Ima nekoliko godina meni se čini da je nešto ne trulo u državi Danskoj, u njih je Grenland i nije truo nego zaleđen, nego pokvareno u Bosni i Hercegovini. Mislio sam da su naši političari grohnuli, jer mahom su naši voždovi prešli 'šesepetu', pa sam onda mislio da su se prodali Ursuli, pa sam mislio da su ih tijekom pandemije zamijenili k'o Tita ruskim špijunom, samo njih američkim...
I ovo zadnje me držalo do neki dan, ovo pokušavaju nas uvalit Bechtelu, skupa s plinom. Ali nije.
Znači, ja vjerujem da je to išlo nekako ovako. Neki dan Milorad bijesan ulazi u svoj ofis ili šta li već ima, kraljevsku odaju u SNSD-u Banjaluka... ono, gori mu lice, zacrvenio se, puši mu se iz ušiju.
Pita ga uvijek opuštena Sanja Vulić:
- Bože, šta je bilo?! Šta Ti učinih?! Ili čime Te uvrijedih?! Slijepcima Tvojim...
Na što je bijesni Milorad prekine.
- Nisi ti, Dragan je.
Dragan je, naime, prešao svaku mjeru. Sjetio se spomen-obilježja pripadnicima 103. brigade Hrvatskoga Vijeća Obrane. Znači, od 2006. godine njih dvojica se vole unatoč tom tamo nekom spomen-obilježju hrvatskim tim... i sad da im veza pukne. Mile je bio bijesan.
- Pa evo, ne znam, Bože, možda da mu odgovorite? Ko je on da se Tebi suprotstavlja? Čime da te vrijeđa?
Milorad bijesno ispuca tvit ili kako li se već to sad zove, iksoks... a Dragan ni A ni B(e) nego mu još poruči da 'dalje ruke od Hrvata'!
Ma Mile je od bijesa i hodanja gore-dolje po sobi progorio petu na cipelama. Ovo nije normalno. Sve je naizvrat. Nešto se hitno mora učiniti. Možda podignuti kredit, pustit neke obveznice na londonskoj berzi, da mu se narod umili pred izbore i zagladi mu bore.
Naredio je da se opet zaduže, ali su mu bankari poručili da ne može jer aktualnoj Vladi RS-a više ne vjeruju, a da mu još poprave apetit, obavijestili su ga da na naplatu stižu i ranija zaduženja po onim prijašnjim obveznicama.
Mile je bijesno odjurio kući, hodao gore-dolje po sobi kao profesor Balthazar, sa zvučnika je grmila 'Ne može nam niko ništa' na repeat... mislio je i mislio, a onda se dosjetio.
Sav ozaren, otišao se ohladiti, istuširao se, obukao novo odijelo i zamijenio one cipele koje je progledao od nervoze, te pojurio u ofis Save Minića, koji se tako ne zove po mini suknji zato što hlače u njegovoj kući nosi Milorad, nego eto slučajno.
Nije ni kucao Mile, samo je upao, onako krupan, golem, prodoran, visok, "you get the point".
- Restartaj!
Savo se našao u čudu, gledao ga je blijedo (Usput, u nas je Sȁva):
- Šta da restartam? Mobilni? Kompjuter?
- Šta šta! Vladu restartaj!
Savo se tek sad našao u čudu, gledao je u Mileta s velikim upitnikom iznad glave.
- Kako... Kako da... Kako da crnu Vladu restartam?! Pa nema ona OFF dugme!
Kako se restarta inače? Vidiš da je sve pokvareno, kad je pokvareno ima da ugasiš pa upališ.
Savo je još malo blijedo gledao, ali negdje u dubini, iza zastakljenih očiju, nadolazila je misao.
PN: Sustav još nije, ali AI radi
I tako je Savo Minić podnio ostavku, odnosno oborio Vladu Republike Srpske, tako rekuć ugasio je da bi je upalio.
Iako se sistem (u nas je sustav) još nije bio u potpunosti pokrenuo, čini se da su stvari već krenule da se popravljaju.
Najbolji dokaz za to je saopštenje (u nas je priopćenje) Pokreta sigurna Srpska, odnosno Draška Stanivukovića, u kojem se Dodika naziva odglumljenim velikim Srbinom. Pa izvlači nekakve Srbe generale u NDH, ja evo sad sam krajnje uvjeren da su u toj NDH svi bili šefovi osim Hrvata. Jer nakon slike Dragana s Thompsonom ide Peleg i kaže da je na pravoj strani povijesti i ja sad evo gledam, jel misli kad je ono Dragan bio jedan od posljednjih branilaca Jugoslavije ili... ne znam, potpuno sam zbunjen, a to je stanje u kojem egzistiram evo još od ranih '90-ih, znači, uobičajeno.
...
U narednim danima tako se očekuje povratak Vlade Republike Srpske u naručju Milorada Dodika na staze stare slave, a to su kočenje pozitivnih procesa u Bosni i Hercegovini, nesebična ljubav prema Draganu i rasprodaja imovine kofol u interesu ulaganja, vidimo i inače kako se tamo ulagalo, najbolje svjedoče slučajevi tipa Viaduct.
