Popustaše opanci

Nakon godinu i koliko li već društvene pauze u Srbiji, preksinoć je u Novom Sadu došlo do ozbiljnijeg sukoba, u kojemu je najmanje troje studenata ozlijeđeno. Prosvjed je bio protiv onoga jednoga klipa u vlasti koji ne popušta, a koji je trebao govoriti na obljetnici Matice Srpske, čije je osnivanje simbolično vezano baš za Sretenje, srpski nacionalni praznik. (kod katolika Sretenje je Kalandora ili Prikazanje Gospodinovo, samo da imate kontekst)

Ono što je u ovom incidentu simbolično jest da su napadači, većinom zrelije osobe koje su se pojavile s policijske strane prosvjeda, studente nazivali ustašama. Upratite taj detalj, studenti-ustaše.

Na ovu bandu

U Hrvatskoj, ništa vezano za ustaše, nego redom događanja, jučer pokrenuta inicijativa da se zabrane sva obilježja JNA i agresorskih vojski. Osobno podržavam slične inicijative i nemam apsolutno ništa protiv nje, ali nekako bih volio da i ovakva inicijativa bude usvojena u paketu, da se hrvatski narod konačno ujedini oko stava da sve zlo iz prošlosti treba očistiti, a to znači, jednako i komunizam i vojsku koja je u Domovinskom Ratu okrenula oružje protiv vlastitog naroda, ali onda i ustaštvo i vojsku koja je u Drugom Svjetskom Ratu okrenula oružje također protiv svojih građana, Židova, Roma, Srba pa i Hrvata socijalnih ili demokratskih viđenja društva.

Ne moram govoriti o Hrvatima koje je komunizam 'uklonio' na pravdi Boga, evo prije par dana tu kraj moje zgrade obilježena je pogibija smaknuća mostarskih franjevaca. Čak i ako su neki među njima bili skloni ustaštvu, sigurno svi nisu. Ne trebam vas podsjećati vjerojatno na sudbine Andrije Hebranga, Ljudevita Tomašića, Ivana Lorkovića, Božidara Magovca, Đure Stipetića......

Ali ne smijemo izgubiti iz vida ni zločinašku ostavštinu Ante Pavelića, Maksa Luburića, Ljube Miloša, ili da također budemo krajnje pošteni, Hakije Hadžića, braće Kulenovića, Džafera i Osmana, Ademage Mešića, Ibrahima-bega Šarića ili kolaboracioniste Alije Nametka, koji nije napravio štete otprilike kao ni Šešelj u proteklim sukobima.

Ne znam dokle će ići ova zabrana, volio bih da bude potpuna, jer unijet će mir i u našu zemlju.

Put za pakao...

U našoj zemlji jednostavno je teško provesti neku sustavnu zabranu okupatorske simbolike, zločinačke simbolike, i ne zato što je jednima heroj onaj koji je drugima zločinac, nego ako bismo u Bosni i Hercegovini zabranili četničke i komunističke i balijske ostatke, a potom i komunističke, to ne bi bilo fer prema austro-ugarskim ili otomanskim obilježjima i simbolici... Bilo bi jednostavno gotovo nemoguće tehnički ukloniti pola bosanskohercegovačke tragične povijesti.

Mene apsolutno ne zanimaju zabrane autora, makar zajedno zabranili i Thompsona i Cecu, jer ako krenemo sa zabranom jednog autora, ode to do Čajkovskog i dvojca Harnick-Bock, a kako ću onda Božić proslaviti bez Orašara, ili uživati u divnim Labuđem jezeru ili Uspavanoj ljepotici, a kako li ću tek jaba daba dib dib Guslača na krovu pjevušiti?! Eh, da sam ja bogat čo'ek!

Ali kad kažem da ne bi bilo zgoreg regulirati to konačno, makar simboliku tih prošlih okupatora, diktatura... zabraniti. Djeci objasniti da je iz divne ideje hrvatske neovisnosti nastalo naše najcrnje poglavlje, da je iz lijepe ideje okupljanja Srba u jednu državu nastala najstrašnija šovinistička politika, koja se prelijevala kroz nekoliko država, a da je iz jedne lijepe ideje panslavenstva, po uzoru možda na američku naciju, nastala najstroža represija naših osobnih identiteta. Našu djecu trebamo naučiti da su to sve poglavlja koja su tehnički loša, makar imala neke ozbiljno lijepe namjere u početku. Na kraju, i sami znate izreku da je put u pakao popločan dobrim namjerama.

Odustaše i štetnici kolumnisti

Ovakve inicijative bi nas trebale povezati, osloboditi okova prošlosti i tereta nacionalne demonizacije, ostavština logora, genocida... Da se onda konačno možemo baviti bitnim stvarima.

A bitne se stvari događaju. Sjećate se problema piralena, najviše je izražen bio u Republici Srpskoj, a nekako sumnjam da je riješen do danas, pogotovo s gradonačelnikom koji promovira Republiku Srpsku Krajinu. Hrvatima je nedavno bila strašna noć, i ne samo noć, u Cimu, ali preče je goniti ustaše... pritom, kad kažem goniti, mislim isto kao i kod slučaja RSK, samo se galami o tome, ali nitko ne bude zatvoren i slično, nikog ne lupe kaznom od 20 tisuća eura, nečim ozbiljno kazne, samo se galami i unose se daljnje podjele.

Podjele su tu kako bismo zaboravili da je u onim poplavama prije evo godinu i pol već jednako poginuo i Hrvat i Bošnjak, jednako i Bosanac i Hercegovac.

U Sarajevu je od neispravnog tramvaja poginuo ne Bošnjak, nego mladić, umjetnik, sugrađanin nam. Erdoan, nije Erdoğan. Nije tramvaj bio ni ustaša ni četnik, tramvaj je bio neispravan. Nije tramvaj bio neispravan jer ga je popravljao balija, četnik, ustaša ili komunista, tramvaj je bio neispravan jer ga nije ni trebalo popravljati, trebao se davno naći na otpadu ili restauriran za neke turističke i svečane polagane vožnje, u sjećanja na ZOI ili ne znam... kao fiksirani predmet za slikanje neke sarajevske turističke razglednice.

I najmanje će nam pomoći priča tko je podnio ostavku, a tko nije. Zatvor odgovornih, a ne ostavka. Najmanje će nam pomoći svađa trebaju li djeca sad ići u školu. Trebaju, sad bi najbolje bilo da zbog stravične nesreće i nemara onih koji upravljaju... da nam djeca ostanu neobrazovana, pa da sutra imamo zemlju po uzoru na Afganistan. U njih je svejedno ako tramvaj koga ubije. U njih ne treba ići u školu. U njih ne treba ni misliti.

A ja želim da vi mislite, da razmišljate. Pa da konačno nešto novo zaokružite kad vas ono budu pitali. I ja puno želim, jel da? Vi bi radije živjeli kao balije, četnici, ustaše, komunisti, a ako ikako može da niti što učite, niti što da radite?! Nemojte, eto kad vas molim.