Zico i Sócrates nisu preživjeli pakleni triler u Guadalajari

Znate kada ono pričate pa kažete bila je naj. I onda slažete, jedan za drugim. U ovom slučaju bismo mogli reći. Bila je najumjetničkija, najuzbudljivija, najbrutalnija i na kraju jedna od najboljih u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Odigrana u paklu stadiona Jalisco, u Guadalajari, tog 21. srpnja prije 40 godina. Tamo gdje je Brazil imao nevjerojatnih 9-0, računajući SP 1970 i SP 1986. godine.

Utakmica u 12 sati na 35 stupnjeva!

Ioan Igna, rumunjski sudac je uzeo ono malo čistog zraka što je ostalo, pa je puhnuo u zviždaljku. Obračun točno u podno mogao je da počne. Na 35 stupnjeva, visokoj nadmorskoj visini. Igrači su se kretali kao kroz vakuum, svaki pokret je bio težak, svaki dodir s loptom, svaki trk, tražio je od igrača maksimum maksimuma. To je bio vrhunski nogomet u paklu.

S jedne strane bila je ekstravagantno darovita brazilska reprezentacija, predvođena takvim imenima kao što su Sócrates, Josimar, Edinho, Julio Cesar, Branco, Alemao, Junior, bijelim Peleom - Zicom. Ali i teškom hipotekom neuspjeha u Španjolskoj, hipotekom da su bili bez naslova svjetskog prvaka baš od Meksika 70-e. S druge strane bili su aktualni europski prvaci i njihov poznati carré magique ('magični kvadrat'), kvartet koji su činili Platini, Tigana, Giresse i Fernandez, nešto neponovljivo.

Brazilci su bili u odličnoj formi u grupnoj fazi, pobijedivši u sve tri utakmice prije nego što su u osmini finala uvjerljivo savladali Poljsku rezultatom 4-0. Francuzi nisu imali puno problema na putu do četvrtfinala, izgubivši samo jedan bod u srazu sa Sovjetskim Savezom. Podatak da su bez većih problema razvlastili svjetske prvake, Italiju u osmini finala dovoljno govori.

Brazilci su u ranoj fazi utakmice puno bolje, Francuzi "ne vide" loptu. Igraju dobro, vode nakon 17. minuta. Müller i Junior su razmijenili dodavanja, posljednje ide za Carecu koji je sam. To je bio njegov peti gol na turniru. Mnogi su vjerovali da bi Brazil napravio puno više u Španjolskoj da je Careca bio tu. I tko zna kakva bi bila nogometna povijest da Müller nije pogodio stativu kod 1-0.

Zico u sporednoj ulozi 

Francuzi su preživjeli, a onda stigli do gola za 1-1. Pet minuta prije kraja prvog poluvremena, Giresse je pronašao Rocheteaua na desnom krilu. Njegov centaršut se odbio od Júlija Césara i činilo se da je to bio poklon za Stopyru. Ali napadač Toulousea je zakomplicirao situaciju, Platini odbijenu loptu na suprotnoj stativi šalje u mrežu. 

Drugo poluvrijeme ovog susreta će ispričati jednu od najvećih nogometnih priča. Na neki poseban način. Igrala se 71. minuta kada je Telê Santana odlučio povući jedan potez. Müllera je izveo a u igru uveo Zica.

Ljeta 1985. Zico se vratio u Flamengo iz Udinesea. Jednim okom je gledao prema Meksiku, drugim je "ostao" u Italiji gdje se suočio s optužbama za utaju poreza. Ozljede su ga sve više mučile, Santana je morao donijeti veliku odluku u vezi s brazilskim talismanom. Pod pritiskom sa svih strana da ga se odabere, i zbog samog Santaninog osjećaja odanosti, Zico je bio u timu na štetu drugih, potpuno spremnih opcija. Iako će Zico reći: 

"Zamolio sam trenera da me ne vodi u Meksiko, jer sam mislio da neću biti dovoljno spreman, ali nije htio ni da čuje. Našao sam se na spisku. Morao sam raditi mnogo vježbi. Nisam mogao trenirati sa suigračima i trenirao sam odvojeno. Ponajviše na fizičkoj pripremljenosti."

