Generalno proljetno čišćenje

Mi svi vidimo da je posljednjih mjeseci sazrelo vrijeme za nešto veliko, makar nismo mogli naslutiti štaeto. Netko je mislio k'o neki europski put ili nešto tako, ali tko zna – zna, došlo je vrijeme da se s nekim ustaljenim lošim praksama u našoj zemlji jednom za svagda skonča.

Upravo to je savršena oluja uzroka i posljedica pa sad imamo Slavena Kovačevića s lijeve strane ringa i Darijanu Filipović s desne strane ringa. Ako trebam objašnjavati koje su dvije loše bosanskohercegovačke politike na čijem čelu oni stoje, onda vi slobodno preskočite današnju epizodu, ali svi vi koji mislite svojom glavom, ostanite još malo sunami.

Slaven Zvijezda – jedan u sve

Već smo ranije utvrdili da je Slaven Kovačević umjetna inteligencija ilitiga veliki jezički model, oblik kompjuterskog algoritma izvrstan za palamuđenje, ali bez malo primjene u realnom sektoru, to jest, vi ste i sami vidjeli da su ovi razni čat-botovi preplavili internet, ali ne vjerujem da ste ikad vidjeli robota da čisti ulicu ili radi neke druge poslove koje ljudi baš ne vole ili ne bi bilo pametno da čine.

Na isti način moja malenkost je uvjerena da je Slaven Kovačević, pripadnik svakog naroda na planeti Zemlji za kojim se ukaže potreba, podvala Demokratske Fronte kojoj je vrhunac političkog dometa ukloniti sve grafite i murale Slobodanu Praljku, i to u vremenu dok nam svima gori tlo pod nogama, gorivo je sve skuplje, prijeti nestašica hrane ako nastavi biti zatvoren Hormuz, u golemoj državnoj administraciji nama samo grafiti Slobodanu Praljku, presuđenom ratnom zločincu smetaju, dok svi jedemo jastoga i kavijar za doručak.

Slaven Kovačević je, prema mom skromnom sudu, samo još jedna od tih političkih podvala ne samo Hrvatima, nego svim žiteljima Bosne i Hercegovine, i njihov konačni interes je sve nas podložiti ajatolahu Bakiru, ono za što su se njihovi prvi ljudi zdušno borili još i tijekom protekloga rata. To su, podsjetit ću, ti isti ljudi koji su bili spremni potpisati sporazume i izgrliti se idejama pokojnoga Blaža, ono, sjećate se, hrvatska do Drine i slične ideologije koje smo, bar sam se nadao, ostavili u ropotarnici prošlosti.

Ali evo, kako me humanoidni primati u Bosni i Hercegovini iz dana u dan s uspjehom demantiraju, u ovoj zemlji svaka idiotska ideja, pa i ona o granici na Drini, može naći plodno tlo. I ti ljudi, koji su se do jučer grlili s tim i takvim Blaževima, danas vam pričaju o gradžanskoj. To vam je ista priča, Gradžanska ti je isto priča o granici na Drini. A vi slobodno živite u zabludi.

Slaven jedan za sve, kao Zvijezda margarin, u sve se miješa, svake je vjere i nacije, a nijedne nije, prvo je negirao ponosnu obitelj narodnih oslobodilaca od okupatora Kovačevića, pa bi sad negirao dalje, Hrvate, a sutra će i Gradžane isto tako.

Sudar botova

S druge strane, kontra Slavenu jednom za sve, i Hrvatu i Srbinu i Gradžanu, kako se namisti u taj čas, stoji Darijana Filipović.

Vrijedna stolačka gospođa, za koju sam se čak iznenadio koliko je elokventna kada sam je poslušao u podcastu malog-velikog Dujeta. Uvijek mi je drago vidjeti da ima žena u bosanskohercegovačkoj politici, jer za razliku od nas muškaraca, nabijenih emocijama i testosteronom, žene su pragmatične i manje svađalački raspoložene, otvorenije su za dugotrajnu raspravu umjesto blokada, što je tipični muški odgovor i u braku i u politici.

Što o Darijani znamo, zapravo? Znamo evo da ima sestru, mnogi ih ne razlikuju, ali mi koji znamo kako, znamo (those who know, know)... i recimo tako vrlo dobro znam da me njezina sestra umalo pokupila na magistrali protekloga tjedna, prestižući kolonu vozila, voli djevojka brzu vožnju, nadam se da im mama drži predavanje i o tome, baš kako im savjetuje i kakav posao od osam do četiri trebaju pronaći. Mudra žena, jasno se vidi.

Eto sad znamo da Filipović voli sport i glazbu, ne mogu reći da razumijem sport, ali glazbu i ja volim, drago mi je da netko ima nekakav hobi u ovoj prokletoj zemlji, većina nas nema kad podići glavu od posla.

Što još znamo o Filipović? Teško išta, jer ma koliko inteligentna i elokventna bila, ona godinama živi u sjeni Dragana Čovića. Evo ja sam je prvi put čuo u petak u tom podcastu. Vjerojatno ona nešto i govori u tom HDZ-u BiH, na tim nekim sjednicama, ali sumnjam da itko čak i u HDZ-u zna što Darijana doista misli. Naime, znam mnogo ljudi koji su u HDZ-u BiH imali mišljenje pa ih danas nema na političkoj sceni uopće, ne samo da su u HDZ-u zapali u zapećak, nego ne postoje na političkom nebu.

