Metastaze: Srbija se ubija

''Mladi, lijepi, pametni i spremni za 'Ne daj bože'. Naša sarajevska, naša bosanskohercegovačka policija, njen elitni dio. Slika nastala 50 metara od red carpeta Sarajevo Film Festivala. Ova snaga i ljepota čuva svoje građane, rukuje se s njima i zajedno sa svojim Sarajlijama i gostima iz gotovo 50 država širom zemaljske kugle uživa u 'bajci' zvanoj Sarajevo Film Festival. U isto vrijeme, neka druga policija svaki dan prebija i hapsi svoje nevine građane. Premlaćuju najbolji dio svoje države, studente, profesore, male obične ljude. Sutra u Sarajevo dolazi Willem Dafoe, Sorrentina smo ispratili. Živio Sarajevo Film Festival. Studenti, izdržite! Sarajevo i sva čestita raja bosanskohercegovačka je uz vas'', napisao je Emir Hadžihafizbegović ispod fotografije na kojoj je pozirao sa četvoricom pripadnika sarajevske policije.

Glumac je, da prevedemo za svaki slučaj, kazao kako ''naša sarajevska, naša bosanskohercegovačka policija'' profesionalno radi svoj posao, dok ona u Srbiji radi za Aleksandra Vučića i to udarnički, što je svakako tačno, kao što je tačno još nešto zbog čega ''Sarajevo i sva čestita raja bosanskohercegovačka'' imaju ozbiljan razlog za, nazovimo je, političku suzdržanost u podršci srpskim demonstrantima među kojima odavno ne dominiraju studenti.

Šutjeli ste...

''Srbi!!! Šta nije jasno?! Čudite se što vam djecu hapsi i bije Aleksandar Vučić?! Da vas podsjetim! Šutjeli ste kada je Vukovar uništavan do temelja, kada je iz njega protjerano 31.782 osobe, 2600 nestalih, 200 osoba odvedeno na farmu Ovčara i ubijeno, ubijeno 1.798 civila i 86 djece da bi u Vukovar umarširali Vojislav Šešelj, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić! Šutjeli ste kada je Aleksandar Vučić nagovarao Srbe iz Krajine na stvaranje Velike Srbije u Hrvatskoj sa glavnim gradom Kninom. Rezultat - 200.000 raseljenih Srba iz Hrvatske. Šutjeli ste kada je opsada Sarajeva trajala 44 mjeseca što je bilo 3 puta duže od opsade Staljingrada. Tada je na brdu iznad Sarajeva, na Jevrejskom groblju odakle se pucalo na civile i djecu, bio opet Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić, sa puškom u ruci! Ispaljeno je tada 50.000 tona artiljerijskih projektila na grad, dok je Vučić jeo sa Šešeljem prase iznad Sarajeva! Rezultat - 14.011 žrtava, 56.000 lakše i teže ranjenih, 5 do 15 žrtava od snajpera dnevno! Ubijeno 1601 dijete! Šutjeli ste kada se desio genocid u Srebrenici koji se smatra najvećim masakrom u Evropi od Drugog svjetskog rata u kojem je ubijeno više od 8.000 ljudi, muškaraca i djece između 12 i 77 godina! Za Skupštinskom govornicom u Parlamentu Srbije je Aleksandar Vučić tada pozivao na ubistvo 100 Muslimana za jednog Srbina upravo u toku sprovođenja samog užasnog genocida! Šutjeli ste kada je Aleksandar Vučić zajedno sa Slobodanom Miloševićem godinama učestvovao u progonu, hapšenju, batinanju i ubijanju Albanaca na Kosovu koji više nisu mogli ni htjeli da trpe tu diktaturu i gledaju dugogodišnji svakodnevni masakr nad njihovom djecom! Šutjeli ste tada, nisu se ubijala i tukla srpska djeca! To je tada bilo uredu, a sada se čudite kada vam taj isti Aleksandar Vučić, hapsi, zatvara i bije vašu djecu? To vas boli, a druge ne boli za njihovu djecu?! Ovo ste sve znali, ovo ste htjeli, za ovo ste glasali i sada se čudite šta vam ratni zločinac i kriminalac Aleksandar Vučić radi?! Što vam bije vašu djecu?! Šta ste očekivali, da sve što je radio van Srbije da u Srbiji neće?! Da li ste sada svjesni svojih grešaka i zatvaranja ušiju i očiju nad tuđom nesrećom za koju ste dizali tri prsta i to ponosno potencirali nad tuđim srušenim kućama, tajnim grobnicama i grobovima nesrpskog stanovništva?! Sada je došlo vrijeme da osjetite svu težinu svog okretanja glave od zlodjela ovog diktatora kojeg ste htjeli! Koga ste birali i glasali za njega! Svo ovo iskonsko zlo je krenulo od istih ljudi iz Srbije prije 30 godina, i u Srbiji će se po Božjoj pravdi i kazni taj krug Danteovog pakla koji su započeli Milošević, Šešelj, Vulin, Nikolić i Vučić konačno završiti'', napisao je srpski opozicionar Nikola Sandulović – kojeg je Vučićeva policija tukla dok mu se od batina nije oduzela desna strana tijela – a prenijela i ijekavizirala 'Slobodna Bosna'.

