Ljeti je bolje zaboravit' čitat'

Inače volim u kolovozu razmišljati o lijepim stvarima, ne čitati vijesti kada to nije potrebno, jednako kako vidim da ne čitate ni vi, ali bome ni pola Europe. Najbolji primjer je navodni zaokret srbijanske međunarodne politike oko Rusko-ukrajinskog rata. Što europski, što ovdje naši domaći mediji raspisali su se o novootkrivenom bratstvu dva slavenska naroda koji još uvijek imaju živo sjećanje na agresiju velikih svjetskih sila.

Par stvari koje svi zaboravljaju su, prvo – da je ovaj jedan slavenski narod doživio agresiju udruženih međunarodnih snaga nakon višegodišnjih sukoba koje su... Netko će reći da su ratove u bivšoj Jugoslaviji izazvali odcjepljenja Slovenije i Hrvatske, ali svi znamo da je mjesec dana prije slovenskog proglašenja neovisnosti Srbija uzela sav novac iz zajedničke državne kase. Netko će reći da je rat u BiH počeo referendumom o neovisnosti, makar su mnogo prije toga JNA tenkovi provodili teror nad dijelom stanovništva, mada BiH nije imala drugog izlaza tada nego ostati u krnjoj Jugoslaviji ili Velikoj Srbiji. No to nije tema ove emisije. To, kako je počeo rat i slično... I to mrzim.

Drugo – možda i najvažnije, Srbija ni na trenutak nije pauzirala svoje odnose s Ruskom Federacijom, a još manje je prekinula podržavati politiku u našoj zemlji, politiku na tragu tih starih politika, tipa da su proteklih dana na obavijesne razgovore privođene osobe povezane s Memorijalnim centrom Potočari.

Olinjali problemi olinjalih stranaka

I doista, izazvani valjda predstojećim izborima, i u nepostojanju nekakve ideje da život u Bosni i Hercegovini učine ako ne boljim, a ono bar podnošljivijim, domaći političari će se prihvatiti i najmanje slamke da započnu kavgu, klasičnu, nacionalističku. Tako će davno upokojena ideja 'trećeg' uskrsnuti prigodno, kronično, epizodno i sada već bez pardona – mislim, nakon Granićeve diplomacije teško je danas potpisano ispravljati, i svi oni koji iz ladica čupaju tu istu priču ne žele dobro. Potrebno je naći bolja rješenja, pa i neko koje bi vuklo određene prakse iz te priče, ali propala ljubav i propali roman se ne mogu ponovno rekreirati, da može, i ja bih to napravio. Roman. Sretno sam oženjen.

Nije da mi nemamo istinskih problema oko kojih se treba stalno raspravljati, žustro, oštro, svađati se na sastancima, zašto ne i to, samo bez nasilja. Imamo tu nikad riješenu mostarsku deponiju, imamo to pitanje otkaza u komunalnom, i kako su iz sindikata poručili da će oni tužiti svakoga tko kaže da su odbili raditi, ja evo isto tako neću reći da su potpisali papir na osnovu kojeg su podijeljeni otkazi. Neću reći ni tko bi ih na takvo što mogao nagovoriti, a neću reći ni da je ovima drugima bilo mrsko podijeliti otkaze samo Bošnjacima.

Ali ću zato reći da sličan problem ima u Lici, a sve nadležne institucije vodila je sestrinska stranka, je to je ova što vadi davno zakopane ideje iz ladica. A njihove 'lijepe' priče nastoje skrivati od javnosti.

A mi... mi ćemo se vrlo brzo morati otrijezniti, ukoliko želimo dočekati unučad na ovoj zemlji.

Globus se okreće

Ne govorim ja o globalnim migracijama, ili činjenici da je prosječnim stanovnicima Nepala i Bangladeša mnogo ljepše živjeti ovdje, gdje ledeni zimski vjetar ne skida trepavice s očiju, da je prosječnim stanovnicima Bliskog Istoka mnogo ljepše živjeti ovdje, gdje imaš četiri godišnja doba, nego tamo gdje imaš dva: biblijski pakao i biblijski kijamet.

