Od Mostara do Milana: Pusti snovi

“Tri desetljeća od Daytonskog sporazuma. ‘Potrebno je promijeniti Ustav BiH’", naslov je sa najčitanijeg portala u Hrvatskoj, Indexa.

„Italija traži prekid svih ratova tijekom Zimskih olimpijskih igara u Milanu“, također je naslov sa najčitanijeg portala u Hrvatskoj, Indexa.

Primirje za sve ratove

Drugi je malo stariji: objavljen je sedmog oktobra u 15 sati i 45 minuta. Prvi je postao dostupan publici u 15 i 52 istog dana.

"S pogledom na Igre u Milanu i Cortini, predlažemo Ujedinjenim narodima olimpijsko primirje za sve ratove, uključujući i one u Ukrajini te na Bliskom istoku. Moramo biti prvaci mira. Podržavamo američki plan za kraj rata u Gazi i, kao što je kazao papa Franjo, ne smijemo se prestati nadati miru", izjavio je talijanski ministar vanjskih poslova, Antonio Tajani, Hina prevela, a Index objavio.

„Ivan Pepić s University of Geneva (Švicarska) ukazao je na važnost toga da sve nacionalne zajednice u BiH budu predstavljene u institucijama. Posebno je istaknuo važnost da se u Predsjedništvo BiH biraju predstavnici triju naroda, ali i da se omogući svima da se mogu natjecati na te pozicije. 'Prije svega je potrebna promjena Ustava BiH po tom pitanju, a tu je već Venecijanska komisija dala svoje viđenje i stala je iza definicije prema kojoj se može očuvati tročlano predsjedništvo, ali tu se jednostavno treba izmijeniti definicija. Na primjer, umjesto Hrvata može stajati predstavnik Hrvata i svih drugih građana', istaknuo je Pepić“, također je Hina uobličila, a Indeks objavio.

Lekcije za i iz BiH

Pepić je, inače, bio među učesnicima i učesnicama konferencije "Mir, podjela vlasti i uključivanje građana: Lekcije za i iz Bosne i Hercegovine" koja je „održana je na Sveučilištu u Mostaru gdje su sudionici iz deset sveučilišta iz BiH, Ujedinjenoga Kraljevstva, Kanade, Švicarske, Njemačke, Nove Kaledonije, Poljske i Japana iz različitih perspektiva raspravljali o izazovima i mogućnostima ustavnih reformi, podjeli vlasti i uključivanju građana u BiH koja se 30 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnoga sporazuma suočava s brojnim neriješenim pitanjima koja izazivaju nestabilnost“.

Na toj konferenciji je „Allison McCulloch s Brandon University (Kanada) istaknula da bi reforme trebale balansirati grupna prava konstitutivnih naroda s pravima pojedinaca. Ona smatra da bi ustavni okvir trebao omogućiti zaštitu prava naroda, ali i otvoriti prostor za individualna prava. Upitana o tome što BiH treba napraviti kako bi provela presude Europskog suda za ljudska prava, uključujući posljednju u predmetu Slavena Kovačevića koju je ovaj sud odbacio, profesorica McCulloch istaknula je da je suština 'zaštititi grupna prava', ali istodobno omogućiti građanima jamčenje pojedinačnih prava“, dok je, opet prema Indexu, „profesor Neophytos Loizides s University of Warwick (Ujedinjeno Kraljevstvo) naglasio je da većina mirovnih sporazuma koji se temelje na nacionalnim sukobima završavaju kompromisima koji dijele vlast među zajednicama. On predlaže da se razmišlja o liberalnijem pristupu, gdje bi svaka zajednica bila predstavljena kroz političke stranke, čime bi se omogućila inkluzivnost“.

Sestre blizanke

O tome da su „osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć, jedna malo prije, druga kasnije“, pjevao je Zlatan Stipišić Gibonni („Ovo mi je škola“). Je li im deluzija treća seka ili najbliža rodica nije lako odrediti, ali nije ni naročito bitno. Svoje su, svakako, a i dosta liče.

