Pjesnik Ivan Goran Kovačić inspirirao je čak i slavnog Picassa
Pjesnik Ivan Kovačić rođen je na današnji dan, 21. ožujka 1913. u mjestašcu Lukovdol, u Gorskom kotaru. Kovačić je objavio zbirku pjesama Ognji i rože na svom dijalektu te je s velikom ljubavlju opisao svoj kraj. Čak si je dodao ime Goran.
Pisao je o malim ljudima, seljacima, koje tlače veleposjednici ne mareći za njihov težak život. Htio je upoznati ostatak Hrvatske s mukotrpnim radom goranskih seljaka, stočara i šumskih radnika. Imao je snažan osjećaj za socijalnu pravdu. Stoga i ne čudi da je bio simpatizer Radićeve Hrvatske seljačke stranke.
Tijekom Drugog svjetskog rata i svih stradanja kojima je svjedočio, Goranove pjesničke slike postaju tamnije, pune motiva smrti, straha, krvi. Kao uvjereni Radićevac odlazi u partizane 1942. godine, no nije bio komunist niti socijalist. Njegova namjera bila je oslobođenje ispaćenog naroda od neprijatelja.
Slutnja
Vlak juri kroz noć, mračno tutnji,
Kroz dugu noć, kroz cijelu dugu noć.
I tutnji sâm u noćnoj šutnji,
I ko da nikad neće na kraj doć.
On crni drug je svakoj slutnji,
Što neće, neće, ko ni vlak taj, proć:
Umro! Umro! Umro! vječno tutnji
Kroz dugu noć, kroz cijelu dugu noć.
Ratne strahote pretočio je u bolne stihove poeme Jama, objavljene 1943. godine. Toliko je šokantna i dramatična da se smatra najuspjelijim prikazom rata u čitavoj hrvatskoj književnosti. Njegova poema toliko snažno opisuje ratne strahote i zločine da predstavlja najveće djelo proturatne poezije koja prelazi bilo kakve nacionalne, političke i religijske granice.
Poginuo je 1943., a njegov grob ostao je neoznačen. Kako je Goran je krajem 1942. godine, zajedno sa pjesnikom Vladimirom Nazorom otišao u partizane, tamo je napisao neke od svojih najboljih pjesama, među njima i poemu Jama. Jedno vrijeme Goran je u Gacku bio s članovima Kazališta narodnog oslobođenja, a nakon toga je sa svojom brigadom otišao u Crnu Goru, gdje ga je zatekla Peta neprijateljska ofanziva.
Pošto se sa svojom jediniciom probio kroz obruč, Goran je, bolesta i iscrpljen ostao sa ranjenim prijateljem dr Simom Miloševićem u selu Vrbnica kraj Foče. Tu su ga, kao i Miloševića, našli četnici, koji su ga odveli u Zelengoru i tamo ubili sredinom jula 1943. godine. Grob mu nije pronađen.
Poema Jama tiskana je već sljedeće godine, a ilustrirali su ju Zlatko Prica i Edo Murtić. Bila je uvezena u padobransko platno i izrađena je u obliku poetsko-slikarske mape. Murtić ju je poslao glavnim akterima Drugog svjetskog rata: Rooseveltu, Churchillu i Staljinu te slavnom umjetniku Picassu, koji je načinio bakrorez za jedno od mnogih izdanja ovoga značajnoga djela.
U Marseilleu je na skupu francuskih intelektualaca Jama proglašena jednim od najvećih književnih dostignuća s ratnom tematikom. Od ostalih Goranovih djela treba spomenuti Liriku, Dane gnjeva, Sedam zvonara majke Marije, Smrt u čizmama i Mrak na svijetlim stazama.
U njegovu čast svake se godine u Lukovdolu održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće.
