Kada se pronađem u zahtjevnim okolnostima, potražim inspiraciju u dobroj knjizi. Ma jok, tko će to, filmovi kraće traju, knjiga se otegne na više dana, to čitam iz zadovoljstva, kad sam rahat. I jučer sam tako pogledao kultnu parodiju Starship Troopers, kako su to kod nas preveli, Svemirski Marinci?!
Pobogu, zašto si odabrao film o fašističkoj, militarističkoj distopiji, u kojoj ljudske glave padaju u milijunima?! E hajde mi recite neku zemlju na ovoj planeti koja je poput Bosne i Hercegovine, u kojoj narod i političari ne mogu napraviti ništa glupo ni pametno jer uvijek ima viša instanca koja sve može negirati. Naravno da ne postoji, to je samo u BiH tako. I zato, kako sam mogao pronaći inspiraciju za ono što živimo svakodnevno osim u nekom genijalnom distopijskom promašaju, kakav je originalno, 1997. godine, bio ovaj film.
Na kultnu svemirsku parodiju društva i propagande potrošeno je oko 110 milijuna, a film je uspio inkasirati jedva malo preko toga, i stoga je ocijenjen promašajem. Ali unutra su sjajna glumačka imena i poruku tek danas možemo razaznati do kraja – koliko vrijedi ljudski život, pokazuje činjenica da morate odraditi dvije godine vojne službe kako biste zaslužili status građanina. A tu postajete pripadnici kaste, koja vam je unaprijed određena, i najbolje je opisuje povik pješadije kada kreće u bitku: 'Ajmo, majmuni, ne želite živjeti vječno!'
Ljudi, pritom mislim na pojedince s osjećajima i motivima i željama, oni su potrošni, prolazni, jednako na kojoj funkciji se nalazili, dok ne umrete ili ne pronađu boljeg. U filmu se jednako 'prže' i 'troše' majori, pukovnici, generali, obični vodnici... I samo je status Federacije bitan. Über Alles!
Vratimo se ipak na ono što možemo primijeniti iz tih ideja na našu svakodnevicu. Christian Schmidt se povlači, kreće velika globalna rasprava o našoj budućnosti, dok Europska Unija smatra da BiH ne smije postojati bez 'nadzora', bez visokog povjerenika, dvije najveće stare sile smatraju da je rok za Ured visokog predstavnika istekao. Dvije velike stare dame globalnog sela su Ruska Federacija i Sjedinjene Američke Države.
Posljednji i još uvijek aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt donio je tipično njemačko razmišljanje, strogo, pravno ispravno i potpuno lišeno svih emocija. Uspio se u svom ne pretjerano epskom mandatu zavaditi sa svakim od naroda, makar je sve radio po slovu zakona, kako bi se nešto radilo i u saveznoj Njemačkoj, onako kako mi volimo živjeti, bar ovi što su se o'šli asimilirati.
Pa ipak, Schmidt je većini građana Bosne i Hercegovine u ne tako dobrom sjećanju, nekome ne paše što je u izbornoj noći mijenjao pravila igre, nekome ne paše što je politički smaknuo Dodika, nekome ne paše što ne da rasprodati državnu imovinu.
Ali opet, malo tko u ovoj zemlji je spreman reći, neka ide. Čega se plašimo?!
Crni scenariji su mnogima u glavi, preksinoć mi je na jućub iskočio video s jednog epskog allstar koncerta iz 1985. godine. Jugoslavija je doslovce bila dovoljno snažna sredinom 1980-ih godina biti centar svijeta, i pored starih dama globalnog sela. Tek šest godina kasnije, sve je nestalo u plamenu. Posao, bratstvo, jedinstvo, drugarstvo...
Logično je da ljudi u glavama imaju crne scenarije, sjećanja nas opominju. Ali mi uporno griješimo u vlastitom uređenju. Ponavljam detalj iz filma, ljudi pojedinci su potrošna roba, i potpuno je nebitno živite li u carstvu, fašizmu, demokraciji, komunizmu...
Može Dodiku šunuti da pošalje policiju s despotima na 'granicu', i da mu Ramo odgovori 'lavovima'. Naravno. Može se u bescjenje prodati državna zemlja. Naravno. Mogu ukrasti izbore unatoč skenerima. Naravno.
Ali to se sve može dogoditi i pored visokog predstavnika, i pored ove siće međunarodnih vojnika, kojima je vrhunac dometa slikati našu nogometnu reprezentaciju na treningu. I da se dogodi, ništa se veliko ne bi zbilo, jer bi međunarodna zaje*nica vijećala i vijećala, Vijeće sigurnosti bi imalo barem dva veta. Haiti, ljudi, postoje čak i rezolucije Vijeća sigurnosti, pa svejedno već peta godina od ubojstva predsjednika i samo u ovoj godini smaknuto više od 1500, u pravilu zrelijih osoba.
Dakle, ja ponavljam ono što govorim već godinama. Bosni i Hercegovini se neće ništa dogoditi zato što bi se ukinuo Ured visokog predstavnika. Naravno, može doći do kakve institucionalne krize, što ja znam, pola godine, godina... možda se i duge cijevi potegnu po ulicama. Ali vjerujte, nikom pametnom nije do rata, dovoljno je što nam ratovi na drugim kontinentima pokvare redoviti život.
Može biti nekih gluposti, ali doista, ako želite da domaći političari preuzmu odgovornost, visoki predstavnik mora ići. Ako malo i budemo jeli govedinu... je li, da ne kažem što...
Vama se neće drukčije objasniti tko su ljudi koji koče ovu zemlju. Pa vidite da na fin način ni Srbija nigdje ne stiže, a mjeseci prolaze. Život se nastavlja, mi nemamo kud dublje. Naša metalurgija je ugašena, naša teška industrija je posustala pod desetljećima boraca za nacionalne interese, koji se nisu udostojili potrošiti koji milijun na unaprijeđenje tehnološkog procesa.
Naši tramvaji ubijaju putnike i prolaznike. Nas iznenadi snijeg, bio u maju ili januaru. Mi nismo država. Mi smo predpolitičko društvo, despotija, nekoliko plemenskih organizacija, u kojima se zna koja mjesta pripadaju poglavici, a koja nekom tamo slučajno odabranom liku.
Što se u ovoj zemlji može rasturiti ukoliko ode strani nadzor, ukoliko prestanemo biti protektorat Vijeća sigurnosti?! Može nam vjetar ugasiti svijeću. Ljudi, ionako živimo u mraku.
Nego, glavu gore. Teže će ovu godinu preživjeti ovi koji su se namjestili u državnom aparatu, nego mi koji smo naviknuti na preživljavanje od bobica i buđava lepca. Ako izaberu novog visokog, i dalje će biti sve po starom, ovi će se zaklinjati u eurointegracije, a činit će se sve protiv toga. Ako ne izaberu novog visokog, može bit kratka kriza. A što je kriza danas?! Svaki dan je većini nas kriza i odricanje.
Ne brinite, sve će to narod pozlatiti. Ili kako bi rekli u Svemirskim Marincima: 'ajmo, majmuni, ne želite živjeti vječno!