Evo nam i Bakira Izetbegovića među živima. Predsjednik Stranke demokratske akcije je – što je vrlo lijepo od njega – godinu dana prije općih izbora u Bosni i Hercegovini otkrio kojom će temom pokušati privući birače, ali i šta sve neće napraviti ako se izvuče iz opozicije.
„Bošnjaka ima preko 50 posto, dvije trećine javnih prihoda se prikupe na područjima na kojima većinski žive Bošnjaci, tu je dvije trećine ukupne ekonomije… A onda se Bošnjake svodi na jednu trećinu vlasti, pozicija i utjecaja. Pa i manje od toga. Tome ćemo stati u kraj”, rekao je Izetbegović na tribini koju je u Živinicama organizirao Kantonalni odbor SDA Tuzlanskog kantona.
„To nije u sukobu, etnički princip, građanski princip. Mi jesmo i Bošnjaci i Bosanci, bili smo i Jugoslaveni, i muslimani smo većinom. Sve je to po meni u skladu i po onome kako me otac odgajao i ponašao se u politici zato ne bih rekao da je zastupao samo građanski princip. Naravno da jeste zagovarao, ali je bio i izuzetan Bošnjak i uvjereni musliman", kazao je Izetbegović prije tri godine u Sarajevu.
U Sarajevu je, također, Centrala Stranke demokratske akcije u čijoj „Rezoluciji o izbornom zakonodavstvu i ustavnoj reformi“ iz 2019. godine, pored ostalog, piše: „SDA ostaje čvrsto opredijeljena za donošenje novog ustava Bosne i Hercegovine, kojim bi se Bosna i Hercegovina definirala kao demokratska, pravna, sekularna i socijalna država sa privrednim sistemom baziranim na slobodnom tržišnom poslovanju, s podijeljenim sistemom vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, organizirana na tri nivoa vlasti: državni, regionalni i lokalni i pod imenom Republika Bosna i Hercegovina. Novi ustav Republike Bosne i Hercegovine treba da u središte pozicionira građanina kao pojedinca i omogući mu ostvarivanje političkih i drugih prava u skladu sa međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama(…) Ustav sadrži odredbe koje se pozivaju na etničku pripadnost koje nisu u skladu sa EKLJP i njenim protokolima. Određena izborna prava rezervisana su za građane koji pripadaju 'konstitutivnim narodima' - Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Potrebne su značajne dodatne reforme kako bi se osiguralo da svi građani mogu djelotvorno ostvarivati svoja politička prava, u skladu sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci i dr.“
Lider najveće bošnjačke i – prema broju članova – najveće bosanskohercegovačke partije je, kao i obično, u sukobu sam sa sobom, a njegova stranka sa smislom vlastitog postojanja. Onaj koga to iznenađuje ili se rodio jučer ili je jutros doselio iz Nepala.
Građanski i etnički princip reprezentacije dijelom se preklapaju – a i ta je teza nategnuta - samo u (dominantno) monoetničkim društvima u kojima građani određene narodnosti biraju građane iste narodnosti, jer drugih i nema, pa su oba kriterija zadovoljena. U višeetničkom se, posljedično, nije moguće boriti i za „muslimansku stvar“ i „građanski princip“ – osim, ponovimo, ako društvo nije većinski, i to značajno, muslimansko.
Bosna i Hercegovina, kao što znamo, niti je dominantno muslimanska – Bošnjaka, prema posljednjem popisu koji zapravo bio utrka u brojnosti konstitutivnih naroda, ima više od 50 posto, ali neznatno više – niti je u svojoj novijoj povijesti bila građanska. Uostalom, građani iste te BiH su već na prvim izborima nakon pada socijalizma pokazali kakvom je i kako ustrojenom vide. Na tim izborima su, ako nekoga treba podsjećati, građanske stranke doživjele potop, dok su monoetničke ostvarile trijumf i u roku odmah, sa punim demokratskim legitimitetom, počele razgrađivati staro i graditi novo, odnosno tri nova društva.
Ova sadašnja, u Daytonu složena i Parizu ovjerena Bosne i Hercegovina počiva na principu konstitutivnosti svetog trojstva – Bošnjaka, Hrvata i Srba – prema kojem, jednostavno je da jednostavnije ne može biti, politička prava ne proizlaze iz brojnosti ili količine prikupljenih javnih prihoda, već su Ustavom zagarantirana bez obzira na to ima li nekoga 50, a nekoga 15 ili 35 posto.
Niti jedan ustav nije sveta knjiga pa da ga se ne može kratiti i mijenjati, samo što… A dobro, eto, ponovit ćemo još jednom, ništa ne košta: bilo kakva BiH drugačija od ove moguća je dogovorom konstitutivnih naroda, ratom poslije kojeg će se znati pobjednik ili međunarodnog vojno-političkom intervencijom.
Drugo i treće nisu u ponudi, a Srbima, kao što znamo, ne pada na pamet da se odreknu milimetra kvadratnog teritorija Republike Srpske, kamoli da učestvuju u njenom ukidanju. Da su se Hrvati spremni odreći konstitutivnosti, Željko Komšić bi na izborima za člana Predsjedništva pobjeđivao bez pomoći SDA i Islamske zajednice. Ni Bošnjaci se, da se ne lažemo, nisu spremni umoriti kako bi promijenili sadašnju postavku ali, kao i drugi, vole slušati bajke.
Nije, naravno da nije, nemoguć povratak SDA u vlast u koaliciji sa Demokratskom frontom, Strankom za BiH i, prema svemu sudeći, Savezom za bolju budućnost Fahrudina Radončića, ali jeste nemoguća jednostrana promjena postavke prema kojoj, bez obzira na brojnost, imaju ista politička prava kao i Srbi i Hrvati.
Sve to, naravno, Bakir Izetbegović zna, kao što zna da ništa osim nerealnog ne može obećati. Stranka demokratske akcije nije završila u opoziciji zato što se nije držala vlastite Rezolucije iz 2019. ili zbog nesposobnosti da njen sadržaj pretvori u političku praksu, već zbog kapilarne korupcije, nepotizma i kadrova koji su je provincijalizirali i deintelektualizirali.
Na kraju, u građanskoj državi se ne broji koga je koliko u vlasti ili javnoj administraciji, jer građani, pojednostavljeno do kraja, biraju ili smjenjuju građane, a ne pripadnike naroda, kao što se i u administraciji zapošljavaju najbolji na konkursima ili, eto, najpodobniji, ali opet ne kao pripadnici ove ili one etničke grupe.
Politike nema bez populizma, a on je dobar ili loš onoliko koliko je dobra ili loša politika iza njega. Politika Bakira Izetbegovića je u teoriji politika velikih ustavnih promjena, dok je u praksi takva da ništa, baš ništa od rečenog neće biti važno ako se postigne sveti cilj: povratak na vlast sa svim što u paketu ide, od namještenih tendera, do istih takvih zapošljavanja.
