Crystal Palace i borba protiv apartheida u Južnoj Africi ljeta 1992. godine

Sezonu ranije završili su tek na desetom mjestu. Posljednja sezona prije nego što na scenu stupiti nešto što se zove Premiership. Usput prodali su najboljeg strijelca lige (29 golova) Iana Wrighta Arsenalu koji je te sezone zabio gol više od Garryja Linekera za klupskih rekordnih 2,5 milijuna funti.

Prije početka nove engleski klubovi koji se tek polako počeli vraćati na europsku scenu su svoje pripreme odrađivali tijekom ljeta često po nekim selima Švedske, Norveške. Međutim tog ljeta Crystal Palace će napraviti nešto što je posljednji put napravio Tottenham 1963. godine.

Prvi čovjek kluba Ron Noades i menadžer Steve Coppell će ekipu povesti tamo gdje još uvijek u tom trenutku nitko ne ide. U Južnu Afriku. Apartheid je još uvijek službeno "živ" iako su se stvari počele mijenjati. Nekoć najtraženiji čovjek u Južnoj Africi Nelson Mandela izašao je iz zatvora Victor Verster 11. veljače 1990. ruku pod ruku sa svojom tadašnjom suprugom Winnie.

Južna Afrika se otvara

FIFA je vratila Južnu Afriku u život, 7. lipnja reprezentacija je odigrala prijateljsku utakmicu protiv Kameruna. Njihov ponovni prijem u FIFA-u, u studenom 1991. poklopio se s pojavom satelitske televizije, dok su klubove preplavili novi sponzorski ugovori s velikim tvrtkama koje su željele uspostaviti veze s 40 milijuna potencijalnih kupaca koji ih prije nisu zanimali. U zemlji u kojoj je podrška engleskoj igri oduvijek bila fanatična s obzirom na broj iseljenika, nova TV kuća M-Net također je osjetila priliku.

Izvršni direktor Barry Lambert već je osigurao prava za prikazivanje prve sezone Premiershipa sljedeće godine na njihovom novom namjenskom sportskom kanalu, a s ukidanjem sportskog bojkota, on i Chris Day iz African Sports Promotions su počeli razmišljati o tome kako u Južnu Afriku dovesti neki klub iz Engleske. Prvo su slali ponude najboljima, koji su očito uzvraćali odbijenicama, međutim jedan poziv je udario na plodno tlo.

"Obratili su nam se otprilike šest mjeseci prije da vidimo hoćemo li biti zainteresirani”, sjeća se Noades. “U to vrijeme, turneje pred sezonu bile su samo za stvaranje prihoda za klub. Druge ekipe poput Manchester Uniteda mogle su zahtijevati puno novca, ali nitko nije želio ići u Južnu Afriku zbog svih problema koji su još postojali. Bio je to nepoznat teritorij.”

Crystal Palace prihvatio poziv

Međutim, za jedan ambiciozni klub kao što je Palace, 100.000 funti plaćenog putovanja za dvije prijateljske utakmice protiv Chiefsa i Piratesa u Johannesburgu i Durbanu bilo je previše dobro da bi ga odbili. Tvrtka SASOL izdvojila je većinu novca za putovanje, pod uvjetom da će Coppell dovesti sve svoje zvijezde prve ekipe, uključujući engleskog golmana Nigela Martyn, kapetana Geoffa Thomasa, Chrisa Colemana i mladog Garetha Southgatea.

“Napravili smo nekoliko telefonskih poziva u Foreign Office samo da bismo dobili potvrdu da je u redu da putujemo”, priznaje Noades. “Mislim da su neki od tamnoputih igrača također bili pomalo nesigurni s obzirom na pozadinu vremena, ali imali su izbor da ne idu ako to nisu htjeli i nitko nije odustao. Osjećao sam da podržavamo sav napredak koji su napravili ljudi u toj zemlji tada."

Palaceov sastav od 23 igrača imao je nekoliko istaknutih tamnoputih zvijezda i neki komentari koje je Noades navodno dao nekoliko mjeseci ranije o njihovom "nedostatku radne etike" u intervjuu s Garthom Crooksom za dokumentarac na Channelu 4 pod nazivom Football United bacili su tamno svjetlo na klub.

“Na prvoj press konferenciji koju smo imali u po dolasku, svi su me novinari pitali o tome”, kaže Noades. “Ali što se mene tiče, sve je to izvučeno iz konteksta. Bili smo izvrstan primjer kako bijeli i tamnoputi igrači mogu izgledati zajedno kao tim."

