Vrelo ljeto dvadeset šesto

Kad kažem vrelo ljeto, pritom ne mislim na vrijeme, koje vjerojatno opet neće razočarati ljubitelje žege, nego mislim, onako, na neko opće stanje. S tim da se toplo nadam, kako će ipak s toplijim danima ratne sjekire, što bi rekli Indijanci iz stripova, barem privremeno biti zakopane, vis-à-vis turističke sezone.

Spomenuta nada je time labavija ako u algoritam ubacimo činjenicu kako je izborna godina, kako su izbori (opet) nikad bitniji, jer se očekuje, u ovom općem rezanju troškova zbog aktualnih ratova, pa nema više stranih para na guzove, da se domaće hijene baš žestoko angažiraju u lovu na budžete, u još jednoj animalnoj borbi na život i smrt.

Američka privreda posrće…

Spomenutih budžeta (aka proračuna) neće biti, odnosno tebe neće biti u njima, ako na izborima ne ostvariš rezultat koji te stavlja u kontrolu istih, bilo da si pobjednik ili priguz pobjedniku na još jednom otvorenom prvenstvu BiH u nadglasavanju naroda.

A da bi se nadglasavao narod, prvo trebaš podignuti razinu buke na što nepodnošljiviju razinu, u kojoj ljudi više ne čuju ni vlastite misli, nego idu po instinktu.

Kantonalna županija

Znate, da ne objašnjavam, na što mislim u početku teksta kada kažem dodirni dio Hercegovine. Dodir je, uostalom, istoznačnica za kontakt.

A crte, čitavom dužinom tog kontakta, preksinoć je, da ne bude zabune, vođen jasnim uputama, ali i tradicijom, ocrtao kantonalni MUP, brižno pazeći da se opravdana ekstaza navijača Bosne i Hercegovine, ta eksplozija oduševljenja izazvana pobjedom nad Italijom i drugim plasmanom na SP u povijesti, ne prelije u dio koji se više voli nazvati županijom, pa sve bez obzira što o tome neki mislili, pa sve da se zovu i Ustavni sud.

I dok je u kantonalnom dijelu županije bilo ludo i veselo, u županijskom dijelu kantona bilo je mirnonoćno, što je logično ako znamo da Hercegovina ipak ne navija samo za Bosnu i Hercegovinu, uz tek daleki zvuk sirena i udaljenu graju iz grla stotina i stotina oduševljenih. Do nekog drugog puta kad će biti obratno. Pa opet natrag. Pa opet…i opet…

Omjeranje granica

Bilo je tako mirnonoćno, između ostalog, zahvaljujući policijskim stajanjem na crtu, ali i ranije stečenim navikama da se ipak znaju neke granice, ma koliko mi šutjeli o tome. No, u ovakvim godinama granice vole titrati, a neki u ekstazi probati okusiti mogu li se iste malo pomjeriti.

Vruće ljeto počinje već ovog proljeća, činjenicom da se igraju ovaj sutrašnji i još jedan gradski derbi Veleža i Zrinjskog. Minimum.

Jer velike su šanse da će, osim ova dva prvenstvena, mostarski klubovi odigrati još dva, i to u finalu kupa Bosne i Hercegovine! Naravno, ukoliko oba mostarska kluba favoritom nazvana prođu prepreke iz manjeg entiteta u polufinalu. A onda se jedino može dogoditi još i to da se opet netko urgentno dosjeti preko noći ukinuti pravilo o finalu na dvije utakmice. No, izborna je godina, gdje ćeš ljepšeg dara ovom gradu od još dva „El Primitiva“?

A sad spektakl!

A zamisli tek Svjetsko prvenstvo! Pa zamisli kafiće u dodirnim područjima okićene svojim zastavama i bojama, pa navijače koji izlaze u kolonama automobila da što bučnije proslave rezultat upravo završene utakmice, bilo da je naša pobjeda ili njihov poraz! Auf!

Folklor je to kakav bi, da nismo kakvi jesmo, organizirano mogli masno prodati pod jedinstvenu turističku ponudu, neviđenu drugdje u svijetu, i to baš turistima željnima adrenalina i rasplamsavanja zaboravljenih primarnih poriva. I onda bratski podijeliti lovu.

No, bratska podjela love ionako će biti nakon izbora, kad se galvaniziran narod, nakon vrelog ljeta, opet fino poreda i poslušno zaokruži one koji će te opet najbolje braniti od onog drugog i čuvati ti crtu baš k'o MUP u veselim navijačkim noćima.

Srbovanje bez lopte

A kako znamo da nekim organiziranim navijačkim grupama uopće ne trebaju  utakmice da bi se iskazali, mogući su i nastavci već razmjerno uobičajenih pomno planiranih akcija nakon kojih većina nas veli onu poznatu da može tako dok ne padne mrtva glava, makar nismo točno sigurni što zbilja onda?

S nadom da ipak do svega toga neće doći i da ćemo ipak nekako uspjeti biti drugačiji nego što se realno očekuje, unatoč zbijenom nogometnom kalendaru i očekivanim uobičajenim spektaklima u izbornoj godini,  napominjem kako je istina da Mostar počesto u zadnje vrijeme izgleda kao da je izgubio dah.

Izgleda opet kao grad slučaj, nerazvojan, nesiguran, podijeljen grad na dvije varošice, zapušten i zainaćen, jedinstven u svom propadanju i očerupan u vlastitom odumiranju. Ali, za jedan takav grad ipak malo previše dobro kotira na zidanju budućnosti.

Kvadratura mostarskog kruga

Naime, usprkos, evo i mojoj najavi vrelog ljeta, ne samo po temperaturi, i usprkos svemu što se odavde u medijima izdvaja (a svako malo nešto ružno ti prisjedne na želudac) – kvadrat stana u novogradnji ne da ne pada, nego raste kao da mu dodaju kvasac preko noći! I stanovi se ludo prodaju!

Neka logika govori da bi u neperspektivnim gradovima, gradovima u klinču i agoniji, gradovima bezakonja i nereda, stanovanje trebalo biti čim jeftinije. Ono, da gradonačelnik i predsjednik GV-a mole po medijima ljude da dosele u Mostar, da daju beneficije za to, k'o Talijani za stanovanje po napuštenim selima Sardinije. No, svi znamo da u Mostaru nije tako i da stanovi „planu“ preko noći, k'o onih šest automobila neku noć pred Konakom.

I eto nam nade kako čak ni zdrava logika i vrelom ljetu možda na kraju ne ispadne nimalo logična. Što bi neki lakonski rekli – Ovo je Mostar!