Jel' proš'o smak svijeta?

Nekako mi je onih '90-ih bilo previše svega, preko noći sam odrastao, prošao nabrzinu sve faze tugovanja, od sloma, glupiranja, negiranja, sve te faze... i onda sam jednostavno oguglao na razne smakove svijeta.

Američki predsjednik prekjučer je zaprijetio da će izbrisati čitavu jednu civilizaciju staru tisućama godina. Nimalo lijepe rečenice, ali nakon što su izrečene, najavile su još jedan smak svijeta.

Moja prva teorija zavjere

Moj prvi konkretni smak svijeta bio je Y2K, sjećate se, kad se poklope dvije nule, i onda se poremeti svjetski kompjuterski sustav koji je vrijeme računao samo od 1900. to 1999. godine. Tad smo prvi put blijedo gledali u naša kućna računala, u televizore, buljili smo u sijalice, da možda ne zatrepere... I kad je novogodišnja noć prošla, sve je bilo kao i inače za Novu Godinu, mamurluk, pospanost, glad i mučnina istodobno.

Kompjuteri su očito bili već tada prepametni i kamate se nisu preračunale, nije pao bankovni sustav, nisu padali zrakoplovi koji su bili u zraku, nitko nije ostao bez mirovine, osim pokojeg branitelja ovamo u nas, kome se netko na grbači okoristio.

Kažu da su programeri tih godina obavljali ogromno prestrukturiranje cjelokupnog računalnog 'poretka', da su se produljivale linije koje su sadržavale godinu i da su mijenjali decimalne u binarne godine... Pričalo se da su neke nuklearne elektrane u Japanu upalile alarme, da su nekim ljudima u SAD-u došle kazne zbog (ne)vraćenih videokaseta, da se u Francuskoj danima na TV-u prikazivala 1900. godina. Većina nas nije imala pojma ni o čemu, možda se to i događalo, no iz današnje perspektive, to je bila jedna velika šuplja... i moj službeno prvi smak svijeta.

Nibiru

Moj drugi smak svijeta bio je nedugo poslije, kako je bila ona magična 2012. godina, kada je navodno završavao majanski kalendar.

Majanski kalendar je bio u tim nekakvim erama od po 5000 godina, no najvjerojatnije je netko isto kao i Y2K samo pogrešno sračunao šta će biti ako bude. Snimali su se filmovi, brujali su forumi, svi smo čekali kad ćemo skončati, mjesecima smo gledali u nebo i čekali planet Nibiru. NASA je uzalud govorila da nema nikakvog planeta koji juri prema nama, da postoji, valjda bismo ga vidjeli prije.

Ali zato je taj smak svijeta bio zlatna era za znanstveno-fantastične filmove. Smakovi svijeta su okupirali srebrno platno, od nekakvih paralelnih Zemalja, pa poravnanja planeta, jao šta se sve pričalo, onaj Y2K, makar mnogo stvarniji problem, bio je mala maca za Nibiru.

Nibiru se vraćao još u par navrata, od nekih samoprozvanih kršćanskih apologeta, numerologa i biblijskih tumača... No znate što je bio najveći problem tih tumača?! Oni su u pravilu numerološki obrađivali prijevod Biblije na engleski jezik, a ne hebrejske i grčke originale.

Tako, za ovo još neću ni reći da se neće dogoditi, čisto eto da sam sebi sutra ne skočim u usta. Ali računam da sam i te smakove svijeta preživio.

Krvavi mjeseci

Odmah nakon kraja majanskog kalendara, krenule su teorije da smo možda pogrešno sračunali, pa su tamo nekad, ne sjećam se baš najbolje, eto koliko su bitni bili, 2014. ili 2015. godine bili oni neki 'krvavi mjeseci' učestali na velike vjerske blagdane. Oh, i tada je bilo mnogo mini-serija i filmova o drugom dolasku Krista. Krenule su priče o tajnoj bazi znanja iliti ne znam ni ja čega ispod Vatikana...

Antikrist se spominjao na veliko, ali kažem, ovo je već krenulo prečesto i ljudi su već razlikovali istine s foruma i blogova, od onih stvarnih informacija, tako da se nekako i nismo naložili na smak svijeta i otvaranje pakla.

Ostanite u kućama!

