Prije 90 godina rodio se jedan od najvećih živućih hrvatskih pjesnika

Na današnji dan prije 90 godina, 29. rujna 1933. u Podosoju kraj Imotskoga rođen je veliki hrvatski pjesnik Petar Gudelj.

Školu je pohađao u Bihaću, Šibeniku, Mostaru i Sarajevu, a diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je živio do 1990. i radio u izdavaštvu do 1972., a potom kao profesionalni književnik.

Objavio je zbirke pjesama Ruke, suze i čempresi (1956), Isus je sam (1961), Suhozidine (1974) te u zrelijoj fazi Štit (1979), Mit i med (1982), Vlkoe (1983), Hesperidske jabuke (1986) i dr., a svih četrnaest zbirki tiskanih do 1993., zajedno sa šest neobjavljenih, sabrano je u troknjižju Golubice nad jamama (1993).

Središnji mu je tematsko-motivski sklop vezan za sredozemni krajolik, život i mit, služi se naglašenim slikama i preuveličanim metaforama te škrtim rječnikom i jakim riječima, u kojima često odzvanja narodni stih.

Govorila ti u travnju

Nemoj me tako. Budi nježan.
Ja sam jabuka.

Govorila ti u travnju.

(Ti južni vjetar. Grizeš je.
Kršiš joj ruke.)

Budi strpljiv. Procvjetat ću
i prolistati.

Bit će mi puna njedra jabuka.

Dođi u listopadu. U moja njedra
zavuci ruku.

Svu jesen i svu zimu
mirisat će ti ruka.

Poetiku je pročistio i zaokružio u kasnim zbirkama iznimne kritičke recepcije Sve što si donio iz planine (2012), Da zađe mjesec da izađe sunce (2017) te opsežnom Munje i naranče (2018), kao i u dnevničkoj knjizi Za svojim pjesmama (2020).

Izabrane pjesme objavio je u knjizi Pelazg na mazgi (2004). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2010).

Ostale važnije zbirke: Pas, psa, psu (1967), Tropi počela (1976), Europa na tenku (1987), Po zraku i po vodi (2002), Duša tilu (2010), Dva ili tri ljeta, dvije ili tri zime (2021).

Upravo na 90. rođendan jednog od najvećih živućih hrvatskih pjesnika u izdanju Školske knjige izlazi njegova Gora oko dvora, začudna zbirka dnevnih/dnevničkih zapisa koji su nastali od 13. veljače 2021. do 2. ožujka 2022. uglavnom u pjesnikovu podnebesnom zagrebačkom stanu s pogledom na Medvednicu i šumskoj kući na brdu u Dubravi Pušćanskoj.

Svojevrsni nastavak životopisa i pjesmopisa Za svojim pjesmama i lirskog dnevnika Dva ili tri ljeta, dvije ili tri zime, knjiga Gora oko dvora žanrovski je hibrid odrediv kao poezija u prozi, dnevnik, memoaristika i pripovjedna proza s lirskim elementima.

Umro je Matan Nogalo

Umro je Matan Nogalo.

Čovjek koji je skovao jastreba.
Čovjek koji je skovao zmiju.
Čovjek koji je skovao vuka.

Otvorio je kovačnicu
na nebu.

Kad grmi,
kad sijeva,
to Matan i Pile Nogalo
na nebu
nad Velimom
kuju.

Mogao je skovati
medeni sat.

Mogao je skovati pčelu.
Mogao je skovati med.

Kad su ustrijelili jastreba,
skovao jastrebu
gvozdeno krilo.
Kad su vuku razbili čeljust
i prebili nogu,
skovao mu gvozdenu čeljust
i gvozdenu nogu.

(Čuje se gvozdeni urlik.
Vidi se gvozdeni trag.)

Kad je Mate Radalj, u ratu,
izgubio oko,
rekao mu je: Ne plači,
imenjače,
ja ću ti skovati drugo.

Matanove sjekire, modre i oštre,
progovarale su iz vatre.
Matanove brave
otključavale i zaključavale
usta, utrobe, duše.

Nadmeću se Matan i Pile Nogalo:
tko će skovati ljepšu zmiju,
tko će skovati ljepši cvijet.

Pile skuje poskoka.
Matan mu išara leđa.

Pile mu skuje rašljast,
Matan njemušti jezik.

Pile skuje garipulu.
Matan ružu.

Pile joj skuje miris.
Matan joj skuje ime.

Pile skuje jarebicu.
Matan u jarebici jaje.

Pile skuje Mjesec.
Matan mjesečinu.

Pile skuje prsten.
Matan skuje smrt.