Ne, to nije bio loš pokušaj humora, sasvim suprotno: svi su u tom nesretnom videu zapravo smrtno ozbiljni i ne misle, daleko od toga, da bi im jednu jedinu sekundu trebalo biti makar malo neugodno.
Sarajevski ugostitelj i TikToker je, uređen kao da je pošao pred matičara, na Baščaršiji baklave stavio na tanjir, poklopio ih, pa polako, nogu za nogom, slasticu odnio sve do Ulice Mehmeda Spahe i servirao ih – i to u skladu sa pravilima struke – ministru unutrašnjih poslova Federacije, Rami Isaku. Prvi pendrek većeg entiteta je sve, od TikTokera do baklave, dočekao sa osmijehom, sjedeći iza radnog stola na kojem je otvoren laptop. Cijeli je palanački performans nazvan: „VIP usluga za ministra Ramu Isaka“.
Svakakvih smo se mi oblika kurčenja nagledali: slali su se, još za Jugoslavije, helikopteri po jablaničku janjetinu, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine su usred radnog vremena skijali po planinama oko Sarajeva, u kabinetima kolektivnog šefa države su u službenim posjetama bili harmonikaši, mjesečna reprezentacija provincijskih načelnika znala je biti veća od godišnjih ulaganja u obnovu infrastrukture… Ramo Isak je, međutim, prekucao igricu - i to ne jednom – postavljajući nove, više standarde palanačkog stila, nedostižne čak i za Benjaminu Karić koja je kao gradonačelnica Sarajeva baklave dijelila po cesti, ali to nije smatrala VIP uslugom sugrađanima i sugrađankama.
„Palančanin, međutim, verniji je palanci nego samom sebi, bar po osnovnom svom opredeljenja. On nije pojedinac na personalnom putu; on je sumum jednoga iskustva, jedan stav i jedan stil. Ono što on čuva, kad čuva palanku, to je taj stav i stil. Palanaštvo je nagonski-odbrambeno negovanje palanačkog stila kao opšteg stila. Palančanin ima izvanredno jako osećanje stila, jer ima izvanredno jako osećanje kolektiviteta, zamrznutog (ili oličenog) u tom stilu. Palanački duh je duh jedno-obraznosti, pre svega, duh gotovog rešenja, obrasca, veoma određene forme. Kada palanački pojedinac čuva palanku, kao vrhovnu volju, kao svoje nad-ja, on čuva pre svega ovaj stil jedno-obraznosti, i, zbog toga, kada se on boji sveta, izlaska u svet, on se boji ovog izlaska u svet bez stila. Najčešća optužba, koja se baca palančaninu u lice: da je čovek bez stila, savršeno je nespojiva sa duhom palanke koji je duh kolektivne volje, jedno-obraznosti kojom se ta volja izražava, pa sledstveno tome i sam duh stila. Ova služba stilu je, u svojoj osnovi, služba sigurnosti. On ima utisak produženog detinjstva, ili utisak produženog života pod okriljem porodice. Infantilizam je korelativan palanačkom duhu. Ne može se biti u palanačkom duhu a ne biti u infantilizmu. Palanka ne voli nepoznato, u načelu; to je jedna od osnovnih njenih oznaka, kojom se odlikuju njena istorija, njena kultura, njen mentalni svet. Ali ona ga odbija ne samo u svojoj aktualnosti, ona ga odbija i u vremenu. Ne voli ga u prošlosti, kao što ga ne voli u budućnosti“, piše, pored ostalog, u uvodu „Filosofije palanke“ pokojnog Radomira Konstantinovića, srpskog književnika, filozofa i intelektualca čiji je format bio daleko veći od kulture i jezika u kojima je stvarao.
To što je Konstantinović pisao Isak ne razumije i ne mora razumjeti. Problem je, međutim, što funkcionira po modelu palanačkog infantilizma: on javnost zlostavlja fotografijama s mora, iz luna parkova, sa plaža, iz hotelskih predvorja i teretana, on snima domoljubne pjesme i spotove u kojima je glavni lik, dijeli priznanja vlastitoj djeci, svaku zgodu koristi da zvuči kao neko ko zna šta radi i govori, iako najčešće nema pojma…i sve tako do dostave baklave kroz prijestolničke ulice.
On sebe - ne mora priznavati, vidi se iz aviona - doživljava kao VIP osobu, a VIP osobe trebaju, je li, takav tretman. Ništa, baš ništa spornog njemu nema u cijelom ovom cirkusu u kojem mu se podigao šećer u krvi, a srozalo i ono malo ugleda kojeg je dobio u paketu sa funkcijom.
Kao dijete sretan jer je važan, Isak uporno odbija razumjeti da promjena vlasti – bez koje on ne bio to što sada jeste – podrazumijeva, uz ostalo, promjenu obrasca kabadahijskog ponašanja ili, jer i takvih slučajeve ima, odbijanja učestvovanja u neukusnim predstavama za društvene mreže. Drugačije rečeno, čak i ako je samo prihvatio tuđi prijedlog Isak je po prirodi funkcije koju obavlja odgovorniji od uparađenog dostavljača baklave, ugostitelja i skupljača lajkova, klikova, čega li.
Nije Stranka demokratske akcije nikada i nigdje izgubila izbore zbog loše politike ili nesposobnosti da bilo kakvu provede do kraja, već zbog kapilarne korupcije koju je njegovala i načina na koji su se njeni prominentni članovi i članice ponašali u javnom prostoru, a ponašali su se svakako i bahato, primitivno i karikaturalno. Zapravo, kao i autor knjige „Privatna sigurnost u teoriji i praksi“ kojem bi puno pametnije bilo da se posveti izučavanju pristojnog ponašanja u teoriji, praksi i kabinetu ministra unutrašnjih poslova. Ako ništa, koristit će mu kada izgubi vlast i funkciju ustupi nekome koga će u budućnosti kritizirati zato što se ponaša slično ili jednako kao on sada.
