Dva genija. Dva čarobnjaka. Dva luđaka. Igrali su vrhunski, karijere su uništili majstorski. Jedan se uništio drogom, drugi se uništava i danas alkoholom. Jednostavno nisu mogli izdržati. Nesavršeni profesionalci, opterećeni svojim manama. I iskreni do kraja. Bez glume, bez skrivanja.
I danas nakon toliko godina čovjek ne može zaboraviti Paula Gascoignea i njegovu reakciju te srijede 4. lipnja 1990. godine kada mu je sudac Wright pokazao žuti karton. U devetoj minuti produžetka. Nije plakao, grizao je usne, to je bio drugi žuti karton, u finalu neće igrati. Kasnije je zaplakao, Njemačka je prošla na penale, još jednom je Engleska ostala u čekaonici.
Plakao je i ovaj drugi iz ove priče Diego Armando Maradona četiri dana kasnije, držeći spojene ruke kao da moli suca Codesala da promjeni svoju odluku. Nakon što je na pet minuta prije kraja finala, duel Rudija Völlera i Roberta Sensinija u kaznenom prostoru pretvorio u penal. Maradona je već bio Maradona, sve je bilo više onih koji su ga vrijeđali na stadionima nego što su mu se divili.
Gazza je igrao u Tottenhamu i sam vjerojatno nije imao pojma što se događa u Italiji. Jer to je bilo vrijeme bez društvenih mreža, svakodnevnih prijenosa utakmica.
Diego je uzeo drugu titulu s Napolijem, Gary Lineker je zabijao kao na traci, Tottenham je bio treći u prvenstvu. Realno, to su bile godine Serie A, koja je bila najbolja liga na svijetu, a Maradona najveća faca iste. Poprilično umoran i nervozan od pritiska. Droga je bila jedini izlaz, valjda je tako mislio.
Maradona pobjegao iz Italije
Kako je to izgledalo u to vrijeme najbolje pokazuje utakmica koju je Napoli igrao u Kupu prvaka protiv Spartaka iz Moskve. prva je u Napulju završila 0-0, druga se igrala u hladnoj Moskvi 20- studenog 1990. godine. Prije nego što će se ekipa Napolija ukrcati u avion postalo je jasno kako Maradona nije mežu putnicima. Gdje je i zašto ga nema nitko nije znao. Klub je bio bijesan. Menadžer tima Luciano Moggi dao je do znanja da Maradona neće igrati u revanšu.
Koliko je zabrljao, Maradona je znao. Sa svojim suprugom i menadžerom je odletio za Moskvu. Vjerovao je da još uvijek ima toliku moć, da samo treba obući kopačke. Ali klub i trener Alberto Bigon su desetku ostavili za Gianfranca Zolu i Maradonu na klupi. Ušao je nakon sat vremena igre, zabio je penal u raspucavanju, ali je Spartak prošao dalje. To je bila posljednja utakmica Diega na europskoj sceni u dresu Napolija.
Mafija je učinila svoje
Navijači nisu mogli ni sanjati. Baš kao ni oni koji su bili te nedjelje 17. ožujka 1991. godine na stadionu gledajući utakmicu Napoli - Bari. Status superzvijezde nestao je preko noći i vlasti su se okrenule protiv njega. Telefoni su mu se prisluškivali, a policija je čekala trenutak kad će ga uhvatiti na djelu s drogom. Upravo se to dogodilo. Diego je dobio uvjetnu kaznu, a kad su mu u urinu pronašli tragove kokaina, dobio je 15 mjeseci zabrane igranja nogometa.
Posebno poglavlje u napuljskoj priči Maradona je imao sa šefovima Camorre. Priznao je kako su mu svako malo nudili darove, poput Rolexa i Ferrarija, ali kazao je da je odbijao sve ponude.
"Staro je pravilo da kad ti oni nešto ponude, sigurno će nešto tražiti zauzvrat", govorio je kasnije.
Italiju je napustio pod okriljem noći. Pobjegao je 2. travnja kao najveći lopov, kriminalac. Pet dana prije nego što zaraditi suspenziju tešku 15 mjeseci. U Italiju se nije vratio.
I baš tada u to vrijeme Gazza je se spremao za Italiju. Možda bi došao još dok je Diego igrao, ali nije zbog ozljede.
Gazza i njegova revolucija
Ako je ikada postojao transfer koji je pokrenuo mini revoluciju pop kulture, to je bio prelazak Paula Gascoignea iz Tottenhama u Lazio. Nakon SP u Italiji, Gazza je pobudio interes najvećih europskih klubova, a Lazio je prvi put stupio u kontakt s Tottenhamom u proljeće 1991. Gascoigne je bio usred najbolje sezone u svojoj karijeri, nije želio ići iz kluba dok ne osvoji trofej, mislio je na FA Cup jer je Tottenham igrao finale. Finale u kojem je Paul pokidao ukrštene ligamente desnog koljena.
