Do tog trenutka ili bolje rečeno godine, Grci nisu imali pojma kako je to biti europski prvak u nekom kolektivnom sportu. Nisu imali pojma kako je to biti europski prvak u košarci. Nisu znali da je košarka sport koji ih može natjerati da osjete i izraze emocije koje nikada prije nisu osjetili. A onda je došlo to vruće ljeto 1987. godine i famozna dvorana "Mira i prijateljstva" otvorena dvije godine ranije.
Sovjeti bez Sabonisa, Jugoslavija podmlađena
Nakon te 1987. godine, povijest europske košarke se promijenila. Slika je bila drugačija. Nisu više bili tu kao glavni Jugoslavija, Sovjetski Savez i oni koji su im pokušavali pomrsiti konce, Italija, Španjolska. Sada je tu bila jedna Grčka koja je rekli bismo imala petorku, navijače i dvojicu luđaka. Galisa i Giannakisa koji su bili spremni igrati do posljednjeg daha. Ništa ih nije moglo zaustaviti.
Dobro, treba znati kako je recimo Sovjetski Savez došao bez Sabonisa, ali su tu bili Volkov, Marciulionis, Valters, Tarakanov, Jovaisa, Chomicius, Tikhonenko uz još uvijek "živog diva" Tkatchenka.
Krešo Ćosić je imao svoju viziju. U reprezentaciju je uspio ubaciti igrače koji će dva mjeseca kasnije postati omladinski prvaci svijeta. Đorđević, Kukoč, Rađa i Divac, našli su se u društvu dva Petrovića, Paspalja, Grbovića, Vrankovića, Zoke Radovića, Cvjetičanina ili Raše Radovanovića.
U pitanju je najmlađa selekcija koja je bila na nekom velikom takmičenju još od 1967. godine. naravno da je Ćosić bio pod pritiskom posebno nakon što je Jugoslavija izgubila prva dvije utakmice.
Jugoslavija upoznala Grčku
Posebno se prašina podigla nakon poraza os Sovjeta 93:100, jer je utakmicu Jugoslavija počela sa Draženom na klupi. Krešo je zamišljao da razigra ostale kako bi malo rasteretio Dražana. Mnogi su smatrali kako nije bilo vrijeme ni protivnik za jedan takav eksperiment. Već u drugom kolu je javnost u Jugoslaviji, ali i u ostatku Europe upoznala Grčku. U drugom kolu skupine A igrali su Grčka i Jugoslavija.
Na poluvremenu je Jugoslavija imala sedam poena prednosti, ali je onda Nikos Galis eksplodirao. Do kraja je utrpao 44 poena, Grci su slavili 84:77. Postigao je više od polovine poena svoje selekcije.
Politis gradio selekciju
Kostas Politis je bio čovjek koji je preuzeo Grčku 1982. godine. Sa značajnom karijerom na terenu, bilo kao igrač ili kao trener Panathinaikosa, postavio je cilj stvaranja omladinskog tima s dugoročnim ciljevima. 12 igrača koji su činili reprezentaciju na EuroBasketu 1987. bili su: Nikos Galis (29 godina), Panagiotis Giannakis (28 godina), Panagiotis Fasoulas (24 godine), Fanis Christodoulou (22 godine), Memos Ioannou (29 godina), Liveris Kampouris (27 godina), Argy Andrits (27 godina), Nikos Stavropoulos (27 godina), Nikos Linardos (23 godine), Michalis Romanidis (21 godina), Nikos Filippou (24 godine), Panagiotis Karatzas (21 godina).
"Išli smo korak po korak", do Eurobasketa smo stekli sasvim dovoljno iskustva", pričao je Politis. Koji opet realno nije previše prostora za rotacije. Galis i Giannakis su najveću pomoć imali u Pannayiotisu Fassoulasu i Fannisu Christodolouu. Ova četiri igrača su bila spreman ostaviti dušu na terenu, igrati po 40 minuta, a što može Galis vidjelo se nakon tri utakmice. Ubacio je čovjek 123 poena.
