pogreške, ali je postavljala jasna pravila. Ističe kako je posebno važno izgraditi dobar odnos: „Najvažnije je da dijete zna: kad je najgore, doći će meni.“
Knjige su za Alis više od hobija – one su način razumijevanja svijeta. „Mi živimo jedan život, a kroz knjige živimo tisuće.“ Upravo su joj knjige, kaže, pomogle da postane tolerantnija i manje sklona osuđivanju. Danas je privlače teške teme – ratovi, traume, disfunkcionalne obitelji – jer, kako kaže, upravo tamo nastaje razumijevanje.
Danas sebe opisuje jednostavno: „Slobodna sam. Slobodna ptica.“ Bez potrebe da udovoljava, bez straha od tuđih mišljenja, govori mirno, rasterećeno i bez potrebe za dokazivanjem: „Nemam više potrebu da me itko hvali. Jako mi treba moj mir. Postala sam žena koja uživa u životu.“ Ali do tog mjesta, kaže, ne postoji prečac. „Ne može se preskočiti. Došli smo ovdje učiti.“
Što vas može naučiti priča Alis Marić, doznajte u cijeloj epizodi.