Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Oproštaj od najdražeg dresa

Edin Džeko: 19 godina borbe, golova, pobjeda i jednog dresa

Od klinca iz ratnog Sarajeva do kapetana koji je ispisao jednu od najvećih priča bh. nogometa. Nakon 19 godina, Edin Džeko završava reprezentativno poglavlje.
03.09.2026. u 13:54
text

Sustav kvalifikacija je bio takav. U skupini 1 su se našle BiH, Norveška i Armenija. Mlada reprezentacija BiH je savladala Armeniju 3-2, Edin Džeko je pored Ibričića i Vršajevića bio strijelac. Bod protiv Norveške (strijelac Ibišević), je bio dovoljan za ulazak u baraž. Mirisalo je priliku jedne mlade, nadolazeće generacije, da se napokon plasira na završni turnir koji se igrao u Nizozemskoj 2007. godine.

Česi su bili protivnik u baražu. Edin je u to vrijeme nosio dres Teplica, Mlada repka je bila jako blizu, nakon poraza u prvoj utakmici 2-1, na Koševu je završilo 1-1. Džeko i Ibišević su bili udarni napadački dvojac. Baš kao što će to postati godinama poslije u seniorskoj selekciji.

Pozvao ga Muzurović 

U to vrijeme situacija je bosanskohercegovačkom nogometu doživjela jednu od svoje dvije povijesne točke ključanja. Barbarez se povukao iz reprezentacije 7. listopada nakon utakmice protiv Moldavije. Poslije Grčke njemu su pridružila većina suigrača, potpisnika pisma. Slišković se povukao, Fuad Muzurović je krenuo u svoj drugi mandat.

Od mlađih je odmah uzeo Ibiševića i Pandžu za susret protiv Norveške. Da stvar bude zanimljivija, takva BiH je dobila Norvešku i uz svoje probleme se vratila u život. Tri mjeseca kasnije u nastavku kvalifikacija BiH je dočekala Tursku. Reçber, Hamit Altıntop, Turan, Şanlı, Hakan Şükür, bez sumnje izuzetno jaku. Muzurović je Džeku poslao na teren od prve minute, sada je bio u paru s Muslimovićem. Turska je vodila dva puta, drugi put se BiH vratila Edinom golčinom. Na kraju i slavila zahvaljujući Mostarcu Adnan Čustoviću koji je ušao s klupe u zabio u 89. minuti.

Klinac, momak koji se još uvijek borio za svoje mjesto pod nogometnim suncem. Klinac koji je bukvalno preživljavao u Češkoj. Nadajući se i vjerujući čvrsto da će jednog dana doći među najveće, da će postati jedan od najboljih svih vremena s ovog prostora. Dječak iz ratnog Sarajeva.

Od gola protiv Turske više ništa nije bilo isto

Ta 2007. godina je bila prekretnica jer je kao najbolji stranac Češke lige potpisao ugovor s Wolfsburgom. Transfer je bio vrijedan četiri milijuna eura. U Njemačkoj će Edin i Zvjezdan Misimović raditi čuda, osvojiti naslov prvak, u vrijeme dok je još sadašnji izbornik Barbarez bio zvijezda Bundeslige. Uslijedit će velike utakmice u Njemačkoj, ali i dresu reprezentacije.

Prvi ciklus pod vodstvom Ćire Blaževića, famozni prvi baraž s Portugalom. Od susreta s Estonijom na Bilinom polju u narednih osam utakmica Džeko je bio strijelac. Zabio je 11 golova. Tri Belgiji u dvije tekme. Onaj prvi iz Genka je ostao za sva vremena. Baš kao što će ostati onaj protiv Francuske, dva Grcima, pa asistencija Ibiševiću za odlazak na SP 2014. godine. Izbornici su se mijenjali, nakon Ćire bili su Sušić, Baždarević, Prosinečki, Bajević, Petev, Kodro, Milošević, priča se završila s Barbarezom i nastupom na još jednom SP.

U uvijek je bio tu. Nekada ljut, nekada ozlijeđen, nekada je morao trpjeti i zbog određenih taktičkih zamisli izbornika. Nije bilo lako toliko puta povesti repku na teren nakon neuspjeha i poraza, propuštenih prilika. Edin je bio spreman staviti kapitensku traku i reći "Idemo momci" na izlasku iz svlačionice.

Nekada misliš da nikada neće prestati igrati. Zabije San Marinu u sred bijela dana, zabije Walesu kada misliš da je sve gotovo. Poput Kaisera Beckenbauera u Meksiku 1970. godine  dočeka kraj utakmice protiv Italije. Ne nikada nije odustao.

Za reprezentaciju je bio uvijek tu

Po jednom je bio najbolji strijelac u Njemačkoj i Italiji, jednom u Liga Kupu i jednom u Europskoj ligi. Bio je dva puta prvak s Manchester Cityjem, dva puta je uzeo Superkup Italije. S Cityjem je uzeo sva tri kupa u Engleskoj. Trofeji, golovi, velike utakmice, rekordi.

Možda nekada nije bilo onako kako je planirao, možda se nije slagao s trenerima, ali je uvijek bio spreman ići do kraja. A kraj je došao, barem kada je u pitanju reprezentacija. Kraj koji je jednostavno morao doći. 19 godina od prvog nastupa za reprezentaciju. Nije nemoguće, ali u ovim vremenima teško ponovljivo.

POVEZANO