Ima tako ti nekih situacija u životu koje me iznenada podsjete na neke umalo zaboravljene riječi i izraze. Ponekad ih se sjetim tek onako, usput, ali neke riječi zbilja imaju tako specifično i precizno značenje da se u određenom trenutku same jave, pa makar se naizgled vratile iz mrtvih.
Evo, recimo, u ove vrele ljetne dane, kad god odem do kontejnera baciti smeće, naiđem na onu klasičnu mostarsku scenu – kontejneri otvorenih poklopaca, prebukirani otpadom. Tu su nagomilane prenapuhane PVC vrećice, razne kutije u stanjima poluraspada, ambalaža u poluzgužvanom stanju, ali tu je i prepoznatljiv ljetni miomiris fermentiranih ostataka voća i povrća, skupa sa ostacima mlijeka, sokova i koječega.
Sav taj miks na mostarskom ćelopeku pretvori se u smrad fermentacije i to ovdašnja čula najbolje mogu opisati jednim jedinim izrazom – uzvištalo! Da, taj već pomalo zaboravljen, pomalo arhaičan stari izraz izađe mi pred oči kad god me ono zlo iz punih kontejnera ugrize za nos. Jer nijedno usmrdjelo, nijedno usaftalo, nijedno štipa za oči, jednostavno ne mogu dovoljno dobro opisati nešto što je uzvištalo! Hvala im, ali ne mogu…
Uzvištati se podrazumijeva nepovratno stanje truljenja, praćeno intenzivnim, jakim mirisom, ponekad vrlo neugodnim, visokih tonova, a nerijetko podrazumijeva prateće curenje tekućine (znate ono kad se ugazi u ljepljivu masu oko kontejnera) u kojoj je sadržano esencijalno zlo. Mi koji smo odrastali na Tržnici među naslaganim lubenicama (zapravo, karpuzama) itekako znamo kako se zna uzvištati kontejner obdaren velikim količinama odbačenih, razbijenih ili prezrelih lubenica. I kako nekoć mirisan i sočan zalogaj postane ekološka bomba.
Uzvištati, to je, dakle, posebno stanje. Moja majka je, recimo, kad nešto zasmrdi pravila jednu facu, ali kad je nešto uzvištalo, onda nastupa potpuno druga faca, s još gorom grimasom. Kad nešto smrdi, sačeka se da možda prođe. Kad se nešto uzvišti, baci se pola sadržaja frižidera i očisti da bude kao prvog dana.
Eto, to su te male, ali suštinske razlike. Vjerujem kako turisti, za razliku od nas domaćih, slabije razumiju razliku između smrada i uzvištenosti, ali ne sumnjam kako imaju oštra čula da znaju razlikovati kad nešto smrdi i kad nešto miriše. Možda imaju i neku gradaciju smrada, možda imaju neku svoju riječ analognu našem uzvištati. Možda je i njihova arhaična i skoro zaboravljena. No, opet sam siguran kako je se, baš poput mene, ili baš poput vas, u Mostaru mogu sjetiti.
Jer ne mogu dolaskom u ovaj grad promašiti neke od nakupina smeća, neke od pretrpanih kontejnera i neke od scena koje smo kao mlađi znali nazvati černobilom. Nekih pomaka je bilo, neki se još malo vide, ali ključni koraci nisu napravljeni. Ovaj grad još ne umije sa svojim smećem, a ljudi u ovom gradu još uvijek ne umiju drugačije nego samo baci negdje gdje misliš da je okej. A okej je i pored kontejnera, između kontejnera, gdje nema kontejnera…
Kažu da krećemo u veliki projekt razvrstavanja otpada. Neka mi ne zamjere, sjetim se jedne zgode iz Hrvatske, kad su dobili od Europe neku lovu, pa uveli žute, plave i zelene kante, napisali točno određene dane za odvoz točno određenih kanti, točno određene boje…a onda sve to zajedno istovarali na istu gomilu kao i prije, kad nije bilo razvrstavanja otpada.
Toplo se nadam kako kod nas neće biti tako, ali nada, je li, iako umire zadnja, opet često umire. Ili se barem uzvišti.
Dug je put pred nama. Mostar nema tradiciju dobrog odnosa s vlastitim smećem, mnogi Mostarci su prečesto po tom pitanju smeće od ljudi. Grad zna najaviti projekte grandiozno, pa u praksi upropastiti iste još grandioznije. Grad kojeg entuzijazam drži dok ima love odnekud, a kad se to odnekud zatvori, sve se raziđe.
Smeće je velika zajebancija. Komunalno je velika zajebancija. Mostar je velika zajebancija. Logično, lako je u tolikoj zajebanciji stvarno i zajebati. Treba biti ozbiljan i jasan u postavci i provedbi cilja. Treba biti i represivan. Treba dosta toga što nikad nismo. A nikad nismo razvrstavali. Otpad. S ljudima nam bolje ide.
A ako ne uspije stvar, uzvištati bi mogao opet biti tako uobičajen oblik riječi smrad. Jer ljeta su sve toplija, narod sve bezobrazniji, a voće k'o voće. Uzvišti se kad god hoće.
