Prošloga petka, usred pregovora oko nuklearnog razvoja Irana, Izrael i Sjedinjene Američke Države napali su Iran. Pomalo podmuklo, jer su im Witkoff i Kushner najprije ponudili prijedlog, oko kojeg se, naravno, trebao skupiti vrh države, razmotriti, dogovoriti taktiku... I tu su ih sačekali i raketirali.
Mada se ja sad pitam znaju li CIA i Mossad gdje se svatko od nas nalazi i što radi u bilo kojem trenutku, nije baš ni da želim mnogo razmišljati o tome, tješim se da nisam dovoljno zanimljiv za špijunažu industrijskih razmjera, dovoljno je kad žena i ja raspravljamo da treba kupiti novu peglu pa mi danima iskaču reklame OLX-a i Ananasa i tko zna koga...
Ono što je definitivno pobrkalo duhove po svijetu jest činjenica da se obezglavljeni Iran, baš poput ranjenog tigra, okrenuo i počeo lupati po svemu oko sebe. Sve te bliskoistočne zemlje, koje su im na određeni način bile rivali, ali i potencijalni suradnici, okrenule su se protiv njih nakon što ih je pogodio rafal raketa. A padale su rakete sve do Cipra. Ne znam za vas, ali mene to pomalo podsjeti na godinu 1177. godine pne., a reći ću vam i zašto, naravno.
Moderni arheolozi i povjesničari, poput Erica Clinea, otkrili su određeni diskontinuitet u razvoju Mediterana prije malo jače od tri tisuće godina i onda su detaljno tražili poveznice na različitim mjestima. Pronašli su jednu epsku priču u Egiptu, usput, Egipat je krizu preživio, bilo je to vrijeme najveće egipatske dinastije, ali nakon tih dana, veličanstveni Egipat je polagano klizio u sunovrat i naslijedit će ga moćna europska civilizacija Grka, potom i Rimljana.
Naime, u zapisima koji su govorili o vremenu Ramzesa III. (tzv. Harrisov papirus ili Medinet Habu-hram posvećen Ramzesovoj smrti) govori se o golemoj razbojničkoj družini, koaliciji, koju autor naziva 'narodi s mora'. Tim 'migrantima', da ih nazovemo današnjim rječnikom, nisu se mogli suprotstaviti ni narodi Hetićana, Kode, Karkemiša, Arzave do Alašije (Cipra). Na prvi pogled, zaključeno je da se radilo o nekom suludom sukobu neke nomadske i autohtone sjedilačke civilizacije na istoku Mediterana, ali nisu se sve kockice poklapale, poput, recimo, tog Egipta, koji je bio tipa današnje Sjedinjene Američke Države, moć koja zna kud se tko kreće kada, što jede i radi, s kim se tko druži itd.
Nakon evo već stotinjak godina istraživanja raznih povjesničara, danas imamo određenu sliku. Riječ je o, prisjetite se, brončanom dobu. A bronca se dobivala od bakra s Cipra (upratite tu 'koincidenciju' da se ime Cipra veže uz staru riječ za bakar-cuprum) i kositra koji je dolazi s drugog kraja tog drevnog svijeta, iz današnjeg Afganistana (Baktria). Upravo ta udaljenost jamčila je svjetsku ekonomiju – kada bi kovačima s Cipra trebala sirovina, po nju su se morali zaputiti trgovci do Afganistana, a kako su išli kroz razne zemlje, u susret raznih naroda, putem su kupovali hranu, piće, nakit, tkaninu...
Veliki, moćni Egipat, u to doba je bio cilj svih tih proizvoda, kao što danas SAD sve kupuje što se napravi u drugim zemljama, to je uloga najmoćnije ekonomije otkako pamtimo povijest. I što se onda dogodilo, baš tu negdje tih godina oko 1177.g. pne.?!
U navali naroda s mora uništeni su Hetiti, današnja Turska, hramovi po Grčkoj (Mikena) su sravnjeni i spaljeni, uništen je Kanaan-Levant, gdje su čitavi gradovi nestali u ruševinama, Cipar, ključno industrijsko čvorište, opljačkan je kao hercegovačke tvornice '90-ih godina. No oni, narodi s mora, nisu jedini krivac, zapravo su samo bili kap koja je prelila čašu.
Najprije je bilo razdoblje suše, koje je trajalo nekih desetak godina. Možda neki drevni El Niño, možda neka izražena solarna aktivnost, možda kakav tektonski poremećaj u Zemljinoj kori... Krenulo je nezadovoljstvo gladnih naroda, sjetite se, to je još uvijek vrijeme despotske vladavine, demokraciju ćemo otkriti tek pola tisućljeća kasnije. Postoje spomeni velikih oluja u Mediteranu, možda je doista bio u pitanju jedan dugi El Niño... i stvari su išle svojim tokom.