Očekivati da se jedan, samo jedan rat zaustavi zbog umjetničkog klizanja, skijaških skokova i biatlona, jednako je kao prizivati značajnije ustavne promjene u Bosni i Hercegovini. U najkraćem: glupo kao teza o istovremenoj zaštiti grupnih i individualnih prava – što je pokušaj miješnja ulja i vode – ili ona „o liberalnijem pristupu, gdje bi svaka zajednica bila predstavljena kroz političke stranke, čime bi se omogućila inkluzivnost“.

Naime, ako se misli na etničke zajednice, one jesu zastupljene kroz većinu stranaka registriranih u BiH – i sve i jedna je inkluzivna koliko je more slatko – dok manjina takozvanih građanskih bez onih etničkih može formirati, a ni to svugdje, lokalnu i, što je već teže, kantonalnu vlast, ma koliko bile  inkluzivne.

Drugačiji teritorijalni ustroj

Kada Ivan Pepić govori o izboru nekoga ko bi bio „predstavnik Hrvata i svih drugih građana“, on govori o direktnim izborima unutar najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda koji, kao i bilo koji bilo gdje, može biti famozna izborna jedinica samo na jasno definiranom teritoriju. Ko ne razumije, neka pogleda srpskog člana kolektivnog šefa države: njega ili nju biraju svi građani u Republici Srpskoj u kojoj su svi osim Srba malobrojni, pa i suštinski i formalno zastupa prvenstveno njih, što ne znači kako tehnički nije i reprezent „svih drugih građana“ za koje Dodika jučer, a Željku Cvijanović danas hronično boli južni dio leđa.

Da bi, dakle, Hrvati mogli neposredno izabrati „predstavnika Hrvata i svih drugih građana“ ili samo Hrvata, ustavne promjene u BiH bi morale podrazumijevati i drugačiji teritorijalni ustroj od čega, da se ne lažemo, nema ništa, niti će u dogledno vrijeme biti. Jednog dana, naravno, hoće, a šta će neki novi ljudi ove zemlje odlučiti – da formiraju treći entitet, ukinu sadašnja dva, podijele se i raziđu… - mi ne možemo znato i to je, obzirom na dosadašnje iskustvo, bolje nego da nas se slučajno nešto pita.

Trideset godina, koliko je prošlo od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, bilo je i više nego dovoljno za promjenu Ustava do koje nije došlo zato što ona podrazumijeva ili čvrstu volju bosanskohercegovačke političke kaste ili još jači međunarodni politički, pa i vojni pritisak. Prvog, treba li reći, nema na mapi, a drugog ni na mapi, niti na vidiku.

Razum i realnost

Zdrav razum udružen sa realnošću govori kako je trenutno jedini način da Hrvati i kroz člana Predsjedništva konzumiraju pravo proisteklo iz konstitutivnog statusa, u izboru svih članova kroz parlamentarnu proceduru – idealno kroz onu u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, što ne znači kako nema i drugih, sličnih modela – i uz potvrdu Doma naroda, ali tako da hrvatskog predstavnika ili predstavnicu potvrđuje isključivo Klub hrvatskog naroda, bošnjačkog Klub bošnjačkog, srpskog srpski, dok bi se predstavnik onih što ne pripadaju svetom bošnjačko-srpsko-hrvatskom trojstvu birao ili samo u Predstavničkom domu ili bi bio formiran još jedan klub. Paran broj, da ne bude zabune, nije od nekog značaja ako će se, kao i do sada, najbitnije odluke Predsjedništva morati donositi jednoglasno.

Kada god se govori o promjenama Ustava i izbornih pravila, ne govori se o indirektnom modelu biranja, već samo o onim načinima koji su realni koliko i očekivanje da se ratovi zaustave zbog Zimskih olimpijskih igara u Milanu, a upravo je prizivanje nerealnog najbolji način da sve ostane isto i svi ostanu na istom. Ne misli se na narode, već na one koji su od njihovog mukotrpnog zastupanja postali milioneri.

Imena i prezimena poznata su i redakciji i javnosti, samo što javnost ne trza, pa tako tri duge decenije: od Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine.