Prije godinu dana, 7. siječnja 2025. preminuo je veliki pjesnik Veselko Koroman.
Akademik Veselko Koroman rođen je 7. travnja 1934. godine u Radišićima pokraj Ljubuškog. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, Srednju ekonomsku u Mostaru, a studij južnoslavenskih književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Radio je kao profesor na Školi za radnička zanimanja u Kaknju, Gimnaziji u Čapljini i Gimnaziji u Visokom, a nakon toga bio je korektor, lektor i urednik u sarajevskom izdavačkom preduzeću Svjetlost. Od 1961. do 1971. godine uređuje poeziju u časopisu Život. Godine 1995. do 1988. urednik je mostarskog književnog tromjesečnika Osvit.
Objavio 512 pjesama, od kojih je 145 uvršteno u 78 antologija, 12 u čitankama, a 327 prevedeno na druge jezike. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. godine za Nobelovu nagradu.
DOĆI ĆE VRIJEME
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu, a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anđele.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.
Naroda što je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran
na sjeveru i jugu, u srpu vremena.
Pisao je refleksivne pjesme, jezgrovita, katkad hermetična izraza (zaokupljen egzistencijalnom problematikom, prirodom i zavičajem: Grad prema sjeveru, 1957; Crne naranče, 1965; Knjiga svanuća, 1967; Svjetiljka od trnja, 1971; Sjaj i rana, 1975; Na tom svijetu, 1977; Dok vlada prah, 1986; Na dan svega, 1997; Sok od velebilja, 2001; Stariji od vremena, 2008. i dr.), pjesničke proze (Zemljom, snovi, 1987), književne kritike, eseje, putopise (Pogled iz zrcala, 1974; Svijet ili dvije polovice, 1979; Potraga za cjelinom, 1996). Objavio je i autobiografski roman Mihovil (1983).
Bavio se istraživanjem hrvatske književne baštine u BiH (antologije Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 1995; Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas, 1996; Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 2007).
Dobitnik je Poletove nagrade za prozu, Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za poeziju, Goranova vijenca za ukupni književni rad, Povelje sa Zlatnim grbom Općine Ljubuški za životno djelo, te nagrada Dubravko Horvatić za poeziju, Maslinov vijenac, Dobro jutro more, Didak za životno djelo i Stećak.
Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje umjetnosti izabran je 2008, a za redovnog 2012. godine.
Koroman je sahranjen na Novom groblju u Gornjim Radišićima (Općina Ljubuški).
