Misija nemoguće: Stabilni, legitimni i pošteni

Bakir Izetbegović ima plan, Siniša Karan stav, a Dario Knezović problem. Zbog druge dvojice, prvi je ili obolio od naivnosti ili laže i to nevješto.

Predsjednik Stranke demokratske akcije, dakle Izetbegović, a kako piše portal Raport, „na sastancima sa ambasadorima, posebno onim ključnim kakvi su oni sa Ginkelom (otpravnikom poslova Ambasade SAD-a u BiH, op.a.), ističe da je samo jedan put ka stabilnoj BiH. A taj put je koalicija tri velike, jake nacionalne stranke. S obzirom da su to SNSD, HDZ i naravno SDA - jasno je koja je to koalicija. Paralelno s tim uvjeravanjem stranaca da je spas za BiH koalicija SDA-SNSD-HDZ, Izetbegović pažljivo govori o mogućim budućim partnerima. Dragana Čovića je hvalio zbog susreta s reisom Husein ef. Kavazovićem, dok je Miloradu Dodiku već u startu ponudio unosnu političku trgovinu za ekonomski spas RS“.

Smrtni grijeh

Predsjednik Republike Srpske, dakle Karan, je govorio za agenciju Srna i, sasvim očekivano, zvučao kao Milorad Dodik at his worst: „Izvorni Dayton je Republika Srpska sa svojim snažnim institucijama, koja čuva nacionalno i egzistencijalno biće srpskog naroda na ovim prostorima. Bošnjačka politička elita želi od BiH da napravi bošnjačku državu, a to je priča o jednom čovjeku i jednom glasu, odnosno priča o građanskoj državi koja je nemoguća država u ovakvoj državnoj zajednici sastavljenoj od dva ravnopravna entiteta i tri konstitutivna naroda. Bez obzira što neke institucije na nivou BiH insistiraju na nekim neustavnim nadležnostima, nametnutim od visokih predstavnika i potvrđenim od nesrećnog Ustavnog suda koji je imao šansu da sačuva BiH, mi nikada nećemo dati legitimitet i to su za nas privremene institucije. BiH nije bošnjačka, u njoj svi narodi imaju isti status i da bi opstala postoje tri rješenja - jedno je da se poštuje postojeći Dejtonski sporazum, druga varijanta je povratak Republike Srpske po principu samoopredjeljenja, kao što su nastale i sve druge republike bivše SFRЈ“.

Predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH u Širokom Brijegu, ali i član Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH, dakle Knezović, počinio je, prema portalu Bild, smrtni grijeh: „Dario je plakao, ali od sreće. Momčad Sergeja Barbareza bila je bolja u izvođenju penala od Gatussove Italije. Prošli su dalje nakon uspješnih jedanaesteraca, a u brojnim gradovima diljem BiH trajalo je slavlje do dugo u noć. Veselo je bilo i u svečanoj loži na Bilinom polju gdje je Dario Knezović u društvu, između ostalog, Novaka Đokovića, slavio pobjedu svoje reprezentacije. Na sastanku u Nogometnom savezu o unapređenju sporta u FBiH bio je i Ivo Pavković, gradonačelnik Širokog, a navodno je bio i na samoj utakmici. Čini se da nova vlast u gradu baš voli 'Zmajeve'...“

Zamrzavanje problema

Stabilnost potencijalne nove vlasti, koalicije „tri velike, jake nacionalne stranke“, je, kako vidimo, zagarantirana u zemlji u kojoj lider SDA, za razliku od predsjednika Republike Srpske i člana SNSD-a, Ustavni sud sasvim sigurno ne smatra privremenom institucijom, niti - za razliku od HDZ-ove frakcije nenaklonjene Knezoviću - vidi veleizdajnički čin u tome što se član Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH radovao pobjedi nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Stabilnost na nivou BiH moguća je ili zamrzavanjem problema sa državnom imovinom, pravosuđem i čime sve ne ili dogovorom političkih predstavnika konstitutivnih naroda o rješenjima, a to je realno koliko i mogućnost da Gatussova Italija osvoji Svjetsko prvenstvo.

