Kao mladi vozač se mučio. Pokušavao probiti. Nije imao podršku obitelji koju su imali mnogi drugi vozači, jer roditelji baš i nisu bili toliko zainteresirani za njegovo utrkivanje.
"Mnogi ljudi su ga cijenili, ne samo zbog njegove sposobnosti za volanom, već i zbog toga koliko je naporno radio da bi ostvario svoj san.“ To su prve riječi Davida Brabhama kada ga je RacingNews365 pitao za mišljenje o svom timskom kolegi iz Simteka u Formuli 1, Rolandu Ratzenbergeru, koji je poginuo na današnji dan 1994. godine.
Taj vikend u Imoli ostao je upisan crnim slovima kao jedan od najgorih u povijesti Formule 1. Problemi su počeli još u petak ujutro kada je na slobodnom treningu Barrichello izletio sa staze, poletio zrakom i udario u gume naslagane uz zid. Udar je bio toliko silovit da su gledatelji bili sigurni da ga se nije moglo preživjeti.
Čak i da je Barrichello preživio, pitanje je bilo u kakvom je stanju. Barrichello je izvučen i prebačen u bolnicu, a ubrzo je ondje stigao i Senna. Nije mogao vjerovati što ga je tamo dočekalo. Barrichello je bio potresen, ali uglavnom neozlijeđen. Slomio je nos, ali je za dlaku izbjegao smrt. Subota je donosila već uobičajeno kvalifikacije.
Kvalifikacije koje će završiti kobno za jednog vozača. Rolanda Ratzenbergera, mladog Austrijanca koji se pokušao izboriti za svoje mjesto pod suncem u svijetu Formule 1.
Ratzenberger je 1992. godine osvojio sedmo mjesto u japanskoj F3000 seriji, uključujući pobjedu s pole positiona u Suzuki. Nakon što je dobio podršku bogate poslovne žene iz Monaka, Ratzenberger je konačno uspio prijeći u F1 1994. godine, s malim Simtek timom, jednim od dva nova tima, uz Pacific.
Taj Simtek je imao problematičnu prošlost, kao možda niti jedna ekipa do tada. Stvari su se nekako počele mijenjati kada je Nick Wirth jedan od osnivača inženjerske konzultantske kuća Simtek Research odlučio preuzeti stvari u svoje ruke. Trostruki svjetski prvak Jack Brabham je pristao na projekt, a njegov sin David Brabham je potpisao ugovor kao glavni vozač.
Drugo mjesto pripalo je austrijskom novajliji Rolandu Ratzenbergeru nakon što su pregovori s Andreom de Cesarisom, Gilom de Ferranom i Jean-Marcom Gounonom propali. Charlie Moody, bivši menadžer Leyton Housea , pridružio se timu kao menadžer.
"Roland je bio nevjerojatna osoba. Uspio je prikupiti nešto novca iz Austrije preko svog ličnog sponzora, jedne dame iz Monaka, Barbare Behlau. I on je u suštini pomogao u prikupljanju novca za pokretanje tima. Kombinacija njegovog novca, Davidovog i Jackovog novca pokrenula je tim. Tako je sve počelo", reći će danas Wirth.
Ekipa Simteka se mučila, bio je to bolid urađen s skromnim sredstvima, koristio je jedan od jeftinih Fordovih motora. Njihov jedini cilj je bio imati dva bolida na startu utrke. U Brazilu nisu uspjeli, na stazi Aida u Japanu jesu. Na utrci je veliki broj vozača odustao, Roland Ratzenberger je nekako došao do cilja s pet krugova zaostatka kao 11.
"Očigledno je bio sretan što se kvalifikovao za utrku nakon onoga što se dogodilo u Brazilu, a onda je završio utrku u Japanu, što je bio veliki uspjeh bez obzira na sve", sjeća se David Brabham. Treći trkački vikend je bio onaj Imoli.