Galis boksač
Nikos Galis rodio se kao Nikolaos Georgalis u Union Cityu u američkoj saveznoj državi New Jersey. I to što je na terenu izgledao poput malog nabijenog boksača nekih nižih kategorija nije bilo čudno. Njegov prvi izbor je bio boks. Jer njegov otac Georgis se također bavio boksom.
Međutim, majka Stella, kao i svaka majka odgovorila ga je od ringa. Točnije usmjerila na košarku. Upisao se na Sveučilište Seton Hall 1975. godine i ubrzo počeo pokazivati sjajne šuterske osobine, nakon dana i noći provedenih na betonskim igralištima New Jerseya.
Navijači i dalje nisu previše vjerovali, posebno nakon što je reprezentacija izgubila sljedeće dvije utakmice. Tek je protiv Francuske izboreno četvrtfinale. Vrijeme je bilo da se dvorana napuni. Jer je trebalo proći Italiju. Galisa nitko nije mogao zaustaviti. Onaj njegov stil. Nisko težište, dribling, podvaljivanje, sasvim je svejedno. Čovjek ubacuje od prve minute. Ne forsira za tri poena, tu je Giannakis da pogodi kad treba.
Od početka Grčka vodi, napadi traju dok ne poentiraju. Fassoulas je zakucao, grčka na poluvremenu vodi 49:35. Nije bilo dileme, završilo je 90:78. Galis je "stavio" 38 poena, Giannakis 22, Kampouris 14. 74 poena od 90 cijele selekcije.
Grci slavili Kićanović ogorčen suđenjem
U polufinalu novi duel Grčke i Jugoslavije. Činilo se kako Ćosić i Jugoslavija neće dva puta pasti na istu foru. Pogotovo nakon prvog dijela.
Jer Jugoslavija je dobila prvo poluvrijeme deset razlike. U nastavku utakmice Jugoslavija ima 52:39, Kukoč je pogodio tricu, a onda polako počinje da vrije u dvorani. Onako grčki, kao u loncu. Vani je toplotni udar, u dvorani još gore. Za Jugoslaviju. Iz poena u poen. Malo i suci guraju, Ćosić i njegov pomoćnik Slavnić pokušavaju sve, ali im utakmica bježi iz ruku. Grci su napravili seriju, vode 54:53. Fannis Christodolu prati Galisa.
Grčka ide na deset razlike, Jugoslavija je opet pala 77:81. Dražen Petrović je bio potpuno van svog ritma, u drugom dijelu je postigao samo šest poena, šut je bio ispod 40 posto, promašeno je 11 slobodnih.
"Ovu grčku reprezentaciju bi pobijedio i moj Partizan. Ovo je bila očigledna krađa. Usprkos tome mladi su pokazali sjajne kvalitete u prvom poluvremenu. Ali, kasnije nije bilo iskustva i to je presudilo u paklenoj atmosferi u kojoj su suci vukle na grčku stranu", rekao je Kićanović nakon utakmice.
Ta nedjelja
I onda je došla ta nedjelja. 14. lipnja. Cijela Grčka je na nogama. Nešto što prije toga nisu doživjeli ni približno. Cijelo tadašnje političko rukovodstvo zemlje i opozicija su tu, čekaju utakmicu sa zastavama u rukama. Na klupi nacionalnog tima i Rony Seikaly s političarima, kako bi ohrabrili igrače, iako je prije godinu dana nastupio sa SAD-om na Svjetskom prvenstvu u košarci i u nekom trenutku izgubio pravo da nosi dres Grčke.
Kad su Grci uspjeli "skuhati" dva preokreta protiv Jugoslavije, mogli su jedan i protiv Sovjetskog Saveza. Na četiri minute prije kraja, semafor je pokazivao 74:82 u korist trupa pukovnika Gomeljskog. Nešto kasnije i 80:86, ali Grci ne odustaju.
