Luksemburg, 7. travnja 1973. godine. Zdravko Čolić s pjesmom Gori vatra nastupio je 15. i zauzeo isto to mjesto nakon glasovanja. Ukupno je bilo 17 izvođača. Čola nije imao razloga da žali, jer je upravo ovaj nastup lansirao njegovu dugogodišnju uspješnu jugoslavensku karijeru, uz brojne nastupe izvan granica bivše države.
Najveći hit, opet, nije bila pjesma pobjednica, pojma sad i nemam koja je bila, čini mi se Luksemburg isto. Najveći hit je bila pjesma Eres tu, od španjolske grupe Mocedades. Na Euroviziji druga. No vratimo se mi vatri.
Ne sanjamo, gori vatra među nama. Već danima gori. Toliko, da smo u potpunosti uvidjeli koliko je pogrešna bila odluka Grada da Air Tractor samo unajme. Da ovaj zrakoplov idućih tri četiri godine bude u pogonu kako je sada, danonoćno (istina, noću baš Fire Boss nije od prevelike pomoći, tu je ipak potreban helikopter ili kanader) ali znate što mislim. Pa mi smo tog jadnog propelerca uzjahali k'o dječurlija kad im kupiš PC komande za MFS pa ne izlaze iz 'virtualnog' kokpita.
Ja i dalje vjerujem da Grad Mostar, ili HNŽ sam ili HNŽ i ŽZH, trebaju naći novca i kupiti bar jedan helikopter i da ga imamo, s bambi kantom, za prijevoz bolesnika, za gorsku službu spašavanja, eventualno za policijske akcije nadzora i traganja... uostalom, za sve ono čemu helikopter služi, a nije za vozanje Ramba Izaka.
Pitanje je što mi čekamo da se dogodi kako bismo konačno poduzeli nešto oko stalnih požara. Bilo je prije nekoliko godina onih nekakvih projekata predstavljano, videonadzor i regionalno rano upozoravanje... pa se ušutiše.
Pa se pričalo o zrakoplovu ili helikopteru, pa ga unajmiše kao da brat bratu isprobavamo hoće li nam se svidjeti Netflix ili SkySHowtime pa ono probno jedno ljeto. Jer ne znamo mi treba li nama mali žuti prščač vode za poljoprivredne namjene. Iskreni da budemo, nama u Bosni i Hercegovini treba barem pola tuceta borbenih zrakoplova, ne sad F16 ili F35, možda ne ni Rafale, ali barem Gripeni, šta ja znam, eto ne mora E, može i C, D ili kako se već zvaše oni stariji. Nije sad da BiH planira s nekim ratovati, s malim Gripenima sigurno i ne možemo, ali da možemo reći, mi kontroliramo svoj mali pojas neba. No vratimo se temi teksta.
Dolazimo do ključnog detalja koji možemo gotovo preko noći učiniti i da pomognemo da požara bude manje. U Mediteranskim zemljama Europske Unije zakoni se, istina, razlikuju po pitanju opožarenih zemljišta, ali u većini zemalja radi se o roku od minimalno 10 do 15 godina nakon požara, kada je zabranjeno prenamijeniti opožareno zemljište u gospodarsko, bilo koje vrste.
Tih desetljeće do desetljeće i pol je sasvim dovoljno da se priroda obnovi, ako ju je moguće uopće obnoviti i time se zaustavlja ljudski faktor u požarima, a budimo sigurni, velika većina požara su isključivo rezultat ljudskog faktora.
Čak najblaže zakone o ovom pitanju ima Grčka, u kojoj je moguća prenamjena zemljišta nakon požara, ali pazite u kojem slučaju, ako ima dovoljno dokaza da je riječ o prirodnoj nesreći, a ne ljudskom utjecaju. Pa vi probajte dokazati da je baš prirodno brdo izgorjelo.
U nas, evo što nema volje, nema ni truni političkog morala tih svih vaših smarača što vas nagovaraju da im date glas, da se pokrene inicijativa, od općinske, preko županijske, entitetske a sve do državne razine, i da jednom za svagda zaustavimo motiv za paljenje.
Jer ja osobno ne vjerujem da baš mi u Hercegovini imamo toliko mnogo piromana. U svjetskim okvirima, manje od jedan promil osoba ima taj psihički poremećaj, najčešće privremenog pomućenja razuma zbog osvete ili pribavljanja imovinske koristi, dok onih stvarnih kliničkih piromana ima mnogo mnogo manje. Mi čak i da smo neki izrodi u Bosni i Hercegovini, ne vjerujem da toliko odudaramo.
Dakle, strože sankcije, nemojte mi govoriti da nema dovoljno policajaca, većinom su debeli kao ja ili su deblji od mene domaći policajci, dakle fizički ništa ne rade, a sigurno se ne bave nekim intelektualnim poslom, jer da jesu, mi ovdje bismo bili zlatna dolina i kriminal bi bio nula. Strože sankcije, ozbiljnije istrage, traženje dodatnih motiva za svakoga tko zatraži prenamjenu opožarenog zemljišta. A kažem, zakonska zabrana prenamjene od minimalno deset godina se donese na prvoj sljedećoj sjednici bilo kojeg od milijardu zakonodavnih tijela koje imamo u ovoj nakaradnoj državi.
Pitao sam o ovoj temi i umjetnu inteligenciju, naravno da jesam. Želite li njen odgovor? Bilo koja razina vlasti može kupiti rabljeni helikopter za 4-6 milijuna, ali to „ne donosi glasove odmah” — za razliku od asfalta pred izbore. A po dugačkoj 'm-crtici' znate da ovaj citat sigurno nisam ja napisao, jer kao ni većina vas, ja pojma nemam kako se piše duga 'm-crta' u ASCII kodu, pogotovo na hrvatskoj tipkovnici.
Znači, ja i ti, mi možemo plakati, ali sljedeći put kad ti bagra dođe pitati glas, a ti pitaj, gdje je zakon o prenamjeni zemljišta, minimalno deset godina. Pa da vidiš kako će ustuknuti glasoljupci.
Samo mi nemojte govoriti da se ne može, sve se može, ako si uporan.
