'U trenucima kada medicina dosegne svoje granice, upravo tada se vidi tko je liječnik, a tko je prije svega čovjek'', rečenica je kojom Udruga Elpida Hercegovina započinje svoju emotivnu ispovijest i javnu pohvalu upućenu dr. Manji Spahalić, specijalistici anesteziologije i reanimatologije.
U vremenu kada se o zdravstvenom sustavu najčešće piše kroz prizmu kritika i nezadovoljstva, Udruga Elpida odlučila je istupiti s pričom koja, kako navode, predstavlja najljepše lice medicine. Njihovo pismo nije samo puka informacija, već duboko emotivna zahvalnost ženi koja je na Jedinici intenzivnog liječenja postala simbol nade.
Iz Udruge ističu kako je dr. Spahalić osoba koja je mnogim pacijentima bila mnogo više od liječnika. Prenosimo neke od njihovih riječi:
''O njoj se ne govori kroz titule, nego kroz osjećaj koji ostavlja iza sebe. Pacijenti i njihove obitelji pamte način na koji je ulazila u sobu, s ozbiljnošću situacije, ali i s nečim toplim, ljudskim, što se ne može naučiti iz knjiga. Pamte što nije odustajala. Što nije gledala na sat. Što nije birala lakši put profesionalne distance, nego je birala blizinu, razumijevanje i iskrenost.''
Djelujući na odjelu gdje se svakodnevno vode najteže životne bitke, dr. Spahalić je, prema svjedočanstvima onih koji su prošli najteže dane, postala oslonac u trenucima kada se tlo pod nogama gubilo. Udruga naglašava njezinu nesebičnost i borbu za svakog pacijenta:
''Bori se za svaki život kao da je riječ o nekome njezinom najbližem. I iako ishodi nisu uvijek sretni, ono što ostaje ne može se izmjeriti brojkama ni statistikama. Ostaje osjećaj da je učinjeno sve. Da nitko nije bio sam. Da je netko, u najtežim trenucima, nosio dio tereta zajedno s njima.''
Ova priča Udruge Elpida služi kao snažan podsjetnik da unutar hladnih bolničkih zidova postoje ljudi koji tiho rade razliku i ne traže priznanja, ali ih itekako zaslužuju. Njihova poruka dr. Spahalić je jasna i dolazi iz srca svih onih kojima je bila svjetlo u mraku: ''HVALA!''