Govorim o tome da su se posljednjih dana spojile Hrvatska i Srbija, jer praktično je pa presušio Dunav, doslovce se može pješice, suhih gaća. Govorim o tome da je čitava Europa preko noći izgubila elektrane. Govorim o tome da se već godinama može vidjeti tragove toga istoga kod nas, u slanoj vodi u dolini Neretve, o presušivanju podzemnih izvora. Livanjski konji na samrti su jer nemaju vode. Konji ne glasuju ni za SDA ni za HDZ ni za SNSD pa valjda nisu bitni stoga. Ali brzo ćemo i mi osjetiti isto: redukcije vode nadvile su se nad brojnim lokalnim zajednicama, redukcije električne energije su sljedeće, a na urodu po selima se već vidi. Vlicni.

Stranke, zarobljene u svoj idiotizam nacionalnih pravdi, zaboravljaju da svaka mala hidroelektrana presijeca neku prirodnu žilu kucavicu. Gornji Horizonti se već lagano počinju osjećati, meni je to nacionalno pitanje. Izbor trojice članova Predsjedništva BiH bio je ponuđen kao prijelazno, a ne trajno rješenje, i davno se trebalo prijeći na neko bolje, makar i rješenje libanonskim modelom. Je li vas stid da je Libanon, zemlja pod ratnim terorom jedne od najvećih svjetskih vojnih sila i zemlja kojoj su u onoj tragediji u pomorskoj luci u pola sata zaustavljeni višedesetljetna ekonomija i razvoj... da su oni tehnički stabilnija demokracija od nas, koji se volimo prsiti svojim europskim naslijeđem.

Ostat će fosili međeda

Europsko naslijeđe ipak su Vinča, bogato ekonomsko i gospodarsko središte te možda i najstarije slikovno pismo čovječanstva, staro više od 4000 godina. Europsko naslijeđe su ipak Talianky i Maidanetske, megastrukture u kojima je besklasno živjelo oko 10 tisuća ljudi. Europsko naslijeđe su demokracija, moderna država, prava svih, osobito onih ugroženih.

Europsko naslijeđe nisu oduzimanja prava. Europsko naslijeđe nije podrivanje ratne retorike, tu smo lekciju mržnje i segregacije valjda naučili iz Rusije i potom Njemačke, pokušali smo je implementirati ovdje na Balkanu u dva navrata i oba puta se pokazalo kako je riječ bila o nazadnom i degenerativnom uređenju.

Volio bih otvoriti vijesti i pročitati nešto konkretno dobro, da su domaći političari dogovorili rješenje pitanja otpada, bilo mostarskog, bilo gospićkog. Da su počeli provoditi sustavan nadzor nad šumama, pobogu, ja sam prestao više i brojati koje je ovo ljeto u kojem nam planine gore, pa jeste li vi uopće normalni?!?! Granu bi pod vlastitom guzicom presjekli!

Ja stoga volim ne čitati u kolovozu, volim slušati cvrčke, i njih je sve manje, volim gledati ptice, na desetke sam različitih vrsta primijetio posljednjih godina, i to čovjeka ispunjava, stvarno, probajte, posljednji dinosauri, otprilike je užitak jednak onomu kad skupljaš sličice s Mundijala. Samo je ovo krhko, plaho, teško se otkrije, a lako iščezne.

Ne volim trošiti vrijeme na svađe koje se vrte ukrug, bez napretka. Bilo oko međe, bilo oko političkog zastupanja. Prvi tko ponudi izlazak iz stanja Gordijeva čvora, nagradit ću dubokim poštovanjem. Ali poštovanje je poput prirode, teško se otkrije ljepota, a začas nestane. A priča o 1878., 1914., 1941., 1974., 1991., 1995. – ti su datumi samo brojevi, ako naša djeca ovdje ne budu imala budućnost. Jer u tamo nekim dalekim školama, bit će im drugi datumi preči. A iza Bosne i Hercegovine i u tom slučaju ostat će samo fosili leoparda i slona i pokoji trag od Rimljana.