Koliko puta smo kao roditelji rekli djetetu: “Samo još pet minuta, pa na spavanje”? I koliko puta smo sami proveli sate skrolajući po mobitelu dok nas san nije “uhvatio”? Kao da je san kazna, a ne sastavni i vrlo važan dio života koji čini zapravo trećinu našega postojanja. 

U novoj epizodi našeg podcasta razgovaramo s dr. Markom Vukićem, specijalistom anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, s dodatnom edukacijom iz medicine spavanja - stručnjakom koji nam je pomogao razumjeti zašto je spavanje daleko više od odmora – ono je jedan od ključnih stupova fizičkog i mentalnog zdravlja, kako djece tako i odraslih.

Zašto nam je san potreban – i što se događa kad ga nema

“San je fiziološka potreba jednako važna kao i hrana i disanje”, naglašava dr. Vukić. Tijekom spavanja naš mozak kao da se „resetira“. Kod djece, san je važniji nego nama odraslima i ključan je za rast, razvoj i učenje, obradu podataka i podržaj koje su tijekom dana proživjeli. Dok spavaju, izlučuju se hormoni rasta, učvršćuju neuronske veze i obnavlja imunitet.

A kad sna nema dovoljno? Organizam to brzo pokaže – djeca postaju razdražljiva, nemirna, slabije uče, češće se razbolijevaju. Kod odraslih se javljaju umor, dekoncentracija, anksioznost i problemi s metabolizmom, objašnjava Vukić.

Koliko sna nam zapravo treba

Prema dr. Vukiću, idealan broj sati sna ovisi o dobi i individualnim potrebama. Bebe trebaju i do 16 – 18 sati sna dnevno (uz više kraćih perioda), predškolska djeca – između 10 i 13 sati, često uključujući i dnevno spavanje. Školarci – oko 7 do 10 sati, a odrasli – u prosjeku 6 do 8 sati, iako su nekima dovoljna i 4 sata kvaliitetnog sna.

Kvaliteta sna  

Kvaliteta sna ovisi o tzv. higijeni spavanja – temperaturi sobe, količini svjetla, tišini, ali i o našim navikama prije odlaska na spavanje. Tehnologija u krevetu, skrolanje i gledanje televizije prije spavanja stimuliraju mozak i odgađaju lučenje melatonina, hormona koji nam pomaže da zaspimo.”

Na pitanje zašto nekima treba više vremena da zaspu, a neki “mogu i na drvetu zaspati”, dr. Vukić kaže da razlozi mogu biti različiti – od genetike, stresa i psiholoških faktora, do metaboličkih razlika.  

Hrkanje nije bezazleno – ni kod djece ni kod odraslih

“Hrkanje može biti simptom ozbiljnog zdravstvenog problema”, upozorava dr. Vukić.

Kod odraslih, najčešći uzrok je opstruktivna apneja u snu, stanje u kojem dolazi do prestanka disanja tijekom spavanja. “Imao sam pacijente koji su u devet sati sna doslovno pet sati proveli bez disanja. Ti ljudi se bude s plavim usnama, paničnim napadima i osjećajem gušenja – a nisu ni svjesni da to ima veze sa spavanjem.”

Partneri najčešće prvi primijete problem. “Supružnici često kažu – on hrče, pa zastane, pa se ‘trzne’. Upravo to je znak za uzbunu. Ti prekidi disanja uzrokuju drastičan pad zasićenosti krvi kisikom, što može dovesti do ozbiljnih posljedica za mozak i srce”, objašnjava Vukić.

Kod djece, hrkanje također nije nešto što treba ignorirati. Najčešći uzrok su uvećani krajnici, posebno tzv. treći krajnik, koji se ne vidi golim okom.

“Djeca s kroničnim hrkanjem često slabije spavaju, češće se razbolijevaju, a dugoročno to može utjecati i na rast i mentalni razvoj.”

Najvažnije je istaknuti kako se svi ovi problemi mogu riješiti, a dijagnoza se odvija pretragom koja se naziva polisomniografija i uključuje cjelonoćno promatranje sna u kliničkim uvjetima.

Kad hormoni ne spavaju – veza između sna i metabolizma

Nedostatak sna ne utječe samo na raspoloženje, nego i na hormone. “Kad smo nenaspavani, raste razina kortizola i adrenalina, hormona stresa, koji nas dodatno drže budnima. Istodobno, povećava se hormon gladi – grelin – dok se hormon sitosti smanjuje. Zato ljudi koji loše spavaju češće posežu za hranom i imaju sklonost debljanju, osobito u predjelu trbuha.”

Osim toga, tijelo umorno od nespavanja slabije reagira na inzulin, pa raste rizik od dijabetesa i metaboličkih poremećaja. “San je zapravo najjednostavniji i najjeftiniji lijek koji imamo”, zaključuje dr. Vukić.

Spavanje nije kazna

Spavanje nije kazna. Ako dijete doživljava odlazak na spavanje kao neugodu, roditelji trebaju raditi na ritualima koji stvaraju sigurnost i smirenje – čitanje, tiha glazba, razgovor.

Bez dobrog sna nema zdravog djetinjstva, ni odraslog života.

Poslušajte razgovor s dr. Markom Vukićem i otkrijte kako male promjene u navikama mogu donijeti velike promjene u snu – i u svakodnevnom životu vaše obitelji.