Ipak, kada je 2020. godine krenula pandemija, svi smo odjednom zaključili da smo Nibiru i majanski kalendar pogrešno sračunali, te da je zapravo kraj svijeta upravo 2020. pokucao na vrata. Krenule su i teze o žigu zvijeri ispod kože, da nam unose sotonin znak cjepivom, iako su dotad već praktično svi imali bankovnu karticu i mobilni telefon, pomoću kojih vas mogu pratiti bez nekog osobitog truda.

Uostalom, te godine se baš i nije imalo šta pratiti, svi su ionako ostali kući, navodno je umro turizam i ne znam ni ja šta je svašta bilo.

Ja znam da je ovaj smak svijeta stvarno bio smak svijeta, jer su nekako političari poludjeli, valjda nakon lude izolacije po kućama... i onda je prije četiri godine stvarno krenuo smak svijeta.

Doći će s istoka

Joj kad se sjetim kako je izgledao veliki rat na istoku Europe, kad je ono krajem veljače udario Slaven na Slavena. Svi smo mislili, eto Rusa, gotovo će biti za tri dana. Trgovački putevi su prekinuti, gospodarstvo je doživjelo veliki krah, energetska kriza je udarila, udarila je kriza na novčanik...

I evo četiri godine smo već pregurali. Rusi nisu došli do Berlina, nisu čak ni do Kijeva, jednostavno, nekako mi je smiješno čega smo se plašili. Ishlapjele velesile u maštariji da će se ponovno uzdignuti, kao feniks iz pepela.

Ne, Sovjetski Savez polomio je zube na ratu u Afganistanu, tu su uletjeli kao grlom u jagode, satrali se, iscrpili, a onda je korupcija učinila svoje, i na kraju je Černobilj bio završni čavao u lijesu.

Ruska Federacija nije ni blizu nekadašnjeg moćnog Sovjetskog Saveza, koji je pravio najbrže letjelice, koji je prvi sletio na Mjesec, doduše dronom, čovjeka su prvi spustili Amerikanci.

Danas je Ruska Federacija itekako velika sila, ali daleko da sama smije nekomu nešto naređivati.

Tako da je i taj smak svijeta okačen mačku o rep. Neki se čak pitaju radi li njihovo nuklearno oružje još uvijek, ili je ostalo izgubljeno u vremenu, poput Lade Nive.

Egipćanke Hagare sin

I tako smo, manje više, došli do novog smaka svijeta. Ovog puta, kažu američki propovjednici, ove evangelističke budaletine, da je došlo vrijeme da Gog i Magog napadaju božanski Izrael, mada je današnji Izrael nikad dalje od božanskog, a Išmaelova djeca, koja prema starozavjetnim riječima trebaju da napadaju Izrael, oni su izloženi napadima iranskih raketa jednako kao i Abrahamovi 'zakoniti' potomci. (je li, Išmael, sin Abrahamov sa sluškinjom Hagarom, ne sa Sarom)

Posljednjih dana padaju prijetnje američke administracije kakve nemaju mjesta u diplomaciji, pa teško da bi imale mjesta i u suvremenim uličnim bandama, i oni su mali zreliji danas od prosipanja sile: 'naš ti 'ko sam ja, 'naš ti 'ko'e moj babo i slično.

Posljednja je prijetnja do dva sata iza ponoći po našem, točnije 8PM po istočnoameričkom vremenu, da se otvori Hormuški tjesnac. Vidimo da se posljednjih dana Iranci (s pravom) izruguju Trumpu i evo, što mudro mogu reći, ako ste otvorili ovaj tekst, očito je ovo bio još jedan TACO (Trump Always Chickens Out).

Na strašne prijetnje Iranu Bijela Kuća je morala dati priopćenje da 'neće' koristiti atomsko naoružanje, ali Bibi nije spominjao nikakvo oružje, a i oni ga imaju.

Uglavnom, ja nešto kontam, ne bi bilo zgoreg da ljudi malo izginu i da puste prirodu da se obnovi, ali eto, mora li to baš biti dok sam ja još u snazi, ako mogu barem sačekati dok ja ne umrem od starosti, isto bi mi bilo draže tako.

Uglavnom, ja računam već sada (a pišem ovo prije isteka famoznog Trumpova roka) da niti je Hormuz otvoren, niti smo mrtvi. Cijene dizela vjerojatno i dalje rastu, a Nibiru... e sad, za Nibiru se ne bih kladio, ne znam ja, ovi s Artemisa s letećom Nutelom su otišli provjeriti šta se krije s anamoone strane Mjeseca.