Novo iskustvo za ekipu

Klub je bio smješten u jednom luksuznom hotelu u Johannesburgu, ali se igrači baš i nisu nešto naspavali jer je došlo do neke pucnjavi u neposrednoj blizini. Kasnije su za skupinu lokalnih školaraca u najvećem gradu u zemlji na jednom manje stadionu uz ogromne mjere sigurnosti odradili trening.

"To je bilo jedno od najboljih iskustava u mom životu, vidjeti kako ljudi žive u gradovima bilo je užasno. Kao igrač ste prilično zaštićeni od svega toga: uglavnom su nas držali u hotelima u kojima je većina ljudi boravila bijelci. Kontrast između siromašnih i bogatih bio je nevjerojatan. Bilo je teško pomiriti se s tim, iako smo se nadali da će se to promijeniti", prisjetio se puno godina kasnije John Salako, igrač Crystal Palacea.

Prvu od dvije planirane utakmice, Crystal Palace je odigrao 18. srpnja 1992. godine. Za ekipu Kaizer Chiefsa između ostalog tada je igrao buduća legenda Leedsa Lucas Radebe, uz Doctora Khumala koji je u tom trenutku bio možda čak i najveća zvijezdi južnoafričkog nogometa. Domaćini su pred 55.000 gledatelja vodili 2-1, ali su izgubili 2-3, John Salako koji se vraćao nakon ozljede je bio strijelac gola za pobjedu.

Dvadeset i četiri sata kasnije, oslabljena ekipa Crystal Palace je bila na terenu stadiona King's Park u Durbanu, na redu je bila utakmica protiv Orlando Piratesa. Ovu utakmicu su dobili domaćini 2-1, u jednom trenutku je bila prekinuta nakon što su domaći navijači počeli gađati tvrdim predmetima pomoćnog suca koji je poništio jedan gol. Šestorica igrača Crystal Palacea utakmicu su promatrala s tribina.

"Bila je to prilično nestabilna atmosfera: većina igrača nije shvaćala koliko bi to moglo biti zastrašujuće", prisjeća se Salako. “Bio je veliki jarak oko terena – bilo je nevjerojatno igrati na takvom stadionu. Zbog straha da bi moglo biti problema, natjerali su nas sve da stojimo s druge strane terena dok se sve ne smiri."

Stvari su se mijenjale u Južnoj Africi, 17. studenog 1993. godine usvojen Ustav kojim je okončan apartheid - najdugovječnija i zakonima legalizirana rasistička država na svijetu. Trajala je 46 godina. Tri godine poslije, Južna Afrika je osvojila AFCON, dvije poslije je zaigrala na SP u Francuskoj.

Nezaboravno putovanje

Ipak nije sve bilo idealno na ovom gostovanju za ekipu Crystal Palacea, posebno za one igrače koji su nastojali da malo upoznaju noćni život Johannesburga.

"Bili smo u klubu popili nekoliko pića i stvarno smo se zbližili na kraju sjajnog putovanja i stvarno smo se zbližili na kraju sjajnog putovanja. Većina nas se namjeravala vratiti u hotel, ali su Mark Brighty i Eric Young htjeli ostati još malo. Nastojali su otići do jednog noćnog kluba, ali su tamo naletjeli na neke lokalne tipove koji ima nisu dozvolili ulazak. Oni su osjetili opasnost na vrijeme pa su uspjeli pobjeći. Ali takve stvari su se moglo dogoditi bilo gdje. Odlazak u Južnu Afriku bio je jedan od zaista nezaboravnih trenutaka za sve nas. Zemlja je bila na rubu postizanja nečeg velikog i biti dio toga bilo je vrlo posebno", reći će kasnije za Four Four Two, Salako.

Nažalost, neke druge stvari nisu krenule po Crystal Palace u toj sezoni 1992/93. Klub je ispao iz elitnog društva, mnogi su prigovarali predsjedniku da su nisu na pripreme trebali ići tako daleko.

"Puno ljudi nas gledalo u južnoj Africi, tu su bili TV prijenosi za nas nešto novo. Bili smo kao neka "Pepeljuga". Bio sam jako ponosan na ono što smo napravili, ali i sam tada već osjetio da bismo mogli ispasti iz lige" govorio je na kraju te sezone prvi čovjek kluba. 

Stvari se jesu mijenjale munjevitom brzinom u Južnoj Africi, ali opet nije sve teklo glatko. U jednom trenutku je ova zemlja plesala na rubu novog rata i možda dolazak jedne ekipe kao što je Crystal Palace danas ne izgleda ništa posebno. Međutim, u tom trenutku to jeste bilo nešto veliko. Nakon svega navijači ovog kluba mogu biti itekako ponosni na taj dio prošlosti kluba.