Izašao je iz rudnika, ostavio trag i preminuo kao najveći ratnik par metara od terena
Igrači Škotske reprezentacije su vratili iz Cardiffa. Gordon Strachan, Alex McLeish, Steve Nicol su jedan za drugim uzimali svoje torbe. Na njihovim licima nije bilo osmijeha. Iako su večer ranije osvojili potrebni bod koji ih vodi u Meksiko. Dobro, trebali su odraditi baraž protiv Australije, ali u to vrijeme to je bilo formalnost. Jedna torba je ostala. Nitko je nije uzeo. Torba koja je pripadala njihovom treneru, šefu, izborniku Jocku Steinu. Jednom od najvećih koje je Otok ikada imao.
"Svaki menadžer polako umire tijekom utakmice. Radije bih umro na klupi nego trunuo na tribinama", znao je reći ovaj vrhunski trener.
Bio rudar do 27 godine
Njegova dostignuća u nogometu bila su monumentalna, ali samo djelomično mogu objasniti njegov utjecaj i značaj za života, pa kasnije. Možda je bio voljen jednostavno zato što je bio pravi heroj radničke klase - a to je vrsta koja je izumrla. Ono što je Shankly učinio za Liverpool, a Busby za Manchester United, Stein je učinio za Celtic i Škotsku kao naciju.
Prava filmska sentimentalna priča. Neko tko potječe iz skromne, ali prave rudarske obitelji. S koljena na koljeno. Njegov djed, njegov otac, on sam je bio rudar do 27 godine života. Izgleda iz današnje perspective čudno, nevjerojatno, ali je istinito. Da je recimo jedan od najimpresivnijih menadžerskih umova u Škotskoj bio rudar.
“Sišao sam u jamu kada sam imao 16 godina i kada sam otišao 11 godina kasnije, znao sam da gdje god da idem, koji god posao da radim, nikada neću biti uz bolje ljude. Nisu samo obavljali svoj posao i odlazili. Svi su ostajali dok svaki čovjek nije završio ono što je morao i sve se ne bi raščistilo. Naravno, u lošim ili opasnim vremenima to je bilo još istinitije. To je bilo mjesto gdje lažnjaci i varalice nisu mogli dugo preživjeti. Tamo dole si osam sati daleko od Božjeg svježeg zraka i sunca i ništa to ne može nadoknaditi. Nema ništa mračnije od tame u jami, crnila koje te obavija ako ti se lampa ugasi. Pomislio bi da ćeš vidjeti nekakve oblike, ali ne vidiš ništa, ništa osim unutrašnjosti svoje glave. Mislim da bi svako trebao barem jednom sići u jamu da nauči što je tama”, rekao je za života jednom novinaru.
Došao ja na teren i počeo svoju priču
Stein je bio sila s kojom se trebalo računati mnogo prije nego što se pridružio Celticu kao menadžer. Osvojio je Škotski kup 1961. s Dunfermline Athleticom. Šokirao je Dunfermline odlaskom u glavni grad i Hibernian gdje je stvorio sjajnu ekipu, navijači ovog kluba će reći jednu neponovljivu. 'Stein's Stunners', ekipu. Međutim, njegov cilj je bio nešto drugo, njegov cilj je bila klupa velikog Celtica čijeg je predsjednika u to vrijeme jednom prilikom upitao:
“Imam ponudu Wolverhampton Wanderersa, prihvatiti je ili ne?
31. siječnja 1965. godine objavljeno je kako preuzima Celtic. Osjećaj tuge “plivao” je među navijačima Hibsa, Izgubili su svog ratnika, nestali su snovi o jednoj velikoj ekipi.
U tu je počela priča o ovom legendarnom treneru koji će s Celticom uzeti devet titula (od deset) prvaka zaredom. Osam kupova u nizu (od devet), šest liga kupova, Kruna je bila titula prvaka Europe koju je Celtic uzeo 1967. godine. Nakon preokreta su tukli Inter 2-1. Chalmers je zabio šest minuta prije kraja.
Celtic je bio u stanju propadanja kada je Stein stigao ali su stvari počele mijenjati. Pristupom treniranju bio je revolucionaran i uzbudljiv za igrače.
Svake nedjelje je držao redovne presice, kako bi imao garantirano svoje mjesto u medijima u danima ispred. Škotsku reprezentaciju je preuzeo prvi put na kratko 1965. godine, a onda se vratio 1978. I posvetio maksimalno. Ostao je na klupi bukvalno do smrti.
Na klupi reprezentacije
Škotska je tih godina imala odličnu ekipu, igrali su na dva svjetska, krenuli su u lov na treće zaredom ono u Meksiku. Jock Stein izbornik i njegov pomoćnik, mladi stručnjak koji je već skrenuo pažnju na sebe Alex Ferguson.
“Znali smo sjediti i razgovarati do četiri ujutro. Ljudi s ličnošću i prisutnošću mogu ispuniti sobu, a Jock bi ušao u sobu i to se odmah moglo vidjeti. Poznavao je sve. To je veliki talenat.Bio je jedinstven i zaista sam volio raditi za njega. Bila je to privilegija koju sam imao”.
