Dres Veleža su nosili u drugoj polovini osamdesetih. Sva trojica napadači, klasični centarfori, ubojite devetke. Predrag Jurić je bio najiskusniji. Njegovim dolaskom kompletirana je priča o ekipi koja će uzeti Kup 1986. godine.
Rođeni su u posljednji trenutak ugrabili Juku, ovaj im je uzvratio sjajnim partijama, golovima (42 prvenstvena). Mogao je zabiti glavom s vrha 16-terca, samo je bilo važno da prava lopta dođe sa krila.
Kao njegova alternativa stigao je iz Trebinja Vladimir Vanja Gudelj. Puno mirniji momak od Juke, ali ništa manje efikasan. Baš suprotno, Vanja je iskoristio svoju priliku odlaskom Predraga Jurića u vojsku, na kraju se zaustavio na 56 prvenstvenih golova. Strašan igrač.
Treći u ovom društvu je Meho Kodro. On je pored pored Juke i Vanje strpljivo čekao svoju priliku. I znao je "izvući". Poput revanša u Mostaru protiv Borussije Dortmund. Meho je napustio Velež, na njegovom kontu je ostalo 48 prvenstvenih golova.
Juka je prvi zabio
Sva trojica su karijeru nastavila u Španjolskoj. Kao i većina njihovih suigrača iz tog perioda. Iz Veleža su u Španjolsku otišli Ivica Barbarić, Anel Karabeg i Predrag Jurić (Burgos), Vladimir Gudelj (Celta), Meho Kodro (Real Sociedad), nešto ranije je to napravio i Goran Jurić, ali preko Crvene Zvezde (Celta). I kao napadači su nastavili raditi svoj posao. U svom ritmu na terenima i stadionima širom Španjolske. Jedan podatak je posebno zanimljiv.
Sva trojica napadača su igrajući za svoje klubove bili strijelci protiv najboljih Španjolskih. Barem u jednoj utakmici su uspjeli spakovati dva komada recimo protiv Real Madrida. Kodro je to napravio dva puta, igrajući za Barcelonu i Tenerife, Vladimir Gudelj je ostvario hat trick, dok je Predrag Jurić bio prvi, dvostruki strijelac.
Njegova dva gola imaju posebnu težinu jer je Burgos tada bio novajlija u društvu najboljih, Real prvak. Da stvar bude zanimljivija, Jurić je tada kroz medije hladno poručio kako će Realu spremiti dva komada!
Utakmica je igrana 28. listopada 1990. godine. Dres Reala su u tom trenutku nosili Buyo, Chendo, Tendillo, Hagi, Hugo Sanchez, Butragueño.
Real je vodio do 68. minute, a onda su stigla dva Jurićeva gola. Prvi u 68. minuti, drugi pravo remek djelo, poluvolej za sva vremena, još u 89. minuti. Nije kao Van Bastenov Sovjetima, ali je sigurno tu negdje. Gol je Juka proslavio na tribinama s navijačima. Predrag je nakon Burgosa još igrao u Marbelli i Meridi.
Kodro krenuo iz slobodnjaka
Kodro je svoj prvi gol protiv Real Madrida postigao 7. prosinca 1991. godine. U porazu 4-1. I njegov je bio itekako efektan, iz slobodnjaka. Do kraja karijere u Španjolskoj Meho je devet puta bio strijelac baš protiv Reala. Pet puta kao igrač Real Sociedada, dva puta dok je nosio dres Barcelone i Tenerifa.
Ipak, posebno se pamte dva u El Clasicu 1996 godine na Camp Nou. Posljednji put je bio dvostruki strijelac kontra Real Madrida 21. veljače 1996. godine. Za ekipu Tenerifea u ludom trijumfu 4-3. Na Kodrinom kontu je ostalo devet golova Realu, ali i pet Barceloni.
Vladimir Gudelj je legendarnog Buya savladao protiv put 15. svibnja 1993. godine. Završilo je 1-1. Godinu dana kasnije Celta je savladala Real na svom terenu 3-2, Gudelj je potpisao taj treći gol.
Vanjin hat trick
Svoju najbolju partiju Vanja je odigrao 22. lipnja 1997. godine, kao i cijela ekipa s obzirom da su razmontirali Real 4-0. Dva gola su stigla za dvije minute, treći na kraju utakmice. Sljedeće sezone je dodao još jedan, ukupno šest. Baš kao i Kodro, Gudelj nije samo tresao mreže Reala, uspio je ubojiti Trebinjac dodati na svoj konto tri Barceloni.
Tri igrača Veleža u Španjolskoj i 17 golova Real Madridu. Brojka kojom se može pohvaliti rijetko koji klub u BiH. Brojka koja potvrđuje kako se nekada igralo, radilo i treniralo na ovim prostorima. Za izuzetkom Kodrina dva u dresu Barcelone, ostali su postignuti igrajući za klubove koji u tom trenutku nisu bilini blizu Real Madridu. Valjda je nešto i u tradiciji tih Veležovih napadača. Golovi, sjajni, efektni, vrhunski igrači.
