Posljednjih tjedana u svjetskim znanstvenim krugovima mnogo se priča o 3I/Atlasu ili trećem međuzvjezdanom objektu kojeg smo ikada uočili. Međuzvjezdani jer dolazi izvan Sunčevog sustava, objekt jer realno ne možemo ni znati što je – pretpostavlja se da je u pitanju neki komet zaostao iz nekih pradavnih vremena, prije nego smo u susjedstvu dobili galaksije, mada su se odmah javili teoretičari zavjera i na račun neuobičajenog repa šarenih boja, odmah su utvrdili kako se radi o umjetnom objektu.
Da, baš bi neka svemirska sila potrošila hrpu materijala da napravi međuzvjezdanu letjelicu široku sedam milja (koliko je to, 10, 11 kilometara? Pobogu i ovih članaka na Internetu, u nekakvim stopalima broje) i uputi je da samo uslika našu Zemlju. Naime, ovaj međuzvjezdani gost je najveći kojeg smo dosad imali, mnogo veći od Oumuamue i Borisova i najbliže što će nam prići je 1,8AU (astronomska jedinica je prosječna udaljenost između Zemlje i Sunca).
Sva ta strka me u mnogome podsjetila na prvi znanstvenofantastični ciklus romana koji sam pročitao, troknjižje Rama. U Sastanku s Ramom međuzvjezdani objekt prolazi tek nešto manje od trećine astronomske jedinice pored nas, otprilike, bliže nego nam je Venera. Također, taj je plod mašte Arthura C. Clarkea bio značajno sporiji od ovih pravih gostiju, tek oko 100 tisuća kilometara na sat, dok su brzine naših gostiju posljednjih godina gotovo 60 kilometara u sekundi, odnosno više od 200 tisuća kilometara na sat.
Dakle, što se tiče stvarnih interplanetarnih gostiju, nemamo o čemu razmišljati, prvo, preveliki su, drugo, prebrzi su, sve i da ih hoćemo presresti i istražiti, jednostavno ne posjedujemo tako moćnu tehnologiju. Realno, ne možemo se ponovno spustiti ni na Mjesec, no to je priča za neki drugi dan.
Ono što je mene tu fasciniralo jest opet ta mašta Arthura C. Clarkea – naime, u tom ciklusu o Rami se mnogo govorilo o vanzemaljskom političkom uređenju. Glavni lik upozna određena paučasta bića, i da ih sad uvjetno nazovem paučasti ljudi, mada nisu bili čak ni humanoidi, nego su evolucijom došli do savršenog životinjskog oblika krabe, tj. člankonošca... I ta su bića imala specifično uređenje.
Tu ni imaju određeni rat i pobijede u ratu, ali to je manje bitno za priču, nakon ispunjenih zadaća za državu i narod, svi nadležni pauci se žrtvuju – redom, zajedno sa svime što posjeduju, kako uopće ne bi ostavili mjesta korupciji. Oni su toga svjesni kada preuzimaju odgovornost da upravljaju nacijom, u ovom slučaju čitavom vrstom Paučnjaka. Njihova imena i njihove zasluge ostat će upamćene zauvijek, arhivirane, ali oni dalje ne smiju nastaviti.
Sad, je li, naravno da takav nadnaravni oblik vladavine nismo niti ćemo ikada vidjeti na Zemlji – mi ljudi smo do srži pokvarena bića, o čemu najbolje govori podatak da statistički među nama u Bosni i Hercegovini ima oko 3000 kliničkih psihopata (provjerio sam statistiku triput, da tri tisuće). Dodamo li tome i određeni stupanj sociopatskih osobina, mogu se kladiti da samo na vlasti u Bosni i Hercegovini imamo nekoliko osoba s određenim stupnjem psihopatije i sociopatije, ali to izvrsno kriju, mada, čak i ne moraju više kriti.
Dakle, u nas je nemoguće vidjeti da se vladar nesebično žrtvuje nakon mandata, ili nakon dva mandata. Recimo, imaš onog Željku Komšića koji jede mandate za doručak, a nikad ništa nije učinio da ostane upamćen poput ovih Paučnjaka. I baš zato je u Bosni i Hercegovini sasvim normalno očekivati katastrofalne rezultate vlasti.
Primjerice, samo u posljednjih mjesec dana bosanskohercegovačke su vlasti propustile načiniti dva velika koraka u međunarodnoj politici koji su nam se praktično nametnuli na volej.
Prvi golemi autogol bio je propuštanje predavanja reformske agende i plana rasta, zbog čega smo kažnjeni sa oko stotinu milijuna. Možda Elmedinu Konakoviću, kako je sam rekao, sto milijuna i nije mnogo, ja ne znam u kojim on mjerama računa, vjerojatno u astronomskim jedinicama, ali bome za 100 milijuna mogu se kupiti ganjc nova tri kanadera CL-415. A ja ne znam zna li Dino kolika je razlika kad požar vodom mlatne šest tona vode iz kanadera, od onih špricanih tri tone iz malog Air Tractora, koje onako... cure... kao kad imaš inkontinenciju...
Već nakon takvog propalog posla Paučnjaci bi iz romana Arthura C. Clarkea dali ostavke i spalili se na gradskom trgu.
A ovi naši veseljaci su odlučili zabiti sebi i drugi autogol, iako su opet imali šut na volej.
Naime, američke carinske tarife, jeste, ono što ćemo odsad izvoziti sa trećinom poreza Sjedinjenim Američkim Državama, mi smo to mogli glatko izbjeći. Reći ćete kako je Ursula izgubila bitku, ali oni su umanjili carine za deset posto od ranije predviđenih, a dobili su i određene tax free mjere, tipa za hranu. Sada će se hrvatsko vino i maslinovo ulje i dalje moći prodavati na isti način kao i do sada i neće biti nikakvog tržišnog udara.
A mi?! Mi smo slegnuli ramenima, iako naša najjača industrija trenutno, je li, nakon što smo si ugasili Aluminij, ostalo nam je samo oružje da valja... mi smo sebi sami uveli tih 30 ili 35 posto, koliko ono rekoše, izgubio sam se u silnim brojevima. Nije da nije postojao prijedlog da se simbolično ukine carinska stopa od 10 posto na proizvode uvezene iz SAD-a, kako bismo pokazali dobru volju, i da se ide samo s porezom kakav je i domaći, 17 posto PDV-a. Nije to prošlo domaće institucije. Jer boli nekog u nas briga da mi lakše izvozimo... pa je li, makar i to prokleto oružje i te rude opet namijenjenu za pravljenje oružja, kao što je cink.
Sami smo sebi posjekli granu na kojoj sjedimo, a onda smo odsjekli i onaj batrljak grane što se još moglo rukom držati za njega.
Istina je da mi imamo vrlo malo izvoza prema SAD-u, ali zamislite da smo uspjeli ili bar probali isposlovati neki bolji tretman za firme iz BiH. Zar mislite da bi Kinezi otvarali tvornice u Mađarskoj, pa došli bi k nama ovdje, mi bismo imali Ling Long i BYD i ne znam ti ni ja što.
Nego, ja mislim da mi moramo uvesti politički sustav kao u knjigama Arthura C. Clarkea. Ne, ne mislim doslovno da spaljujemo naše političare nakon isteka dva mandata, nego jednostavno da im nakon toga bude zabranjen politički angažman. Izvoli nastaviti baviti se nečim drugim, nekom proizvodnjom, ekonomijom, upoznao si ljude dok si bio na vlasti, neće ti nedostajati ništa, ali bome u fotelju više ne smiješ. Pa da vidiš kako bi tada za čas uznapredovala Bosna i Hercegovina.
