Život piše najbolje komedije

Posljednjih dana me svake večeri oko 20 sati možete pronaći u šestom redu Narodnog Pozorišta Mostar, je li, svi vi koji me želite zatući zbog mojih redovitih promišljanja srijedom, ili zbog činjenice da vjerujem u burek sa zeljem.

Naravno da je to doba godine, kada Mostar ugošćuje najbolje komedije s ovih prostora, prokletoga Zapadnoga Balkana, mitske zemlje u kojoj je musaka, gužvara, složenac, flija načinjen od suza i smijeha, svakih 50-ak godina po jedan sloj. I dobro se zapeče na kraju kakvim umakom od međunarodne osude i potaknute korupcije.

Ovog tjedna moto Mostarske Liske je izdići se iznad politike, i glumci to vješto postižu, vjerojatno zato i jesu dobri glumci, jer čim iziđeš iz dvorane, još pod dojmom večerašnje predstave, zapuhne te topli memljivi miris politike.

Liskaluk na mostarski

Mostar je nekako savršen primjer da život piše bolje komedije nego li ijedan tekstopisac u svojoj noćnoj inspiraciji može natipkati. I pritom, kažem, zanemarimo činjenicu da sam sinoć ostao bez retrovizora, to se može dogoditi svakome, pa pobogu, pola Italije vozi bez jednog retrovizora, to je nekako u njih stvar imidža i minijaturnih onih sokačića između kuća, (za)ostalih još iz srednjeg vijeka. A ja upravljam talijanskim kolima pa to nekako dođe kao dio šarma. Ne govorim, naravno o tome.

Nekako s proljeća, kad prođete nekad lijepim mostarskim ulicama, zapuhne vas miris iz nikad dovršene kanalizacije, ne možete više, recimo sjesti na onu gradonačelnikovu lijepu mostarsku priču zvanu Šetnica, čitaj štetnica. Jer brate tukne. Nikad završena kanalizacija smrdi, nema pritiska, nisu dobro obrnuti sifoni urađeni, to vraća uzduh pri svakom jugu, ej ali je najgore, nije tako samo tu, i na Španjolskom isto malo tukne, evo i u mom kvartu, prilikom svakog juga ne možeš ući u kupatilo od miomirisa guznog tamjana.

Ne pomaže ni neriješen status u komunalnom sektoru, da ne kažem poduzeću, jer sad mi više nije jasno jesu se oni ujedinili ili razjedinili i je li bivši ministar dobio otkaz ili ga dao ili nije niti jedno od ponuđenih odgovora.

A onda ni SDA više ne dolazi na sjednice, ali ih uredno gleda na jućub, pa još oko dva ili tri popodne odluče prokomentirati. Ti sad ne znaš jesu li oni konačno skontali čemu služi Internet pa sad rade od kuće kao u koroni ili imaju neki stav o HDZ-u BiH, jer ako imaju, onda bi bio red da im ga u lice kažu, pa rekla je davno Sebija da oni nisu neki tamo luzeri, ili možda ipak jesu.

Komedija. Nije tragi-, ali malo fali. Ima ovih femicida i pljački i navijačkih tuča, ali još niti jedna nije uspješno povezana s ovom cirskuskom predstavom koju vječna koalicija provodi u gradu... pa ne možeš reći da je tragikomedija. Ali nama koji živimo ovu komediju... smijemo se samo svojim jadima, što jest jest.

Ne igraj na visokog predstavnika, uglavnom

Nije komedija poštedila ni šire prostore. Pa se za vratove hvataju po županiji oko toga tko je kome iju zemlju prekucao na državu, a valjda je sva zemlja naša, to jest, od naše države, pa se onda može koristiti prema kupovini ili nasljedstvu kako čije parcele.

Primjerice, u nekoliko europskih država, zakon o zemljištu jasno kaže da zemlja ne može biti ničija, dakle, nadzor nad svačijim vlasništvom ima država. Možeš jedino kupiti pravo da zemlju, koja je dio države i svijeta i svemira, UNAJMIŠ na određeno razdoblje, doživotno, ili u nasljedno pravo, ali svejedno je sve državno. To su neke od država u koje se zaklinjete i u kojima mnogi od vas žele i nastoje živjeti, i uspješno se asimilirati.

No, eto, u nas je to veliki problem, napisati da je nešto državno. Ne samo da se oko toga spore državna poduzeća, nego i vjerske zajednice, jer njima je u zakonu nepoznat entitet 'bog' dao za pravo da su iznad prava i da mogu da se bahate ne dostavljajući dokumentaciju o vlasništvu nadležnim tijelima u zakonski zadanom roku. Je li, ako vam ovo zvuči čudno ili komplicirano, ne brinite, ovi u vjerskim institucijama su itekako dobro školovani i dobro znaju pojmove poput lustracije i sličnoga. A ja uvijek pitam, čija je zemlja bila prije?! Kako misliš, prije? Pa prije nego što su nastali muslimani, prije nego što su nastali kršćani...

Bilo bi lijepo da i mi usvojimo neke logične odluke, zemlja je, je li, kao Zemlja zemlja, bila tu prije ljudi čak... i ne može pripadati nikome, pa čak ni državi, a da ne govorim vjerskoj zajednici ili nekom pojedincu. Zemlju koju mi sad gazimo, svojedobno su gazili dinosauri. Dinosaura nema, ali mogu se kladiti da su i oni imali neku svoju Biskupsku glavicu ili Lakišića harem ili ne znam kako su to zvali, tireksa glavica ili yutirana greblje. A i prije njih su bili neki gmazovi, možda i kakve goleme ribe prije... Odoh ja daleko u promišljanju i reći ćete da sam lud. Nisam, ovi što ih se tiče ova opaska itekako su školovani, znaju oni i zabolit će ih komentar ovakav.