Stabilnost u Federaciji je, također, veoma izvjesna i samo podrazumijeva promjenu izbornog zakonodavstva na obostrano, bošnjačko-hrvatsko zadovoljstvo. I to je realno koliko i mogućnost da Gatussova Italija osvoji Svjetsko prvenstvo.

Savez SDA i HDZ-a je imao sasvim dovoljno vremena da promijeni sporna pravila biranja i svaku su, baš svaku priliku iskoristili da - priliku propuste: Izetbegović je, i to poodavno, lijepo i jasno rekao kako Bošnjaci više neće predlagati nikakva rješenja, jer od dotadašnjih nije bilo koristi, dok Čović nepogrešivo nudi upravo ona za koja zna da nikada neće biti prihvaćena od političkog partnera iz sarajevske Ulice Mehmeda Spahe.

Nastavak nestabilnosti

U političkoj klimi u kojoj se čak i verbalna spremnost na kompromis smatra veleizdajničkim činom poput, je li, navijanja Širokobriježana za reprezentaciju BiH, upravo koalicija SDA – HDZ – SNSD garantira nastavak nestabilnosti na zadovoljstvo svih aktera.

Problem je – naravno naš – u tome što nikoga iz svetog trojstva stabilnost i ne zanima i što, posljedično, strogo kontrolirana nestabilnost osigurava da se business odvija as usual.

Ni HDZ-ovu, niti SNSD-ovu opoziciju ne čine stranke koje jedva čekaju da potpišu sve što se u Sarajevu poželi, kao što ni u Sarajevu nema ama baš niti jedne jedine stranke koja bi pristala na rješenja koja bi jednako podržala i srpsko-hrvatska opozicija i hrvatsko-srpski predstavnici u vlasti. Ne znači to, naravno, kako se, recimo, Slaven Raguž, Nebojša Vukanović i Sabina Čudić ne bi mogli o nečemu dogovoriti brže i mirnije od Izetbegovića, Čovića i Dodika, ali znači da bi svojim savezom ugrozili sve ono zbog čega su predsjedniku SDA poželjni Čović i Dodik, kao i on njima.

Davljenje protivnika

Jednostavnije rečeno: i Čoviću i Dodiku pozicija osigurava lakše davljenje protivnika i ugodniju kontrolu nad tokovima novca, dok bi Izetbegoviću povratak na poziciju moći osigurao povrat kontrole nad tokovima novca i, posljedično, vraćanje oponenata na mjesto rezervirano za parlamentarne ikebane.

„Tri velike, jake nacionalne stranke“ i do sada su se mogle posvađati oko toga na kojoj strani svijeta Sunce izlazi, ali se nikada nisu sukobile oko para. Njihovo je partnerstvo počivalo i počivat će na podjeli plijena uz opće zadovoljstvo: Draganovo je sve južno od Ivana, Miletovo sve u Srpskoj, a Bakirovo sve u ostatku zemlje, odnosno tamo gdje su najveće i najprofitabilnije javne firme.

Kada, dakle, Izetbegović govori o stabilnosti dok Karan priča o privremenim državnim institucijama, a članovi HDZ-a bivaju kritizirani jer kao funkcioneri Nogometnog saveza BiH navijaju i za reprezentaciju BiH, on tek prikriva plan povratka na interesne postavke u kojima je kontinuirana nestabilnost opijum za mase koje od brige za opstanak Bosne i Hercegovine, autonomiju Republike Srpske i prava Hrvata ne vide politički zaštićenu pljačku države u kojoj bi grandioznu promjenu predstavljala uspostava vlasti legitimnih, a poštenih predstavnika konstitutivnih naroda.

Onih što sigurno postoje, ali ne u „tri velike, jake nacionalne stranke“.