Treba ovo čašćenje preživjeti

Kurban Bayramınız mübarek ve kutlu olsun, arkadaşlar! Što na turskom, da znate da je s poštovanjem, sretan vam Kurban Bajram, prijatelji! Jer ovo o čemu ću danas pisati nije baš ni praznično niti pričam o međusobnom poštovanju.

Uživajte u svom blagdanu, podijelite ga s prijateljima i rodbinom, znam ja da se vi družite i s nama drugih vjerskih pogleda, a Bog je jedan, ma kako mu se molili. Danas se prisjećate događaja koji nam je jednak i kršćanima i židovima i muslimanima, te ako nas to ne povezuje, ne znam što jeste. I uvijek se sjetite toga da smo međusobno mnogo sličniji, nego smo drukčiji.

A ne bi ta lekcija škodila ni ovim o kojima ću danas pisati, da se sjete da su međusobno sličniji, nego što su različiti u našim očima.

Manji, ali ne i najmanji

Počet ću s onima koji se časte već mjesecima unatrag, to su političari na sceni u Republici Srpskoj, konkretno vladajući SNSD i čitava oporba. Nema te poruge koju jedni na druge nisu rekli, nema tog ružnog naziva koji Milorad nije uputio svojim kolegama i političkim takmacima.

U vokabularu lidera SNSD-a tako su se dosad našli prilično benigni nazivi poput političkog Sarajeva i plaćeničkih medija Soroševaca, do srbofoba, izdajnika, vječnih gubitnika i diletanata, nenavođenih raketa (to je hrvatskoj političarki) ili mazluma, kretena... itd. Itd.

E sad, njegovo biračko tijelo sasvim opravdava ovakav nizak rječnik, nedorastao iole obrazovanoj osobi, dakle osobi koja je barem čitala osnovnoškolske lektire pa da može probrati osnovni vokabular u javnom životu, ono, dobar dan, pomozbog, kako ste i slično.

Ali kako mu odgovaraju ovi s kontra strane, e to je tek neobjašnjivo, zašto i oni koriste jednako grub i nedostojan vokabular, ponekad sumnjam da je riječ o politici, ako ga ne možeš svladati, onda mu se pridruži. Ali i dalje mi nije jasno da se ti oporbenjaci ne mogu pokušati dopasti barem drugom dijelu Srpske, ovom obrazovanijem, načitanijem, kulturnijem, sposobnijem...

A onda, kad su kao rogovi u vreći bahati, ne fali njima ni međusobnih čašćavanja i privatnih ratova unutar oporbe, dok ih Milorad tuče dobrim izbornim aparatom i spretnošću i iskustvom u tom nepriličnom čašćavanju, jer on je ipak prvi počeo.

Antifašistički ljiljan

Razumljivo je da se Srbi časte, u njih ipak samo dlaka nedostaje da sruše Miloradovu vlast, ali ta je dlaka da se oni, makar predizborno, organiziraju i ujedine... no, hoće li naučiti tu lekciju do izbora, nije moj problem.

Ali kako se tek časte ovamo ovi, na našoj bandi, u Federaciji. Svi mi znamo da je Stranka Demokratske Akcije pred golemim pritiskom, oni su svjesni da je njihovo vrijeme lagano iscurilo, nemaju rezultate nakon rahmetli Alije. Pozicioniranje Bakira kao čelnog kandidata svakako im ne ide niz ruke, jer svi znaju da je Sebija barem šest puta snažniji političar od njega, ali on se okružio Zahiragićima i sličnim ženomrscima pa ne smije nju kandidirati.

Izvukli su čak i teško oružje, Halida Genjca, ali ne liči mi na Genjca s onom bradicom, više na olinjalog starog Farca (ne, nije od farts, druga je premetaljka u pitanju). Ali kako znate da se plaše oporbe. Nikad oštriji rječnik nisu imali, makar su oni imali prilično težak rječnik u diplomatskom smislu. Sjetite se Sebijinih tamo nekih luzera.

Iskreno, njihov je teški rječnik pomalo i razvodnjen kad se ponašaju obezglavljeno. Gubi im rječnik na važnosti kad napuste Gradsko vijeće, ali se Rahimić i dalje naziva predsjednikom GV Mostar na svakom javnom mjestu, ne može to, ako si napustio vijeće, nisi legitiman sam prema sebi, Ibro! Gubi im se težina tog istog teškog rječnika, kad su već napustili GV, onda ga ne gledajte na Youtube i ne komentirajte popodne. A gubi im se i težina teškog rječnika, jer zapravo su im Trojka i HDZ BiH omogućili da su još dio vlasti nakon one teškaške priče o 'podstanarima', da se pita nas koji se nismo prodali za funkcije, niti jedan 'stanodavac' ne bi smio na izbore... zauvijek.

Nije da se i ovi s druge strane mogu pohvaliti rječnikom, evo na primjer Ćudićka lupa k'o Maksim po diviziji, no opet, Trojka je koalicija tri političke stranke, a SDA posljednjih mjeseci sve više izgleda kao manje obrazovana podružnica Demokratske Fronte i vidi se da ih njihovi puleni šiju za tri koraka. Uvijek su brži odgovoriti, uvijek su dublji... A da prestanete žugati na Trojku i HDZ i Dodika, da probate malo svoje redove zbiti, pojest će vas vlastiti proizvod.

Treći svijet – diplomatski bh. jug

Ali kako se časte tek ovi treći, uh kako se časte. Sad, meni je čak ovo i za kokica i sokića, da ih čitam dok se svađaju. Vidiš kako su lijepo pozicionirali prigovore ovi iz hrvatske Petorke, nemaju oni radi čega prigovarati mladoj i politički nebitnoj Filipovićki, njeno će vrijeme, aBd, tek nekad doći kada se oslobodi dragoga vožda.

Petorka udara ravno u oca Rvata, zalijepi mu naljepnicu šupljak svaki put kad Gagi progovori o Trećem entitetu. Ne treba nama Treći, to bi nam bio zadnji dan političkog postojanja u BiH, nama treba pravednija raspodjela vlasti i ovlasti, zakoni koji nemaju trebalo bi i ostale kondicionale u formi, nego datume, rokove, jasne i nedvosmislene procedure.

Ali da je slatko gledati ih kako se časte tko je gdje bio 1991., to je tek zabavno. Inače, bilo bi poštenije da nas podsjete tko je gdje bio 1990., dok su se još Nadrealisti šalili oko nacional detektora. Lijepo bi bilo podsjetiti javnost koja će najesen izići, tko je bio u HDZ-u, ili bar među Reformistima, koji su pokušali popraviti stvari bez rata, a tko je tada još uvijek bio u organizacijama SKJ ilitiga što danas zovemo Mladež i Središnjica i slično.

Jer nismo mi ludi, mi znamo da današnji SDP nije naslijedio niti jednu zgradu bivše KPJ, znamo koje su stranke u njihovim prostorijama i mi znamo tko su isljednici tih istih koje smo pokušali skinuti tih tamo godina ponosa i slave.

Samo danas od ponosa i slave svi mi koji smo žrtvovali dio sebe u ratu, imamo samo gorak okus i eventualno doživotne kredite po visokim kamatnim stopama.

Treba nama, dakle, izdurati nekoliko mjeseci njihovog čašćavanja, nazivanja svakim danom sve ružnijim imenima, rušenja i dizanja spomenika, izmišljanja alternativnih povijesti... A što je najgore, godina je el niña, moglo bi biti pakleno ljeto i bez njihovih budalaština i tko je gdje bio 1991. godine.