Narodi sa sjevera, iz Europe, s Kavkaza, bježali su od svoje nevolje, u toplije, pitomije krajeve. Domaći ih nisu željeli, naravno da su se potukli, i jedno je vodilo drugome, ovi sa sjevera su bili više očajni, lako su svladali uljuljane bogate narode i u jednom ključnom trenutku izišli su na megdan Ramzesu III., koji ih je, istina, svladao, ne bez teških posljedica, ali potukao ih je.
Ipak, bila je to Pirova pobjeda, jer u procesu navale tih naroda s mora, prekinuta je žila kucavica brončanog doba – linija trgovine Cipar-Afganistan.
Danas smo ponovno došli u sličnu situaciju. Nakon one lude pandemije, koja je sama po sebi globalna katastrofa, svijet se nije oporavio. I evo što se nije oporavio, krenuo je rat na istoku Europe, milijuni su izginuli, milijarde su uništene, poremećeni su lanci trgovine i funkcioniranja normalne ekonomije.
Potom je Hamas napravio onu epsku budalaštinu, koju je Izrael iskoristio kao povod da se obračuna sa svima, tisuće poginulih Palestinaca nisu nam nagovijestile kraj, pa je samoprozvani Božji narod odlučio udariti i na jedan od stupova islamske globalne civilizacije – drevnu Perziju, odnosno, njen moderni oblik – Islamsku Republiku Iran.
Nakon što su već tijekom sukoba Izraela sa susjedima prekinuti redoviti lanci trgovine, primjerice Suezom, sada se savršena oluja širi dalje. Hormuški tjesnac druga je ključna linija povezanosti Istoka i Zapada, i sada, sukobom Irana sa svima, a što su opet zakuhali Izraelci, konačno gubimo svaku normalnu vezu između dva kraja svijeta, ovoga koji pravi i ovoga koji kupuje.
Ne znam hoće li Donald II. Trump (jer ono J. u njegovom imenu znači junior, i ćaća mu se isto zvao), ostati upisan u povijesti poput Ramzesa III., a vjerojatno na njegovom hramu, u plesnoj dvorani Bijele Kuće, hoće ostati neka kartuša o velikom Donaldu II., koji je suprotstavio koplja s narodima s Istoka (narodima s mora, op.au.), ali to neće umanjiti činjenicu da je suvremena civilizacija završena.
Naravno, ne trebate se plašiti kraja civilizacije. To je samo jedno poglavlje u nizu. Brončano doba je završilo 1177.g.pne. (zanimljivo, ima film 10000 BC, ali nema 1177 BC, što je veća priča) i rasulo je trajalo otprilike nekih stoljeće i pol, dok su se pojavile nove sile na Mediteranu. Ako se dogodilo rasulo na Mediteranu, i svojevrsni smak svijeta, u Kini, primjerice, također je bilo na snazi brončano doba, ali oni su se uspješno odupirali svojim protivnicima sa sjevera. Otprilike tada su Kinezi izmislili pismo, a dinastija Šang je potrajala još kojih stotinjak ili više godina dok se njima nisu dogodili 'narodi s mora' ili neki sličan migrantski ekvivalent.
Opet, kriza prije tri tisuće godina trajala je negdje stoljeće i pol. Krize koje su nama bliske, i svojevrsni su slom civilizacije, mnogo kraće traju. Tako je primjerice Velika depresija 1929. trajala nekih 40-ak mjeseci, dok je ona iz 2008. trajala svega godinu i pol. Pandemije su također kraće, Crna smrt ili pandemija kuge 1347. godine trajala je nešto više od pet godina i potom se vraćala u valovima sve do novijeg doba. Za usporedbu, COVID je trajao oko tri godine, iako je uključivao globalnu civilizaciju, a i nemamo razloga vjerovati da će se vratiti, više da će postati dosada poput sezonske gripe.
Dakle, mi jesmo na pragu nečega povijesnoga – možda se počela događati savršena oluja suvremene civilizacije. Svi su elementi tu: klima se mijenja, društveni su nemiri i na Istoku i na Zapadu, sukobljavaju se svi sa svima, trgovački pravci pucaju...
Ali opet, mi smo došli u eru globalne komunikacije, sve nam je udaljeno tek klik daleko, i dok sam još u svojoj mladosti morao čekati nekoga da donese igrice iz Njemačke ili Austrije, evo sam prošli četvrtak već pogledao Ivana kako igra novi Resident Evil, a da imam koju marku viška u džepu, kao što evo baš sada nemam, mogao bih i sam vjerojatno zaigrati.
Dakle, možda je lanac trgovine prekinut, definitivno je problem sad naručiti nešto s Temua ili Ali Expressa, definitivno slušam recepte s Top liste nadrealista za cijeđenje benzina s jufke bureka... No, dok budem trebao sljedeći rezervoar goriva, vjerojatno će lanac trgovine biti ponovno reguliran, a možda i rat Irana i Izraela (ovdje su SAD samo strašni Big Brother). Znači, samo lagano, nije frka, bit će brašna i tariguza.