Gallis pogodio tricu, pa jednu dvicu, Andritsos dva slobodna za 89:89. U posljednjem napadu Sovjetskom Savezu nije priznat koš. Bilo je gužve za zapisničkim stolom, naguravanja, ali je utakmica otišla u produžetke. Grci su ostali bez Giannakisa, Fassoulasa, Sovjeti bez Tkachenka i Marčiulionisa.
Grčka klupa je bila jednako dobra kao i dio publike. Giannakis je bio gotovo lud kada je dobio pet osobnih, te je posljednje minute proveo stojeći doslovno u autu u agoniji, umotan u peškir koji mu je ponekad služio za prekrivanje očiju.
Nikos Gallis je ispunio očekivanja i postigao 40 poena, ali historija je htjela da odlučujuća slobodna bacanja postigne manje poznati starter u toj ekipi, Kambouris. U produžetku je Sovjetski savez bio za korak ispred, ali je onda Gallis uvezao šest poena, ključna dva ubacio je Kambouris za slavlje Grčke 103:101. Nikos Galis je igrao svih 45 minuta i dao 40 poena. Dvojke je šutirao 15/23, trojke 1/4, slobodna bacanja 7/11.
Europa upoznala Galisa, Giannakisa i ostale
Čudo, Galis je završio na rukama navijača, Grčka je bila na tronu. A Galis? On je zaključio turnir s prosjekom višim od 40 minuta po utakmici! Ili točnije – u osam utakmica na klupi je proveo tek tri i pol minute prve utakmice protiv Rumunjske. U ostalima – od početka do kraja. Od prve do zadnje sekunde. I 37 poena u prosjeku. U finalu je ubacio 40! Nitko do tog turnira nije na tako dominantan način vodio svoju reprezentaciju do naslova kao Galis te 1987. godine Grčku.
"Mi smo se nadali da bismo možda mogli u borbu za medalje, ali da ćemo osvojiti Olimp, prvo mjesto to niti u najluđim snovima nismo sanjali. Ali kako je turnir odmicao, kada smo pobijedili Jugoslaviju, nacija je poludjela. Nastavak natjecanja igrali smo u transu i trijumf u finalu protiv SSSR-a je samo slijed svih tih događanja. Sjećate se kad ste me pitali je li mi susret protiv Italije najbolji u reprezentaciji i ja sam vam odgovorio da jest, ali da ću biti još bolji posljednje dvije utakmice. Sada vidite da vam nisam lagao. Da, ovo protiv SSSR-a je moj vrhunac. Ne može se bolje, jer ipak je to finale, utakmica života, govorio je Nikos Galis o danima koji su ušli u povijest grčkog sporta uopće.
Sljedećeg dana, brodovlasnik Giannis Latsis poslao je dirljivu pjesmu treneru Kostasu Politisu zajedno s otvorenim čekovima koje treba podijeliti igračima. Pokloni sa svih strana, pozivi na gostoprimstvo na raznim otocima bili su spontani čin zahvalnosti.
Prekretnica za košarku u Grčkoj
Zlatna medalja na Europskom prvenstvu 1987. nije bila samo sportsko dostignuće - označila je prekretnicu za grčku košarku. Taj tim je dokazao da uz pravu strategiju, neumorni trud i snažno vodstvo, jedna nacija može zauzeti svoje mjesto među europskom elitom.
Ovi igrači su također postavili standarde profesionalnosti i predanosti, postavljajući temelje za još veće uspjehe grčke reprezentacije u godinama koje će doći.
14. lipnja 1987. godine, grčki narod je pronašao svoje heroje. Dvanaest igrača nacionalne košarkaške reprezentacije izvelo je svoje čudo u koje nitko nije vjerovao. Dva slobodna bacanja su sve promijenila. Grčka je postala prvaka Europe prvi put u jednom kolektivnom sportu. Od tog dana, ništa više nije bilo isto za košarku u zemlji. Nakon tog ljeta i finala, svako gostovanje za klubove iz ostatka Europe, reprezentacije u kvalifikacijama, značilo je samo jedno. Odlazak u pakao.
