U novoj epizodi podcasta Rastući s djecom razgovaramo s Irenom Orlović, magistricom psiho-socijalnog savjetovanja, psihoterapeutkinjom i osnivačicom izdavačke kuće Harfa, o temama koje diraju u samu srž roditeljstva: kontrola, strah, emocije i ono najteže — suočavanje sa sobom.

Zašto sve češće čujemo da mladi, unatoč peticama, uspjesima i podršci roditelja, ne znaju živjeti? Upravo o tome Irena bez zadrške govori navodeći paradoks modernog roditeljstva – roditelji koji žele najbolje, ali često djeci oduzimaju ono najvažnije: priliku da izgrade otpornost i vlastiti unutarnji kompas.

“Sve rješavamo za njih – i time im zapravo poručujemo: ti to ne možeš sam. Dajemo im najbolje mobitele, najbolju robu, uređujemo im život da ne osjete neugodu. A kad takvo dijete sutra treba živjeti samo, prvi stres postaje panika”, kaže Orlović.

Kroz razgovor koji mnogi roditelji vjerojatno neće slušati da ih duboko ne dirne, Irena otvara pitanja o kojima nerado govorimo – koliko se zapravo bojimo vlastitih emocija i koliko nam je teško dopustiti djetetu da bude tužno, ljuto ili izgubljeno. “Ne smije moje dijete biti u lošoj emociji – to je postalo pravilo. A time mu uskraćujemo najvažniju lekciju: da su neugodne emocije dio života, i da iz njih rastemo.”

Govoreći o tinejdžerima, Orlović naglašava da je to razdoblje prirodno konfuzno, nesretno i burno – ali i ključno za formiranje identiteta. “Tinejdžeri nisu stvoreni da budu sretni. Oni su u kaosu. Naša uloga nije da ih ‘popravimo’, nego da ih vidimo.”

Jedan od najprovokativnijih dijelova razgovora tiče se roditeljske kontrole. Umjesto zabrana, praćenja i nadzora, Irena poziva na introspekciju: “Što više kontroliraš dijete, to mu jasnije poručuješ – ne vjerujem ti. I to dijete osjeti. Onda traži pripadnost negdje drugdje – u društvu, u virtualnom svijetu, bilo gdje gdje će se osjećati viđenim.”

Posebno naglašava koliko je važno da roditelj prepoznaje da njegovo dijete budi dijelove njega samog koje nije imao prilike iscijeliti. “U svakom od nas živi naš tinejdžer koji nikad nije bio viđen. Dok ga ne čujemo, dok ga ne prigrlimo, on će nas pratiti cijeli život.” – navodi Irena.

I možda je to srž poruke ove epizode: djeca nas neprestano “odgajaju”. Kroz njihova ponašanja, emocije i otpore, ogledamo se u vlastitim nerazriješenim pričama. “Djeca su došla da nas odgoje, a ne da mi njih ‘popravimo’. Kad ispravljaš sebe – ispravljaš i njih.” – zaključuje Orlović.

Cijelu epizodu s Irenom Orlović poslušajte u podcastu Rastući s djecom.