Pitanje nije kada će se, već kako će se „krug Danteovog pakla konačno završiti“. Ako je vjerovati Uncle Basu – jeste, naravno, jer najbolji srpski pisac u procjenama još nije fulao – neće dobro: ''Kako vreme odmiče, postaje sve očiglednije da je mit o dve Srbije - jednoj krezavoj, rusodupeljubnoj, radikalskoj, i drugoj građanskoj, uglađenoj, prozapadnoj - lažan, kao i svi ostali srpski mitovi. U političkoj Srbiji postoje sledeći srpski entiteti: Radikalska Srbija A, Radikalska Srbija B i Radikalska Srbija C. Kao, bože me prosti, hepatitisi. Nisu svi isti. Ali su svi hepatitisi. Srpski hepatitisi - pardon, zavađene političke Srbije - u međuvremenu su se kulturološki i ideološki približili maltene do tačke posle koje bi bilo dovoljno da Aleksandar Vučić promeni ime u Vuk Aleksandrović pa da na izborima dobije kimilsungovskih 115 posto glasova. (Što će se u konačnici možda i dogoditi.) U jednom momentu Srbija je zaličila na veliku kajganu. Već u sledećem momentu - tj. u sledećoj fazi radikalizacije - Srbija više nije ličila ni na šta, a bojim se da će zadugo na to ličiti'', napisao je Svetislav Basara, dakle Uncle Bas, u tekstu 'Politički hepatitis' ('Kurir', 08.08.2025.).

Ne treba puno očekivati

Nakon što je Vučićeva policija zvučnim topom rasturila velike beogradske proteste održane 15. marta, bilo je jasno da se oni koji su ih pokrenuli zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu, pa mjesecima održavali pokazujući zavidne organizacijske sposobnosti i raskošan smisao za humor - paralelno ukazujući na kapilarnu korupciju, okupaciju institucija i predsjedničko otimanje ovlasti - moraju odlučiti hoće li političke lidere izabrati između sebe ili će podržati već postojeću, kilavu opoziciju, što je bio jedini načini da ih vlastita revolucija ne pojede.

Otežući sa izborom bez kojeg je besmisleno tražiti raspisivanje parlamentarnih i predsjedničkih, srpski su studenti počeli nestajati u vlastitoj akciji. Uz njih su stali veterani brigada koje se sumnjiči za ozbiljne zločine na Kosovu, ispred njih se ukazao promotor knjiga Radovana Karadžića, nekadašnji član Političkog savjeta ultranacionalističkih Dveri i osnivač udruženja „Srpski glas“ - nazvanog po organizaciji ideologa Ravnogorskog pokreta, Dragiše Vasića - profesor Milo Lompar, sve uz podršku i od koga treba i od koga ne treba, računajući notornog Emira Kusturicu.

Brutalnost Vučićeve policije je, oko toga nema dvojbe, zastrašujuća: pod palicama pucaju kosti curama i momcima koji od prvog dana ustanka nisu čašu razbili, ali i onima što sa naprednjačkim (geo)politikama – srpski svet, povratak Kosova, secesija Republike Srpske… - nemaju problema, već im na živce ide sporost u izvođenju radova.

Ako je uopće još uvijek ima, nada da će se Srbija suočiti sa sobom na svaki način – od veličine vlastitog teritorija, preko uloge u jugoslavenskim ratovima, pa do, eto, disfunkcionalnih institucija – vidljiva je pod mikroskopom, sa tendencijom nastavka smanjivanja. Ne znači to da treba biti ravnodušan i jednako doživljavati batinaše i one koje batinaju, daleko od toga. Znači, međutim, da ni od potonjih ne treba puno očekivati, ne zbog mogućeg, već zbog sve izvjesnijeg razočarenja.