Veliki pjesnik i istinska domoljubna veličina
Na današnji dan prije 115 godina, 29. listopada 1908. u Sarajevu je umro veliki pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević.
Silvije Strahimir Kranjčević se smatra jednim od najznačajnijih pjesnika iz razdoblja realizma koji je iza sebe ostavio veliko naslijeđe.
Rođen je 17. veljače 1865. godine u Senju, gdje je završio Pučku školu te osam razreda gimanzije. Zbog buntovnog karaktera na kraju nije maturirao.
Budući da nije maturirao 1883. godine je bio primoran provesti dva mjeseca u sjemeništu u Senju, a nakon toga još šest mjeseci u Rimu, unutar poznate obrazovne ustanove Collegium Germanico-Hungaricum.
Zahvaljujući pomoći biskupa Strossmayera Silvije se riješio svećeničkog poziva. Na biskupovu intervenciju se upisao na tečaj za učitelja.
Kada se vratio iz Rima neko je vrijeme proveo u Zagrebu i družio se s književnicima koji su pratili nazore pravaške političke orijentacije. U tom je periodu počeo pripremati prvu zbirku pjesama "Bugarkinje". Ona je objavljena na kraju 1885. godine.
Nakon neuspjelog pokušaja da pronađe mjesto učitelja u Senju, 1886. godine odlazi u Bosnu, a do 1893. godine radi na nekoliko različitih lokacija kao što su Sarajevo, Mostar i Livno. U Sarajevu je na ostao do kraja svog života.
U tamošnji grad je došao 1893. godine na nagovor Koste Hörmanna kojeg su austrijske vlasti imenovale povjerenikom za kulturu. Iako je Hörmann pokrenuo časopis "Nada" čija je prvotna uloga bila da se istakne kao režimski list koji je trebao djelovati na području Bosne i Hercegovine, glavni urednik bio je Kranjčević koji je u devet godina koliko je "Nada" izlazila, stvorio jedan od najkvalitetnijih časopisa bivše Jugoslavije.
Kada je časopis prestao izlaziti Kranjčević je 1904. godine počeo obnašati funkciju direktora u trgovačkoj školi. Zbog teške bolesti otišao je u Beč kako bi se izliječio, ali nažalost nije uspio.
Dok je boravio u Sarajevu u Zagrebu su izašle "Izabrane pjesme", a treća zbirka "Trzaji" objavljena je u Tuzli.
Kranjčević je sinteza puta koji je hrvatsko pjesništvo prešlo u XIX. st. i ujedno njegovo bitno prekoračenje.
Reinterpretacija mita, titanizam lirskih protagonista i dimenzije njihove pobune protiv svih negativnosti u zbilji, s jedne strane, kao i tretman pjesničke imaginacije kao sposobnosti koja otvara prostor poetske vizije, s druge strane, čine ga prvim hrvatskim radikalnim romantičarom u europskom smislu i istodobno prvim velikim domaćim socijalnim pjesnikom.
Umro je 29. listopada 1908. godine u Sarajevu.
