Odbrana i posljednji dani

Ne sjećam se uopće da sam na nešto takvo kliknuo, ne pamtim kako sam u neko pamtljivo vrijeme otvorio neku stranicu s ratnom tematikom, a pogotovo da sam uopće nekome na neku takvu stavio lajk. No, u zadnje vrijeme svaki novi refresh vlastitog mi Facebook zida donosi na vrh statuse, stranice i linkove isključivo s tematikom prošlog rata.

I ne bira pritom po nacionalnosti i samim tim potencijalnim osobnim afinitetom prema nekoj od vojski kojih više nema, ali njihov duh, očito, opet sve jače lebdi nad ovom zemljom. Naoko ničim izazvane izlijeću mi patriotske i domoljubne stranice, rafalna paljba ne prestaje.

Mark Zuckerberg, upravnik Vodovoda

I, rekoh, odlučim prijaviti Facebooku da ne želim te stranice, kako sam izvorno na toj mreži radi zabave i opuštanja i kako me zanimaju neke druge stvari u životu i kako sam najmanje očekivao da će mi Meta crtati rat na mom vlastitom zidu. Ah, naivnosti moja mila…

I nakon što sam danima prijavljivao kako me sadržaj ne zanima i kako ne želim da mi se prikazuje, te nakon što sam se heklao sa Facebook administracijom, otišao sam konačno zaspati zadovoljan što ću od sutra imati na zidu samo budućnost, ljepšu stranu sadašnjosti i bolju prošlost. Ah, naivnosti moja mila…

Broj stranica se udvostručio, a počele su se pojavljivati duplo češće. Isprva sam bio siguran da je neka greška, ili da Facebooku treba neko vrijeme da obradi moje zahtjeve. Ali, ne samo da se za koji dan stanje nije popravilo, nego se broj stranica utrostručio i, pogađate, rotacija istih se ubrzala. Pogotovo nakon trijumfalnog prolaska reprezentacije Bosne i Hercegovine na Mundijal i, opet, nakon Komšić/Vukanović slučaja.

Ući na Facebook, a da me pri prvom skrolanju prema dolje ne zaskoče prvo ljiljani, ali uskoro šahovnice i, od neki dan, srpske trobojke – nemoguća misija! Red stradanja i zločina, red nikad prihvaćenih istina, red poziva da se educiraju svi koji ne znaju pravu istinu, pa istina o tome tko je tko u BiH i čija je ovo zemlja i tko je u njoj stvarni gost. Sve filovano ratom i ratnim simbolikama, prijetnjama osvetom i novim obračunima. I tako ukrug.

Algoritam vašeg srca

Rekoh sebi, mora da je takav taj vražji algoritam – treba ga zavarati, kliknuti što više nekih drugih, benignih stranica o kuhanju, autima, satovima, planinarenju, ribolovu – pa će onda algoritam izbacivati na moj zid samo takve. Ah, naivnosti moja mila…

Rovovi iskopani devedesetih očito su dobro napravljeni, pa se ne daju uništiti čak i u virtualnom svijetu. Na jednu reklamu dobijem po par ljiljana, šahovnicu, odnedavno i trobojku s ocilima. Kad sam vidio da ništa ne pomaže, rekoh sebi da možda algoritam radi tako što širi stranice na kojima komentiraju moji prijatelji? I napravih narednu grešku – otvorih komentare, naivno tražeći nekog od vlastitih prijatelja koji je uzrokom porasta ratne tematike na mom zidu…

Auuuuu…

Auuuuuu…

Auuuuuuuuu…

Što reći o komentarima, osim što su, po pravilu, višenacionalni (umalo ne rekoh bratstvo – jedinstveni) i što jednako granatiraju i ovdašnji, ali i dijaspora, i gdje se iza iznova istih uvjeravanja furaju tri verzije istine?

Istinom ga, Fuade!

А kako znamo, je li, da je istina samo univerzalna i jedna, istina je ovdje verzija priče onoga koji je trenutno piše. A onda kreće sve drugo, da ne pišem, bude optužbi i psovki, laži i izvrtanja, braća Grimm bi nekima pozavidjela. Bude i naoko nekih obećavajućih rasprava koje, skužiš brzo, ničemu ne vode, s argumentima koje, ako pisac nije iz tvog korpusa, ne je..š ni dva posto.

Pa se sjetih kako sam davno, ali baš davno, napisao kako živim u zemlji u kojoj su se svi u ratu branili i na kraju svi pobijedili i kako je to jedinstven primjer u svijetu. A onda mi je jedan napisao kako nije istina da su se svi ovdje branili, kako je bila agresija i kako se samo jedna strana branila.

A onda sam ga ja uputio na stranicu Federalnog ministarstva za pitanja boraca/branitelja i invalida odbrambeno – oslobodilačkog/domovinskog rata, pa mu rekao da klikne na registar boraca/branitelja i vidi koje mu se vojne formacije i njihovi službeni amblemi vode kao branitelji Federacije Bosne i Hercegovine. Lijepo izađu i grb Armije BiH i HVO-a, pa i grbovi oba MUP-a, i onog RBiH i onog HRHB.

I, upitah, ima li nešto sporno? Ne dobih odgovor. Nikakav.

Jesmo li zaboravili čitati u redovima?

Ovih dana, zapravo previše zadnjih godina, sve opet pršti, obilježavaju se godišnjice, natežu datumi, nadglasavaju komentatori, pričaju bajke za žedne uši, optužuju oni drugi, izdižu se glasni. Opet iste fraze i iste otrovne strelice u općem prisjećanju na dvije vojske koje su, ako me sjećanje ne vara, u rat ušle i iz rata, čak, izašle kao saveznice.

I nakon što me je, eto, ispizdio Facebook, pa mi još žuči dodali ovi službeni govornici, dvadeset godina nakon što sam tamo bio zadnji put, ne bi mi mrsko – kliknuh na istu onu Internet adresu Federalnog ministarstva za pitanja boraca/branitelja i invalida odbrambeno – oslobodilačkog/domovinskog rata i opet kliknuh na registar boraca/branitelja. I opet me dočekaše oznake Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine. I amblemi oba grba. Otiđite i provjerite. Ima ispod i Zakon o pravima istih u kojem se lijepo navodi da su svi branili.

I, opet vas pitam – u čemu je, inače, problem? Ili vam je ovo jedina preostala fora na koju možete ložiti ljude? A toliko ste uporni da ste sjebali i Facebook algoritam. Ili vas je takve, idealne za klikove, jedva dočekao?

Bilo kako bilo, ne mogu, a da ne pitam, kome ste, pobogu, i u što točno sprcali zadnjih dvadeset godina, između moja dva posjeta spomenutoj stranici spomenutog ministarstva na kojoj lijepo stoji to što je, valjda, svakome tko pročita posve jasno?