Kvalifikacije za SP u Meksiku nisu dobro počele po Škotsku. Poraz od Islanda, neočekivan, na domaćem terenu posebno bolan od Walesa. Kojem su gostovali 10. 9. 1985. godine. Nisu smjeli izgubiti za plasman u baraž. Wales je imao sjajnu generaciju, Iana Rusha, Marka Hughesa, Nevillea Southalla, Kevina Ratcliffea i Mickeyja Thomasa. Usput je tražio je osvetu za poraz u identičnim okolnostima 1977. godine. Kad su Škoti prošli trijumfom 2-0 u Argentinu.
Pod velikim pritiskom, trebao je samo jedan bod
Na Ninian Parku, jedna od ključnih odluka donesena je prije početka utakmice. Mike England izbornik Walesa bio je bijesan što se utakmica uopće igrala tamo jer je njegov tim izgledao nepobjedivo u Wrexhamu.
"Velški savez nas je premjestio u Cardiff zbog dodatnih 24.000 funti“, rekao je England.
“Da smo pobijedili u Wrexhamu, vrijedilo bi 500.000 funti.“
Međutim, Wales je vodio na poluvremenu 1-0, problemima za Škotsku nije bilo kraja. Golman Jim Leighton je izgubio leće negdje u kaznenom prostoru. Alan Rough je trebao ući. Prije toga su Jock i Alex pobacali sve šalice čaja koje sui m došle na dohvat ruke u svlačionici.
“Kad sam ušao, nastao je kaos. Šalice čaja su se prskale po zidovima, a Jock i Alex su vikali jedan na drugog u toaletu.“
“Jock je vikao: 'Nikad mi nisi rekao da Jim nosi proklete kontaktne leće'.“
“ Alex je odgovorio: 'To je zato što ja to nikad, dovraga, nisam znao'.“
“Vene na sljepoočnicama kod oba muškarca su bile apsolutno ispupčene.“
Kenny Dalglish, Graeme Souness, Alan Hansen i Steve Archibald nisu igrali zbog ozljeda, Jock je bio pod užasnim pritiskom.
Nije uzeo lijekove te večeri
Stein je znao da će rezultat oblikovati njegovu budućnost, na ovaj ili onaj način. Imao je zdravstvenih problema, s vodom u plućima koja se nakupljala. Uzimao je lijekove. Ali ne te večeri.
Kad je Škotska izjednačila u 81. minuti susreta, svi su slavili. Ferguson, igrači, Jock je pomakao rukom jednog fotografa kako bi video što se događa na terenu.
“Sjećam se da je “Big Jock” zamolio fotografa da se pomakne, a onda sljedeće čega se sjećam, samo se srušio“, rekao je Gordon Strachan, sjedeći na škotskoj klupi nakon što je zamijenjen tijekom utakmice.
"Pomaknuo se nekoliko metara naprijed, stavio ruku na grudi i pao na pod", primijetio je kolega na suprotnoj strain Mike England iz Walesa.
Liječnici su reagirali, čak je konzultant kardiolog, dao injekciju.
“U redu je, doktore. Sad se osjećam malo bolje.'
To su bile posljednje riječi koje je Stein izgovorio.
Pojedini igrači su bili ispred ambulante, čekali su vjerovali, nadali se. Prvi se pred njima pojavio potpredsjednik škotskog saveza David Will. Samo je odmahnuo glavom. Graeme Souness je bio tu blizu, znao je. Drhteći od emocija, uspio je izaći do novinara i s mukom reći:
“Otišao je.”
Alex Ferguson, Steinov asistent, obratio se igračima u njihovoj svlačionici.
“Slušajte, momci, ne postoji jednostavan način da vam ovo kažem, ali Jock je imao srčani udar i pokušavamo saznati kako je'.“
Otišao je kao i što je "najavio"
Igrači su šutjeli, bili su shrvani. Nitko nije znao što da radi. Onda je došla potvrda. Jock je preminuo. U samo nekoliko minuta sve se preokrenulo. Od momaka, igrača, navijača koji su slavili osvojeni bod, za jedan trenutak, onaj najružniji u životu, imali ste skupinu mladića, najtmurniju, najdepresivniju na svijetu.
Alan Rough će kasnije vratiti film:
“Jock nije izgledao dobro kad smo krenuli s pripremama. pognuto se kretao po timskom hotelu. Netko tko je volio hranu kao on jako malo je jeo. Preživljavao je na zalogajima, a čelo mu je bilo stalno namršteno. Opet nismo vjerovali da se Jocku može nešto desiti”.
Od tog 10. rujna više ništa nije bilo isto u škotskom nogometu. Bez obzira na to što će kasnije njegova desna ruka, Alex Ferguson napraviti u trenerskoj karijeri. Da, Alex je odveo Škotsku u Meksiko, ali to nije bilo to. Na klupi nije bilo Jocka čovjeka čije je trenerska karijera bila filmska. Koja je počela u rudnicima siromašnih sela Lanarkshire. Preminuo je tamo gdje je “planirao”. Poput pravog sentimentalnog ratnika. Stein nije samo pobjeđivao, nogomet je učinio uzbudljivim i zanimljivim, mijenjao ga je na neki svoj način.
“Mislim da je važno pobijediti u utakmici, ali mislim da je još važnije način na koji pobjeđuješ”, znao je reći.
