Infekcije mokraćnog sustava među najčešćim su bakterijskim oboljenjima, a zbog specifične anatomije pogađaju žene u znatno većoj mjeri. Karakteristični simptomi poput peckanja i učestalog mokrenja jasan su znak za uzbunu, a pravovremeno liječenje ključno je za sprječavanje ozbiljnih komplikacija.
Infekcije mokraćnog sustava (IMS), poznate i kao urinarne infekcije, ubrajaju se među najčešće zdravstvene probleme zbog kojih se pacijenti obraćaju liječniku, odmah iza respiratornih infekcija. Mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog sustava – bubrege, mokraćovode, mjehur i mokraćnu cijev – no velika većina infekcija javlja se u donjem dijelu. Iako pogađaju oba spola i sve dobne skupine, neproporcionalno su češće kod žena. Procjenjuje se da će više od polovice svih žena tijekom života doživjeti barem jednu urinarnu infekciju, a kod njih 20 do 30 posto infekcija će se ponoviti.
Najčešći uzročnik, odgovoran za oko 80 posto svih nekompliciranih upala mjehura (cistitisa), jest bakterija Escherichia coli. Ona prirodno živi u ljudskim crijevima, gdje je uglavnom bezopasna, no ulaskom u mokraćni sustav pokreće upalu. Prijenos se najčešće događa iz analnog područja prema mokraćnoj cijevi, a rizik povećava spolni odnos, zbog čega se ponekad koristi i termin “cistitis medenog mjeseca”.
Dodatni rizični faktori uključuju korištenje određenih vrsta kontracepcije poput dijafragmi i spermicida, promjene u urogenitalnom traktu tijekom menopauze zbog pada estrogena te stanja koja ometaju potpuno pražnjenje mjehura. Zadržavanje urina u mjehuru stvara idealne uvjete za rast bakterija.
Simptomi donjeg mokraćnog sustava obično su neugodni i lako prepoznatljivi. Gotovo uvijek uključuju jak i uporan nagon za mokrenjem koji ne jenjava ni nakon pražnjenja, bolno peckanje (dizurija), učestalo mokrenje u malim količinama te zamućen urin koji može poprimiti crvenu, ružičastu ili tamnu boju (znak krvi). Urin često ima jak i neugodan miris. Uz to, prisutan je osjećaj pritiska ili boli u donjem dijelu trbuha. Kod starijih osoba simptomi mogu biti nespecifični – zbunjenost, umor ili promjene u ponašanju.
Ako se infekcija proširi do bubrega, razvija se pijelonefritis – ozbiljnije stanje koje zahtijeva hitnu intervenciju. Simptomi uključuju visoku temperaturu, drhtavicu, bol u leđima ili boku, te mučninu i povraćanje. Neliječena infekcija može dovesti do trajnog oštećenja bubrega ili sepse.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i analize urina. Brzi test trakicom otkriva prisutnost leukocita i nitrita, dok urinokultura potvrđuje uzročnika i određuje osjetljivost na antibiotike. Terapija se temelji na antibioticima, a nekomplicirani cistitis obično se liječi u trajanju od tri do pet dana. Važno je uzimati lijek do kraja, iako simptomi nestanu ranije.
Najvažnije mjere prevencije uključuju dovoljan unos tekućine (1,5 – 2 litre dnevno), pravilnu higijenu (brisanje od naprijed prema natrag), mokrenje nakon spolnog odnosa i izbjegavanje agresivnih sredstava za intimnu njegu. Kod postmenopauzalnih žena estrogenske kreme mogu smanjiti učestalost infekcija.
Žene koje pate od ponavljajućih infekcija (dvije ili više epizoda u šest mjeseci ili tri u godini) trebaju dodatne mjere – u dogovoru s liječnikom moguće je uvesti profilaktičku terapiju antibioticima. Poseban oprez potreban je kod trudnica, kod kojih se infekcije liječe i kada nema simptoma, kako bi se spriječile komplikacije, piše Ordinacija.hr.
