"Oni doista mogu sve, a inkluzivno obrazovanje nije samo škola nego zajedništvo, igra i život zajedno", poručila je prof. dr. sc. Zrinjka Stančić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na stručnom predavanju održanom na Sveučilištu u Mostaru, posvećenom inkluziji i osnaživanju osoba s Down sindromom.
Na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru održano je predavanje pod nazivom "Unaprjeđenje sustava podrške za osobe s invaliditetom: fokus na inkluziji i osnaživanju osoba s Down sindromom", na kojem su sudjelovali stručnjaci iz područja edukacijske rehabilitacije, logopedije, ranog razvoja i rada s djecom s teškoćama u razvoju.
Skup je okupio nastavnike, stručne suradnike, roditelje i studente, a naglasak je stavljen na važnost rane intervencije, suradnje obitelji i stručnjaka te stvaranja sustava koji omogućuje stvarnu uključenost djece s Down sindromom u društvo.
Profesorica Stančić govorila je o iskustvima inkluzivnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, istaknuvši kako se sustav temelji na zakonima, pravilnicima i međunarodnim dokumentima koji naglasak stavljaju na dobrobit djeteta i prednosti zajedničkog odrastanja.
"Tema mog izlaganja je obrazovanje učenika s teškoćama u Hrvatskoj, ali i puno šire, jer sam gost na ovom fakultetu već 11 godina. FPMOZ je dio mog profesionalnog identiteta", rekla je Stančić, dodavši kako je cilj bio podijeliti iskustva o inkluzivnom obrazovanju s budućim stručnjacima edukacijske rehabilitacije.
Naglasila je kako inkluzivno obrazovanje ne znači samo prisutnost u učionici nego i aktivno sudjelovanje u svakodnevnom životu vršnjaka.
"Inkluzivno obrazovanje ne znači samo uključivanje u školu i nastavni predmet. Ono znači interakciju i socijalizaciju, igru, druženje, proslave rođendana, međusobne posjete i vrijeme koje djeca provode zajedno u školi", kazala je.
Dodala je kako je za uspješnu inkluziju važna suradnja roditelja, učitelja i stručnjaka te spremnost škole da prilagodi nastavu svakom učeniku.
"Dobro je za svu djecu odrastati u zajedništvu, u suradnji s roditeljima i stručnjacima. Kad djeca odrastaju zajedno, nestaju predrasude i negativni stavovi. Važna je i učiteljica koja će osmisliti svaki nastavni sat tako da svaki učenik može učiti na svoj način, ali u zajedništvu", istaknula je.
Govoreći o promjenama u posljednjih dvadesetak godina, rekla je kako je vidljiv napredak te da se današnje stanje ne može usporediti s onim od prije 20 ili 30 godina.
Navela je kako u Hrvatskoj postoje brojni primjeri učenika sa sindromom Down koji su završili srednju školu i zaposlili se.
"Danas imamo primjere učenika sa sindromom Down koji su završili trogodišnje ili četverogodišnje programe, zaposleni su i rade. Možete ih susresti na radnom mjestu, u zračnoj luci, u trgovini, u izdavačkoj kući. To pokazuje koliko se predrasude mogu prevladati kada škola, obitelj i zajednica rade zajedno", rekla je.
Posebno je izdvojila primjer učenika koji je završio četverogodišnji program vezan uz turizam i bio među najboljima u generaciji.
"Učenici sa sindromom Down, kao i svako drugo dijete, imaju svoj razvojni put. Kada škola prihvati dijete, prilagodi program i osigura podršku, uključujući pomoćnika u nastavi, rezultat može biti iznimno uspješan", kazala je Stančić.
Stručno predavanje organizirao je Studij edukacijske rehabilitacije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru s ciljem jačanja inkluzivnog društva i unaprjeđenja sustava podrške osobama s invaliditetom.
