Voda ili droga. Što je popio Branco u Torinu?

U Torinu je tog dana bilo poprilično vruće. Temperatura je išla do 35 stupnjeva u hladu. Stadion delle Alpi je bio poprište još jednog okršaja Argentine i Brazila. Argentine koja nije izgledala dobro. Maradona je bio poprilično nervozan, mučila ga je ozljeda, usput ostali su i bez prvog golmana, Pumpidoa. U skupini su imali velikih problema. Poraz od Kameruna, tek bod protiv Rumunja. Dalje su prošli zahvaljujući pobjedi protiv Sovjetskog Saveza. S druge strane Brazil je izgledao puno bolje iako realno, skupina je bila nešto lakša. Igrali su koliko im je bilo potrebno, protiv Švedske, Kostarike i Škotske. I upisali su tri sigurne pobjede. I Brazil je bio favorit svakako u tom trenutku.

- Ne igramo dobro. Ne igramo kako bismo trebali. Izmislit ću nešto. Ne znam što, ali nešto će biti. Moramo pobijediti u ovoj utakmici s Brazilcima, vidjet ćete ... Tako je pričao Carlos Bilardo, popularni Narigón (nosonja), koji je s klupe predvodio Argentinu.

I kako se očekivalo, Brazil se nametnuo od prve minute. Argentina je stvarno loša. Dunga pogađa stativu, Maradona je pored Branca nemoćan.

- Mogli su na zabiti tri komada, priznat će kasnije Oscar Ruggeri.

Sporna bočica za vodu

I onda je došla 39 minuta utakmice. Ricardo Rocha pomeo je Troglia, za žuti karton. Argentinac je ostao ležati na terenu, liječnici su morali intervenirati. Fizio Argentine, Miguel di Lorenzo "Galíndez" se našao na terenu, igrači jedne i druge selekcije su iskoristili priliku za osvježenje. Bočice s vodom su bile na raspolaganju igračima, dvije vrste. Jedne, zelene na kojima je pisalo Gatorade, druge prozirne. Pedro Monzón je posegnuo za zelenom, Galíndez mu je rekao da tu ne uzima, upozorio ga da ne smije piti tu vodu. Ovaj ga je poslušao, ispljunuo ju je i posegnuo za jednom od prozirnih boca. U toj gužvi našao se i Branco koji se također želio osvježiti i Ricardo Giusti mu je onako, dobre volje ponudio zelenu. Brazilac se prvo umio, a zatim i malo popio vode. Već tada je izgledao kao osoba koja u nešto sumnja. Iskoristio je novi prekršaj dvije minute kasnije i nije prestao gledati u posudu s bocama. Giusti brzo prelazi ispred njega kako bi zaklonio pogled.

U međuvremenu Burruchaga uzima zelenu bocu i pretvara se da pije malo. Nekoliko minuta kasnije igrači su bili u svlačionici, Branco se požalio:

- Ne mogu više, ne osjećam se dobro.

Međutim, nitko ga nije slušao, niti shvatio ozbiljno. Branco je morao na teren, morao je pratiti Maradonu do kraja. I što se dogodilo. Nakon silnih prilika koje je su promašili Brazilci, stiglo je par minuta magije, Maradona je pobjegao Brancu, proigrao Caniggiju, koji vara Taffarela i nikad slabija Argentina ostaje u životu. Brazilci su u očaju, treći veliki turnir zaredom ispadaju za njih vrlo rano.

U tom trenutku nitko nije ni pomišljao, a pogotovo nije javno pričao o tom što se dogodilo u toj 39. minuti utakmice.

- Nakon što sam popio malo te vode osjećao sam se drogirano. Nakon određenog vremena susreo sam Bilarda u Gvatemali i rekao mu:

- Jadniče, što ste mi to napravili? A on mi je odgovorio: "Branco u nogometu je sve dozvoljeno." Prihvatio sam to s jer ga puno poštujem kao trenera, ali mislim da neke stvari imaju svoju granicu, reći će glavni akter ove priče Branco.

I tko zna što bi se u ustvari dogodilo, da legendarni Maradona nije u jednoj tv emisiji pričao u svom stilu upravo u tom događaju. Ovaj put nije bila "božja ruka" kako je pričao nakon Meksika, sada je bila "sveta vodica".

U duelima Brazila i Argentine sve je dozvoljeno

Nekoliko sati nakon emitiranja emisije, Julio Grandona, tadašnji predsjednik argentinskog saveza, demantirao je Maradonine riječi, uvjeravajući novinare i medije da "nije pri zdravoj pameti" i da je sve to šala. Da stvar bude zanimljivija, Maradona je tvrdio kako je ustvari Galíndez sam odradio posao. Da je u određene flašice ubacio Rohypnol koji se može koristiti za liječenje nesanice, ali u rekreativnoj uporabi može biti sličan Xanaxu i kratkoročno može izazvati glavobolju, mučninu, vrtoglavicu, dezorijentaciju, zbunjenost ...

Ricardo Texeira, predsjednik Brazilske nogometne konfederacije zatražio je od FIFA-e da istraži što se dogodilo, pričao je o tom kako imaju kompletan dosije o svemu i kako nije važno da li je prošlo 14 dana ili 14 godina od tog događaja. Međutim, sve se završilo na tome, istraga nikada nije provedena. Na kraju je i sam Texeira naglasio kako su Argentinci "Bili su bolji na terenu" i kako je "Maradona je sjajno odigrao utakmicu, a Caniggia je postigao prekrasan gol."

Međutim, ono što je zanimljivo, u prvih mah, Bilardo nije želio previše pričati o svemu tome. Nije priznao, ali nije niti demantirao medije. Tek je kasnije kada se priča zakotrljala, istakao kako je sve ustvari samo laž. Na kraju je ostalo na tome, Brazilci su tvrdili jedno, Maradona i neki njegovu suigrači su se "šalili" podgrijavajući priču ljutih rivala, dok su neki poput Galíndeza čvrsto odbacivali bilo kakve pritužbe. Jednostavno, sve ono što se dogodilo 24. lipnja u Torinu, ostalo je tek kao još jedna stranica u bogatoj povijesti knjige velikog rivalstva Argentine i Brazila, još jedna stvar koja potvrđuje kako je u međusobnim dvobojima očito sve dozvoljeno, samo da se pobjedi ljuti rival.