"Roland je bio nov u svijetu karbonskih kočnica i žalio se na njih. Bio je sporiji nego što smo svi mislili da bi trebao biti i žalio se na kočnice u Imoli, a tim me zamolio da u petak uskočim u njegov bolid kako bih dobio procjenu što mislim o kočnicama. Izašao sam, odvezao nekoliko krugova, došao i rekao da su loše i da ih treba promijeniti", vratio je film David Brabham.
Petak je prošao, Barrichello je ostao živ, ali nije naravno mogao voziti kvalifikacije. Otvarala se mogućnost da Simtek opet bude na startu sa svoja dva bolida. U subotnjim kvalifikacijama, Ratzenberger je smanjio svoje vrijeme kruga na 1:27.584 što je bilo dovoljno za plasman na 26.mjesto. Te subote Roland je želio samo jedno. Odvoziti još jedan leteći krug.
Na izlasku iz jednog zavoja udara u ivičnjak, lomi prednje krilo. Krilo uskoro otpada i pada ispred prednjih točkova. U tom trenutku je nemoguće bolidom upravljati. Pri brzini od 315 km/h bolid udara u betonski zid. Pomoći nije bilo, iako je 25 sekundi kasnije FIA-in doktor Sid Watkins je stigao na mjesto nesreće. Konstatirane su tri fatalne ozljede. Ona, glave je bila kobna.
"Znao sam da je to on čak i prije nego što sam stigao do njega jer su postojali dijelovi bolida, prednje krilo na glavnom pravcu, i vidio sam te dijelove i pomislio Ljubičasti su, dakle to je Roland. Kad sam ugledao njegov vizir i položaj glave znao sam", kaže David.
"Cijela stvar je bila neopisivo užasna. Prikupljao sam novac za tim, dizajnirao sam bolid, bio sam Davidov trkaći inženjer. Jednostavno sam radio previše toga i među svim izazovima, izgubili smo Rolanda. Kako ćemo to prebroditi? Kako da to prebrodim? To je bilo zahvaljujući nevjerojatnoj supruzi koja je bila tu i podijelila iskustvo sa mnom. Kada je Bernie [Ecclestone] došao i rekao nam vijesti, plakali smo s nama, sva naša srca su bila slomljena", reći će gazda Nick Wirth.
Nakon što je zvanično objavljena vijest o Ratzenbergerovoj smrti - prvoj tijekom trkačkog vikenda od Riccarda Palettija na Velikoj nagradi Kanade 1982. godine - na Brabhamu je bilo da okupi uništeni tim.
Te večeri uslijedili su sastanci s Berniejem Ecclestoneom, Maxom Mosleyjem i šefom Simteka Nickom Wirthom, bez pritiska na Brabhama da se trka, ali je osjećao da to duguje svom preminulom timskom kolegi i prijatelju.
"Bilo je vrlo teško znati što učiniti jer vam je mozak odjednom spržen emocijama, u stanju je šoka. Ja sam morao odlučiti. Pola mene je bio za nastup, pola ne. Na kraju sam vozio utrku koja zaokružila taj crni, užasno teški vikend u Imoli".
Dan poslije, nakon tragedije u petom krugu više ništa nije bilo isto u svijetu Formule 1. otišao je jedan od najvećih Ayrton Senna. Na kraju I jesu se neke stvari promijenile, nakon tog užasnog vikenda u Imoli. Ratzenbergerova smrt dovela je do uvođenja HANS-a koji su spasili stotine života. Kacige su postale čvršće i dobile deblje vizire.
Simtek je nastavio i završio sezonu s Brabhamom i rotacijom vozača na Ratzenbergerovom bivšem mjestu. Talijanski vozač Mimmo Schiatterella i Jos Verstappen, posuđen iz Benettona, vozili su Wirthovu novu šasiju S951 1995. godine, ali financije tima bile su u zabrinjavajućem stanju. Do Monaka - godinu i 28 dana nakon Ratzenbergerove smrti - Simtekov kratki period u F1 je bio završen.