U takvoj situaciji Zico je bio osuđen na epizodne uloge. Španjolsku i Alžir je preskočio. Protiv Sjeverne Irske je ušao u posljednjih dvadesetak minuta, isto i protiv Poljske u četvrtfinalu. U oba slučaja su utakmice su bile odlučene, ovo je bila neka druga priča.

Ušao, izborio penal i promašio ga 

Zico ulazi kod 1-1, protiv Francuske u četvrtfinalu. Dvije minute su bile dovoljne da rastavi obranu Francuske. Bats je oborio Branca. I Sócrates i Careca bili su na terenu, već su pucali i zabijali penale, ali loptu je uzeo Zico.

"Nisam bio u istom ritmu kao ostali igrači, što je možda doprinijelo činjenici da sam udarao drugačije nego inače, njihov golman Joel Bats je obranio".

Bio je to loš penal. Nisko i malo desno. Ostalo je 1-1, utakmica je otišla u produžetke. Još jedan krug pakla u Guadalajari. Svojih pet minuta imao je i sudac.

Platini je povlačenjem skoro srušio Rumunja objašnjavajući mu zašto je morao isključiti golmana Brazila koji je van kaznenog prostora srušio Bellonea. Bolje rečeno rušio ga je, ali je Bellone ostao na nogama. Iako je golman Carlos imao namjeru da zaustavi Francuza.

Na kraju ove fenomenalne utakmice došli su u penali. Valjda nije moglo biti drugačije. Sócratesov šut brani Bats. Bellone u trećoj seriji pogađa uz puno sreće.

U trećoj seriji Zico je ponovo uzeo loptu i pogodio. Zico je zapucao u regularnom tijeku, Sócrates u prvoj seriji, njima se pridružio još jedan veliki tog vremena. Michel Platini. Zamislite jednu takvu utakmicu u kojoj najveće zvijezde, najbolji igrači na svijetu promašuju penale. Od euforije do očaja. Prolaze put navijači jedne i druge reprezentacije.

Júlio César pogađa stativu, Luis Fernandez mrežu i Francuska ide u polufinale. Strašni triller koji je zapečatio sudbinu jedne sjajne reprezentacije i vrhunskih igrača.

"Više nisam zaljubljen u nogomet. Neću se više baviti ovim poslom, osim ako ne postanem siromašan", rekao je nakon utakmice Telê Santana.

Zico,   Sócrates, Falacao više nisu igrali za reprezentaciju

Brazil je opet platio ceh. U Španjolskoj su igrali sjajno, nisu postali svjetski prvaci. U Meksiku također, morali su čekati sve SP 1994. godine. Bio je to težak udarac, koji su primili sportski. Postalo im jasno kako za konačni uspjeh treba još nešto osim čistog, lijepog, dopadljivog nogometa. Nekada drugačija postavka na terenu, možda ponekad jedan ili dva prekršaja.

"Bili smo iskreno počašćeni što smo pobijedili Brazil, ali i što smo bili akteri u tako izvanrednoj utakmici. Nevjerojatno je to što smo nakon završetka pokucali na vrata njihove svlačionice. Očekivali smo da će biti ljuti, da će nam reći da se gubimo, ali iako su bili shrvani, pustili su nas unutra. Nije bilo gorčine. Bio je to tako emotivan i jedinstven trenutak, neki igrači su se mijenjali za dresove", prisjećao se Alain Giresse.

Platini je bio zamalo tragičar, ali je uspio dva puta na kraju slaviti na svoj rođendan. Četiri godine ranije, proslavio je 27. rođendan postigavši ​​gol uz asistenciju protiv Kuvajta.

Zico više nikada nije igrao za Brazil u službenoj utakmici. Nije ni doktor Sócrates. Falcao je odmah završio svoju reprezentativnu i klupsku karijeru. Jedna velika, strašna selekcija, takvi igrači koji nisu uspjeli doći na tron. Valjda nije bilo suđeno.