I jednostavno, to je moj ključni problem s ovim sudarom, umalo ne rekoh sudarom titana, a ono je definitivno sudar botova. Baš kako je čitava Demokratska Fronta samo jedna velika umjetna inteligencija i čatbot Stranke Demokratske Akcije, pa je samim time i Slaven Kovačević jedna velika podvala i bošnjačkom i hrvatskom narodu... e tako je i Darijana Filipović jedna velika Draganova podvala ljudima koji su još od 1990-ih godina vjerovali u Hrvatsku Demokratsku Zajednicu i skidanje komunista s vlasti.

Ti isti ljudi danas se kroz rigorozan unutarstranački mehanizam ispiru od vlastitih mišljenja i osjećanja i ugrađuju im se po istim kumrovečkim obrascima ideje odanosti Draganu. Plod te kontinuirane odgojne metode je i Darijana Filipović, i makar je u pitanju inteligentna žena, ja joj osobno ne mogu podariti vlastiti glas sve dok ne znam njezino vlastito mišljenje o životu i stvarima i politici i postojanju. A iz nje smo čak i u petak čuli samo Dragana, a svi znamo da je bratstvo i jedinstvo bilo zakletva, dok nije ostala samo kletva.

Uvijek imaš dva izbora

Ono što nama u Bosni i Hercegovini ostaje je sve ostalo. Kao Hrvat, ja već godinama svoj glas darujem bošnjačkom kandidatu kojeg ja želim, svojedobno je to počelo s Fahrudinom Radončićem, i tada sam još uspio uvjeriti veliki broj Hrvata da također zaokruže Bošnjaka po našoj, hrvatskoj biračkoj volji. U dlaku je bilo, sjećate se, nekih tri tisuće glasova. Od tog dana ja i dalje uvijek biram Hrvatima najugodnijeg Bošnjaka i stalno se nadam da će mi se pridružiti što više Hrvata i da ćemo ga "mi njima izabrat", baš kako smo pomogli u izboru Denisa i akobogda jopećemo.

Kažem, ove godine konačno su sazrele neke stvari na političkom nebu – prvi put DF ide neskriveno s kandidatom koji predstavlja uhljebizam i nacionalnu uzurpaciju svega što Bosna i Hercegovina jeste. Da su stali uz Martinu Mlinarević, aferim, makar se ne slažemo, čestito hrvatsko ime na političkom nebu. Da su stali uz Zlatka Miletića, makar me ponekad njega strah, čestito hrvatsko političko ime. Ali oni su ove godine razotkrili da im ni u najluđem ludilu nije u interesu napredak Bosne i Hercegovine, nego njezino trajno podčinjavanje obitelji Izetbegović, baš da nalikujemo Iranu pa da se nenasljedna funkcija ajatolaha prenese s oca na sina i tako bliže i tako dalje, a sjećam se da sam učio iz povijesti da je taj isti Iran svojedobno se odvojio od ostatka islama upravo po tom izboru nasljednika Muhamedova, tko je bio za nepotizam, a tko za meritokraciju.

I jednostavno, Hrvati imaju nimalo lagan izbor, između dva zla – HDZ-ove šutljive i DF-ova preglasnog, a nekako, ne znam, Hrvat od dva zla uvijek izabere obadva, koliko sam povijest učio, sjećam se da smo to činili od stoljeća tamo nekog u srednjem vijeku.

Hrvatima možda ipak preostaje slamka spasa – da ovog puta Petorka iziđe s kvalitetnim kandidatom i da konačno slomimo politički monolit koji se zove legitimnost, a čitaj, samo oni koje HDZ BiH i Dragan odaberu (ako vam to ne sliči na komunizam, onda ne znam što sliči). Kažem, ja već godinama imam osobni mali recept, da zaokružim ime Hrvatima ugodnog Bošnjaka, zadnji put to je bio Bećirović, i nemam ništa protiv ni da ga ovog puta zaokružim, osim ako...

Velim osim ako... jer još uvijek se uzdam u razboritost i strpljenje Petorke, polagano ruše taj kult Draganove ličnosti i nadam se da će iznjedriti dobro ime, pa ćemo kao hrvatski narod u zajedničkoj nam Bosni i Hercegovini konačno pokazati političku zrelost.

Pritom ja nemam ništa reći ni za ni protiv Slavenu i Darijani – tko voli živjeti pod jarmom, nek nastavi, mene je majka slobodna rodila i slobodno ću razmišljati čak i u ovoj luđačkoj košulji zvanoj dejtonska.

Vrijeme je sazrelo, okolnosti su sazrele, ako mi kao narod izaberemo nekog osim HDZ-ovog šutljivog i poniznog kandidata, ma koliko vrijedna i marljiva bila Darijana... ja njoj želim svu životnu i političku sreću, ali jednom kada se i sama oslobodi jarma Draganova. Do tog trenutka, ja želim da mi Hrvati 'izmišljamo' i izmislimo pametniji put – bio to Bošnjak koji će raditi u interesu i drugih, bio to Hrvat koji će reći: ne može! Dosta je!