Nušićevo SumLjivo lice

Ali definitivno je najveći cirkus i komedija kod nas na najvišoj razini vlasti. Ne, ne mislim na troglavog predsjednika, onog u kojem su dva zarez četiri Bošnjaka. Šta kako mislim zarez četiri, jesam, pogriješio sam, jedan i pol je Bošnjak, a onaj preostali treći član je Srpkinja. Pa da se svakom preračunati. Kako sad, pola? Pa Denis, ljudina, profesor historije, a ono pola čojka profesor histerije, onaj mali što na šake ide sa svakim, ma hajte molim vas, pola čojk, a pola zlatni ljiljan, antifašistički, što'e rek'o Slaven Kakosenamisti Kovačević.

No, nisu oni najveći cirkus, definitivno nisu. Oni su samo kao rogovi u vreći, to realno ne zaslužuje ni tri pasusa u nekakvom Boccacciovom novom Dekameronu o pandemiji korone. Ali zato mi imamo Vijeće... umalo ne rekoh mudraca. Vijeće ministara imamo, a tu su ti svi 'starmali' pametnjakovići, baš kao dijete kad slučajno ostane pred televizorom dok ide Dnevnik, pa pomiješa i kruške i jabuke, i imena nekog poznatog i svoje maštarije o odlasku u park i vožnji romobilom ili loptanju s frendovima.

I dođu Srbi, naviknuti da ne plaćaju dugove ni obveze prema državi. Pritom, ne mislim na sve Srbe, nego samo ove koji su na vlasti već deceniju ili koliko li više, ne znam, ali je bome predugo. Pa je njihov interes, isto kao u bivšoj Jugoslaviji, ono kad je Narodna banka Srbije otela iz Narodne banke Jugoslavije 18 i malo više milijardi dinara, da isto to sustavno čine i u Bosni i Hercegovini, po istom onom Miloševićevom receptu.

Tako se već godinama otimalo od zajedničkih institucija, od mirovinskih fondova, tako je nastala afera Viaduct, tako je umalo oboren čitav porezni sustav posljednjih mjeseci. Sustavna politika jedne stranke, jedne klike ljudi, da uzimaju novac koji im ne pripada, a potom traže da federalni dio države popuni rupe. Naravno da mi svi u Federaciji BiH nismo vesla sisali, makar i nismo mnogo pametni, ali nismo kokoši, znamo brojati bar do deset. Znamo kad negdje uporno curi i fali.

Omlet u naselju Gradiška

I onda nekako ispadne Zijad Krnjić kriv jer ne da otimati od zajedničkih institucija. Da se razumijemo, nije ovo prvi sudar gospodina Krnjića s braćom s one strane granice, kako oni to kažu. Svojedobno su od istog tog gospodina Krnjića republička braća izgubili spor oko mirovinskog sustava, kojeg su također pokušali urušiti ne izmirujući obveze.

Ali cirkus ne može biti samo jedan čovjek. Cirkus mora imati svoje 'šaldžije' i 'klaunove', pa dođu te izjave o običnom muslimanu, što onda vjerojatno implicira da postoji i neobični musliman. Jao, pa da! Sjeti se, moj Igore, svojedobno si upoznao neobičnu muslimanku u Turskoj. Tamnoputa, voljela je popit, često bi prijetila da će skinuti majicu i grudnjak na sred grada, vjerojatno bi to i učinila, da je nismo preklinjali da to ne čini, a ipak je govorila i ponašala se kao prava, dostojanstvena muslimanka. Istina, ne mogu reći da je ona neobična muslimanka, jer nije bila iz Europe, a ni Azije, a možda je u njih islam drukčije protumačen. Siguran sam da kršćanstvo drukčije tumače nego mi u Europi. No, opet skrećem s teme.

Tako taj neobični pravoslavac ima imena za druge, ima i pridjeve za njih, ali zaboravlja da je on nebrojeno mnogo puta na isti način naštetio i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima, radeći isto što i Krnjić, samo za neke vlastite interese. I to nerijetko oko državnog proračuna, mislim da je to ozbiljniji propust nego oko nekog graničnog prijelaza u Gradiškoj.

Uglavnom, da bi cirkus bio potpun, našao se neimenovan netko da privremeno otvori završeni granični prijelaz koji ne može biti otvoren regularno. I što mi jedan prijatelj kaže, ja to ne razumijem, privremeno nije rečeno koliko dugo, i to će privremeno biti mjesec, dva, godinu, deset, a pritom se službeno i zvanično prijelaz može otvarati pred svake izbore. I ovce na broju, a vuk sit.

I sad vi meni objasnite, kad ja s Temua nešt naručim, i ono uđe u BiH preko Gradiške, koja sad više nema granični prijelaz, nego v.d. graničnoga prijelaza, jel ja onda mogu tražiti povrat novca od Kineza, jer to meni nije došlo ili kako?! Pitam za prijatelja, a bome i za sebe.

Znači, doista, vi ćete sigurno reći da sam ja lud. Možda i jesam. Što možda, ja jesam blago puknuo od posljedica raznih PTSP-ova koji su u ovoj zemlji svakodnevica još od 1991. godine. Ali ja stvarno na ovogodišnjem festivalu komedije Mostarska Liska ne mogu naći niti jedan cirkus dovoljno zacirkušen koliko je naš stvarni život. Možda najbolje da stručni žiri da nagradu čitavom Vijeću ministara, skupa s onih dva i pol čojka u Predsjedništvu BiH. Je, sad sam dobro prebrojao, Željka i Denis, plus pola onog što nije ni tamo ni vamo, ma hajte molim vas onaj.