Prvo su, kažimo tako, počeli vrištati naslovi sa stranica „Dnevnog avaza“: „Ambasada Ruske Federacije u BiH o izjavi Konakovića: Na račun Rusije pokušava skrenuti fokus sa vlastitih problema“, „Konakovića raskrinkao vlastiti advokat: Ministar kaže da je poslao ispričnicu Sudu, njegov advokat o tome nije imao pojma“, „Sedić: Konaković ne može da pospremi stanje u NiP-u, a rušio bi vlast u USK“, „Dinin 'bager' završio s milijardom štete“, „Kovačević: Jedino je u slučaju Dine Konakovića svaka nota uvijek pogrešna“, „Brbljivi Dino pobjegao od Bakira“, „Pogledajte kako Konaković pokušava da brutalno laže Američkoj administraciji“, „Sakić: Rijetko je čovjek izvrstan u nečemu kao što si ti Elmedine u neznanju“…
A onda se mirnim i autoritativnim glasom javio utemeljitelj lično: „Više se nikada, ali zapamtite nikada, neće dogoditi da opozicija izađe s jednim kandidatom, kao što je nas 11 izašlo s gospodinom Bećirovićem protiv gospodina Izetbegovića. Potpuno vam odgovorno kažem, bit će više kandidata. SDA će sigurno dati kandidata, SBB će sigurno dati kandidata, a ovo drugo – hoće li se kandidovati Bećirović bez SDP-a, jer se on nije ni pojavio na Kongresu SDP-a, kao neovisni, kao SDP-ov ili dio grupe, potpuno je nevažno. Ovi predsjednički izbori kada su Bošnjaci u pitanju, imat će više kandidata. Mi kao SBB više nikad nećemo donijeti tako galantnu odluku da nećemo imati kandidata, oštetiti svoju stranku, jer nema lidera da povuče stranku i ta priča je završena“, rekao je, gostujući u programu BHRT-a, osnivač „Avaza“ i Saveza za bolju budućnost, Fahrudin Radončić.
Usput je, da preduhitri dušmane, javnost podsjetio na svoju, vrlo uslovno rečeno, veličinu: „Možete li misliti čovjeka koji je svaki dan proveo u ratu u opkoljenom Sarajevu, nisam igrao košarke u Rumuniji, nisam se školovao u Maleziji. Svaki dan sam bio u Štabu vrhovne komande u kabinetu načelnika. Možete li misliti koja je hrabrost pokrenuti 'Avaz' kao dnevni sistem, mogu biti neskroman i reći da sam najveći novinar ovog stoljeća. Pokrenuo sam najveći novinski sistem i da on opstaje više od 30 godina“.
Višestrukog povratnika u politiku psihički – fizički se dobro drži, a i pazi se – ubija vlastita beznačajnost. „Dnevni avaz“ je, istina, i dalje najuticajniji medij na otprilike trećini teritorija Bosne i Hercegovine, ali nije ni blizu one snage zahvaljujući kojoj je Fahrudin Radončić mogao reći, a da ne slaže puno: „Ja sam bog u Sarajevu“.
Tih pet riječi nije trebalo zvučati kao upozorenje – one jesu bile upozorenje menadžeru jedne velike banke koji baš nije pokazivao oduševljenje prijedlogom da u novoj poslovnoj zgradi „Avaza“, po prilično visokoj cijeni, zakupi nekoliko stotina kvadratnih metara za kancelarije koje su mu trebale koliko i ski lift Neumu, ako ne i malo manje.
Fahrudin Radončić, nekadašnji bog, bošnjački Donald Trump, Silvio Berlusconi, Gazi Husrev-beg modernoga doba, kako je već sam sebe znao nazivati, nekada nije bio loš novinar, sasvim suprotno. A onda je 1993. shvatio da mu se više isplati biti društveno-politički radnik u služni Stranke demokratske akcije.
Upravo te godine je kao šef Kabineta načelnika Glavnog štaba Armije BiH zatvoren zbog odavanja službene tajne, da bi se vrata ćelije otključala nakon što je po Radončića došao Bakir Izetbegović.
Ma šta danas govorio o sebi, Radončić nikada ne bi pokrenuo ni „Bošnjački“ ni „Dnevni avaz“ bez podrške SDA kojoj je vjerno služio sve dok nije zamislio sebe na istom onom mjestu na koje je ciljao mlađi Izetbegović.
Duga je i turbulentna veza političkog štetočine i medijskog manipulatora koji je umjesto istraživačkog, preferirao interesno novinarstvo. Voljeli su se kao rođena braća, svađali isto tako i mirili barem stotinu puta. Gostovanjem na BHRT-u Radončić je najavio i stotinu i prvo obnavljanje međusobne ljubavi.
Mali je problem, njemu naravno, što je Stranci demokratske akcije potreban koliko i Trojki, dakle nikako. SBB, naime, nikada nije postala ono što je Radončić zamišljao: bolja verzija Stranke za BiH kojoj je petnaestak posto podrške najbrojnijeg konstitutivnog naroda osiguravalo sigurno mjesto u podjeli vlasti, dok je Silajdžić imao dovoljno kredita iz ratne prošlosti da se, umjesto kandidata SDA, može ugurati u kabinet člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda.
Radončićevu partiju, baš kao i njegov nekretninski biznis, može spasiti, odnosno unaprijediti jedino savez sa SDA i, naravno, povratak u vlast. Boljeg načina dodvoravanja Izetbegoviću od permanentnih napada na ministra vanjskih poslova Elmedina Dinu Konakovića nema, samo što novinsko granatiranje lidera Naroda i pravde nije nešto bez čega Familija ne može. Uostalom, izgradili su veliku i čvrstu medijsku mrežu kako im se ne bi desilo da legnu mirno, a ustanu probuđeni bukom „Avazovih“ plotuna.
Uz to, SDA u Demokratskoj fronti Željka Komšića ima pouzdanog partnera koji i bez podrške iz Ulice Mehmeda Spahe može osvojiti više glasova od klinički mrtvog Saveza za bolju budućnost.
Fahrudin Radončić ima dovoljno godina (68) i dovoljno para da odavno ne mora ništa raditi. Ima, međutim, i prevelik ego koji mu ne dopušta da živi u ugodnoj anonimnosti. Zato i samo zato pokušava reanimirati svoj propali politički projekat i još jednom probati dobiti ulogu „boga u Sarajevu“.