S obzirom na to da se Gascoigne suočavao s dugotrajnom pauzom, dogovoren je drugi ugovor, za 5,5 milijuna funti.
I nije samo Gazza potpisao ugovor. Channel 4 je kupio TV prava Serije A na tri sezone, plativši pritom bijednih 2,5 milijuna funti. Kakav je interes u Engleskoj vladao za tu "neku drugu" ligu, prvu emisiju posvećenu Serie A gledalo je oko 3 milijuna ljudi, više iz radoznalosti nego zbog dubokog poznavanja lige. Debitirao je protiv Genoe 27. rujna 1992. godine. Izdržao je poluvrijeme.
"Pao sam kao vreća krumpira", rekao je Gazza.
Bili su pijani, jedan i drugi
I baš te 1992. godine Maradona i Gascoigne će se uskoro naći na terenu jedan protiv drugog, 10. studenog. Tri dana prije dolaska u Sevillu, Gazza se "pripremao" na svoj način.
"Odigrao sam utakmicu protiv Milana, postigao sam gol i bio sam igrač utakmice. "Imali smo utakmicu sljedeće nedjelje i menadžer je rekao: 'Gazza, nećeš igrati'.“
"Rekao je: 'Predsjednik želi da igraš protiv Diega Maradone u Sevilli u prijateljskoj utakmici'. Odje*am u EuroDisney. Sve čega se sjećam je da sam glavom udario Mickeyja Mousea, šutnuo Plutona u dupe i potukao se s Pajom Patkom"
Tri dana je pio, provodio se u europskom Disneylandu usput popio je još koju u avionu. I onda je prišao Diegu u tunelu prije izlaska na teren.
"Diego, let je bio dugačak, malo sam popio. Mislim da sam pijan.“
Maradona je odgovorio:
"Sve je u redu Gazza, i ja sam nakresan.“
Gazza je ionako bolje igrao kada bi malo potegao. Na spomenutoj utakmici postigao je gol predriblavši prije toga četiri igrača.
"Nadmaši to ako možeš“, dobacio je Gazza Maradoni, kojem također nije bilo strano izaći na teren pod utjecajem koječega i opet briljirati.
"Mislim da sam mu poslije toga dobacio i nešto ružno, razljutio sam ga, u drugom poluvremenu je bio nevjerojatan, magičan. Kakav igrač.“
Završilo je 1-1, gol za Sevillu, vrlo lijep je zabio Pineda. Maradona je u drugom dijelu iz slobodnjaka pogodio prečku. Iako je završilo 1-1, mediji u Italiji su pisali o tome kako je "Gascoigne bolji od Maradone". Osim učinka jednog i drugog, poteza, golova i promašaja, novinari su izdvojili dva starta Gazze baš na Maradoni.
Ozljede, sukobi s rukovodstvom kluba, novinarima
Tri godine je ostao Gascoigne u Rimu, odigrao je ukupno 44 utakmice u prvenstvu. Mučile su ga ozljede, Nesta mu je na treningu slomio nogu, počeo se debljati i sukobljavati s medijima, novinarima, ljudima u upravi. Jednom novinaru je bacio mikrofon, jednog je udario, pa još dvojicu pretukao u jednom lokalu. Mediji su ga pratili na svakom koraku.
"Treninzi su bili nevjerojatni. Ljudi su stalno dolazili, radili neke analize, vadili su mi krv. Pitao sam se,Bože, što to rade? Često smo išli na snimanja srca, glave, imao sam više žica po sebi od satelitske antene'', govorio je Gazza koji jednostavno nije izdržao. Tijekom oporavka u Engleskoj, ostao je dan duže nego što je imao dozvolu, što je bila kap koja je prelila čašu.
"Nisam izbjegavao Lazio ili Italiju što je ne volim, već što sam bio pod pritiskom, velikim. Želio sam se malo odmoriti, otići u ribolov'', uzalud je objašnjavao Gazza koji nakon Lazija ide u Glasgow Rangers.
Šteta što Diego i Paul nisu igrali neku veliku utakmicu međusobno, za bodove, za neki trofej, možda kroz reprezentacije. Jer onda bi to bilo nešto više. Ovako je ostala ta tekma u Sevilli koja je svjedočila je o genijalnosti i manama jednog i drugog. Obojica su bila pijana ali i spremna da "igraju" lopte.
