Visok PDV i skup tisak guše izdavaštvo u BiH

Čitanje predstavlja jedinstveno, neponovljivo zadovoljstvo, a od čitanja knjiga imamo i višestruke koristi. U usporedbi s drugim oblicima zabave, čitanje je najjeftinije. Iako je knjiga relativno jeftino zadovoljstvo, kupci će za neka izdanja reći da su skupa, autori da su im honorari mali, a izdavači da jedva pokriju cijenu tiskanja.

Posebno je pogođeno bosanskohercegovačko izdavaštvo. Izdavači u BiH imaju slabu ili, točnije, nikakvu potporu države, uz visok PDV na knjigu od 17 posto.

Primjerice, u zemljama regije PDV na knjigu obračunava se po takozvanoj sniženoj stopi, koja iznosi između 5 i 10 posto.

Ujedno treba istaknuti da je bosanskohercegovačko tržište najotvorenije prema regiji. I dok bh. autori i izdavači teško prelaze granice prema Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, izdavači i autori iz susjednih zemalja u BiH imaju otvoreno tržište.

Govoreći za Fenu o tome što utječe na formiranje cijena knjiga, Damir Uzunović iz Izdavačke kuće Buybook ističe da je bh. tržište devastirano pojedinim izdanjima iz Srbije i Crne Gore, koja u BiH ulaze bez deklaracija i plaćenog poreza.

Zbog toga su i bh. izdavači prisiljeni pratiti izdavače iz Srbije i Crne Gore te smanjivati cijene svojih izdanja, bez obzira na to što plaćaju najveći PDV u Europi na knjige.

Govoreći o tome što sve utječe na formiranje cijene knjiga, Uzunović navodi sve veću cijenu tiska, koja prati cijene goriva i papira.

"Nemam pojma kako još objavljujemo knjige, dovijamo se s digitalnim tiskom, selimo tisak u Tursku... Otkupa od države nema, potpore nema, to bi jako pomoglo i cijena bi knjige tada mogla biti nešto veća", smatra Uzunović.

On pojašnjava da se maloprodajna cijena knjige formira tako da se troškovi množe s tri, što znači da se troškovi tiska, autorskog honorara s porezima, prijeloma, dizajna, korekture, lekture, prijevoda, ukoliko ga ima, i distribucije uvećaju tri puta, a na tu se cijenu potom dodaje PDV.

Kod skupljih knjiga, kada je riječ o troškovima, taj je odnos manji pa se množi s dva ili dva i pol. Autorski honorari, kaže Uzunović, prema svjetskim standardima iznose osam posto od maloprodajne cijene, dok Buybook svojim domaćim autorima daje 10 posto.

"Danas se ide na manje naklade jer cijeli svijet prelazi na digitalni tisak. Ne tiskaju se više veće naklade kako bi se smanjila maloprodajna cijena, jer ostanu neprodane u skladištima. Ako zatreba, onda se dotiska nekoliko primjeraka ili nekoliko desetaka primjeraka. Proizvodna cijena jest skuplja, ali se na kraju isplati jer nema gomilanja naklade", kaže Uzunović u izjavi za Fenu.

On navodi da na cijenu utječe i to je li knjiga tvrdog ili mekog uveza, kao i broj stranica, format i proizvodni troškovi.

Damir Uzunović ističe da bi cijena knjiga bila veća kada bi postojali sustavni otkupi nekoliko puta godišnje od strane države.

"Naime, izdavači u Hrvatskoj znaju da im je država siguran kupac pa povećavaju cijene. Ako nešto treba biti 30 KM, kod njih je blizu 50 KM, jer će država kupiti knjige i to bez popusta. Popuste izdavači obračunavaju na sajmovima i u svojim knjižarama, za starija izdanja. Radi se o zakonu tržišta. Onome tko ti je siguran kupac prodaš po većoj cijeni, a na tržištu imaš cijenu koja uvažava životni standard okoline", istaknuo je Uzunović.

Šuhreta Dumanić iz Shura Publikacije Opatija ističe da na cijenu najviše utječu troškovi tiskara, honorari i drugi proizvodni troškovi. Knjige zato izlaze u malim nakladama jer to smanjuje troškove tiska.

Ulogu u formiranju cijene, kako navodi Dumanić, ima i autor, njegova popularnost i značaj.

"Inače, prodaja je slaba i bez financijske potpore institucija ne bi se moglo. To nazivam pseudo tržištem, jer onda te institucije određuju ponudu. Naravno, gleda se na kupovnu moć pa su, primjerice, cijene manje za Bosnu i Hercegovinu. Najveći trošak je tiskanje, a najčešće se štedi na neisplati honorara i na pripremi koju sami izdavači rade. Nije to sve čisto tržišno, jer, kao što sam rekla, postoji pseudo tržište - državne institucije koje "kupuju" knjigu, bilo kod njezina objavljivanja, bilo otkupom naklade ili na drugi način", navodi Dumanić u izjavi za Fenu.

Srđan Gagić iz Raštan izdavaštva Beograd ističe da je riječ o maloj izdavačkoj kući koja nema izravnu prodaju.

"Nemamo ni vlastitu tiskaru te su nam ulaganja velika, plasiramo knjige samo u knjižarama i knjižarskim lancima s rabatom od 40 do 50 posto, što znači da ostvarujemo praktično nikakvu ili minimalnu zaradu od prodanog primjerka. Izdavaštvo nam je skup hobi koji radimo iz entuzijazma i zahvaljujući vlastitim primanjima i logističkoj potpori prijatelja", kazao je Gagić.

On ističe da nema sustavne brige za izdavaštvo, a posebno za male izdavače, kao ni za književne stvaraoce.

"Tržišna logika u velikoj mjeri diktira izdavačku djelatnost, a s obzirom na naše dosege i mogućnosti, nismo natjecatelji u toj utrci", kazao je Gagić u izjavi za Fenu.